DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 28 <-- 28 --> PDF |
(bijeli daje izvrsnu stočnu hranu, pa se za pošumljivanje nižih i srednje položenih krajeva krša vrlo dobro preporučuje. Isto vrijedi za grab. Za umjerene položaje krša povoljni su za presađivanje gorski javor i javor mliječ, kao i za veoma tople krajeve javor kljen. U krajevima, gdje je tlo dosta pjeskovito i gdje površina nije previše nad morem, vrlo se dobro i sa uspjehom uzgaja bagrem (robinia pseudoaceacia) i pajasen (ailanthus glandulosa). U toplim krajevima dobro uspijeva koprivić amerikanski (celtis oceidentalis) i trensla (prunus mahaleb). Za krajeve, koji su blizu mora, dobro je za poboljšanje tla presađivanje lovora (laurus nobilis). Druge vrsti bjelogorice, kao orah i kesten, mogu se u zaštićenim položajima zasaditi, a lipe i breze mogu se zasaditi samo kao pomiješano drveće. Od grmlja dokaze u obzir za pošumljavanje samo ruj obični (rhus cotinus) i klokočika (staphvlea pinnata). V. METODE POŠUMLJIVANjA. Pošumljivanje krša vrši se sjetvom i presađivanjem. Sjetva je na kršu vrlo rijetka i neracionalna, jer klice i mlade biljke nijesu u stanju odoljeti na kršu velikoj vrućini i buri, a manjka obično i dovoljna množina vlage, koja je za klij.anje sjemena potrebna. Zato se sjetva izvađa na veoma dobroj stojbini i od vrlo malo vrsti drveća. Crnogoriea je gotovo uopće isključena od sjetve. Dolaze tu u obzir samo neke vrsti borova, koji tjeraju duboko korjenje, kao pinus strobus i pinus halepensis. Inače su za sjetvu u glavnom prikladne jedino one bjelogorične vrsti, kojih je sjemenje veće i posjeduje veću količinu hranjivih sastojina, pa i klije podzemno. One također već kao mlade biljke razviju veći broj korjenja, koje duboko prodire u zemlju. To su hrast, orah, kesten, trensla, koprivić i ruj obični. Od metoda sijanja najglavnija je sjetva na mjesta, dok se sjetva u rupe vrlo malo izvađa. Sjetva u pruge i puna sjetva ne izvađa se uopće, jer to ne dozvoljavaju same prilike sastava tla na kršu. Rupe treba da su najmanje 30 cm duboke, da.se uzmogne korfenje što bolje razviti. Najbolje je, da se rupe iskopaju prije sjetve, kako bi se moglo zemlja što bolje urediti. Ako se izvodi sjetva u tačke, onda se to vrši ćuskijama 30 do 40 cm duboko, te se radi sigurnosti uspjeha metnu obično dva sjemena. Vrijeme sjetve može biti u proljeće i u jesen: u proljeće, ako se ne treba bojati opasnosti od miševa. U tome se slučaju sjemenje čuva zakopano u sanducima u zemlji pomiješano sa zemljom. Sama sjetva izvodi se tako, da se rupa od, kamenja ili drugog čega očisti i plodnom zemljom donekle napuni. Sjeme se položi u sredini i zaspe (2 do 3 cm) zemljom. Od koristi je, da se na dno rupe postavi tratine, koja će služiti kao gnoj1. Kad biljke niknu, treba se odmah pobrinuti za obranu ponajprije od žege. To se p,ostigne tako, da se oko mjesta, gdje će biljka niknuti, 8 crn udaljeno postavi oveće kamenje, tako da sunčane zrake kod najveće ekspozicije još ne obasjavaju najdonje dijelove biljke. Protiv štete od miševa dobro je okolo biljaka razasuti granje od borovice i ljupine od kestena divljeg ili pitomog, gdje takvog imade. 501 |