DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Kad je to sve pripravljeno za presađivanje, onda će se svakom radniku dati po cea 50 komada biljaka sa jednom posudom od lima, koja se napuni vodom, da se biljke ne bi osušile. Biljke treba tako postaviti, da korijenje dođe u normalan položaj i da ne bude zavijeno ili čime pritisnuto. Rupa se očisti od eventualnog kamenja ili neplodne zemlje, pa korijenje dobro smješteno pokrije plodnom zemljom. Ako ima tratine, ubaci se odgovarajući komad, jer će to služiti kao neka vrsta gnoja. Osobito treba paziti, da biljka dođe u zemlju samo onoliko duboko, koliko je bila u svome prirodnom položaju u rasadniku, dakle do početka stabljike. Kad se biljka zemljom zagrne, dobro je ostaviti jednu udubinu da se pospješi odboj direktnih sunčanih zraka, koje lako mogu mlade biljke uništiti. Ujedno se time postigne, da je biljka slabije izvrgnuta udarcu bure i drugih vjetrova. Biljke možemo presađivati sa balama ili bez bala i to sa balama kod onih vrsti biljaka, koje su vrlo nježnog korijenja i koje se kod transporta vrlo lako ozlijede. Gdje prevladavaju veliki vjetrovi, tamo ćemo oko biljke postaviti kamenje ili jedan poveći kamen. Ova je sigurnosna mjera dobra i radi toga, da odvrati direktno udaranje sunčanih zraka na mladu biljku, a tako se uzdrži dulje vremena i vlaga tla. Prema izloženom vidimo, da ćemo mjere sigurnosti uspjeha radije poduzeti na lošijem tlu i na mjestima, koja su previše izložena buri i vrućini, nego na mjestima povoljnijim za presađivanje. Rad oko postavljanja biljke u rupe, pribavljanja zemlje i postavljanja kamenja izvoditi ćemo samo na nadnicu, jer se tako jedino može rad najbolje kontrolirati. Protiv štete od bure dobra je uspostava zidova u pravcu protivnom od vjetra, što je dosta skupp. Obično se u tu svrhu grančice i iglice odrezuju i one se opet brzo pomlade, jer se šteta od bure ne javlja svake godine. Dobro je također presaditi biljke i uzeti kod presade veći razmak. Biljke pako, koje su lagano odrasle, podnose puno lakše sve nepogodnosti vrućine, studeni i vjetra, jer su im ćelije puno čvršće. Korijenje biljaka mora biti puno, dugačko i sa mnogo postranih korjenova, ali opet ne smije ono biti previše dugačko. Time naime rastu troškovi oko kopanja rupa i potkraćivanja korijenja, čime se opet umanjuje reprodukcija korijenja i rasta. Ni korijenje kod presađivanja ne smije se zavraćati, jer se time sprečava cirkulacija biljnog soka, radi čega biljka pobolijeva i najzad ugine. Omjer između stabljike i korijenja mora biti jednak, čime će se polučiti najbolji uspjeh. Po mogućnosti valja izbjegavati biljke sa samim glavnim korijenjem. Crni bor, bijeli bor i brzo rastuće listače treba upotrebiti kao dvogodišnje, omore i druge vrsti borova te lagano rastuće listače kao trodo četirigodišnje biljke. Vrtova za odgoj sadnica imamo tri vrsti: glavni, sporedni i promjenljivi. I jedna i druga i treća vrst ima svoje dobre i loše strane, ali su za pošumljivanje krša i golijeti podesniji promjenljivi vrtovi. Ovi se postavljaju u dolinama, koje još imaju vlage i pružaju zaklona od bure i jakih vjetrova. Ako se imaju stalno neka mjesta pošumljivati kroz više godina, onda ćemo pristupiti postavljanju stalnih vrtova, koji će se svake godine popravljati i pružati izvjesnu količinu biljaka razne starosti, da ih upotrijebimo prema prilikama i boniteti tla. Ovakvi vrtovi trebaju da su u 504 |