DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Crn i bo r (pinus laricio). Raste ponajviše na suhom vapnenastom tlu, pa tamo. čini čitave sastojine. Zahtijeva manju vlagu zraka, te je zato veoma sposoban za uzgoj na kršu. Ne prelazi nikad visinu od (1000 metara, te se nalazi i u nizinama, prija mu u mnogo zračna toplina južnih obronaka, gdje se obično i presađuje. Pinus montana (klekovina). Raste na najvišim vrhovima i na močvarnim uzvišenim predjelima. Može vrlo dobro da podnosi vrućinu, pa je zato sposobna osobito za pošumljivanje krša i goleti, naročito u visokim regijama, gdje ni jedna druga vrsta s obzirom na studen i jnraz ne bi mogla da uspijeva. B j e 1 o k o r i bor, — raunika (pinus leucodermis). Ova je vrst domaća u južnoj Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Crnoj Gori, koji u mnoigočem naliči na crni bor. Uspijeva na suhom, mršavom vapnenastom tlu na bregovima i planinama od 1000 do 1700 metara nadmorske visine, te radi toga malo zahtijeva zračne topline. Pinus halepensis — primorski bor. U nas uspijeva u Dalmaciji, pa je vrlo zgodan za pošumljivanje tih krajeva, jer je drvo toplog podneblja do najviše 1000 metara nadmorske visine. Raste i na mršavom vapnenastom tlu. Žile mu prodiru vrlo duboko u tlo. Pinu s strobu s (Weimutskiefer). Dosiže nadmorsku visinu od 1700 met. Vrlo je otporan prema oluji i mrazu, samo ne trpi veliku sušu radi sastava samog korijenja, koje je vrlo snažno (srčani korijen) sa mnogo postranih korjenova, zahtijeva vlagu zraka. Radi svojih osebina ova je vrsta bora vrlo prikladna za pošumljavanje krša i goleti. Taxus baccata — tisovina. Pomlađuje se i iz izdanaka, presadom i sjemenom, te ne trpi vrućine, a vrlo je otporna protiv mraza, ,pa ćemo je upotrebiti za presadu u visokim i hladnim krajevima, gdje druge biljke ne mogu uspijevati. Borovica, s mri ka. Imade više vrsti borovice, koje se sve prilagode svakom tlu, ali većinom nalaze se na mršavom vapnenastom tlu, dok izbjegavaju suviše vlažno tlo. Stoga su i one vrlo zgodne za presadu na kršu. b) Listače. Prelazeći na ovaj razdjel naše studije moramo već unaprijed istaći, da su biljke bjelogorice u veoma malenom broju sposobne za presađivanje na kršu. Tomu su uzrok promjenljive klimatske i stojbinske prilike, kao i prilike vlage zraka i pomanjkanje vode u krševitim krajevima, tako da se onim biljkama, koje od prirode zahtijevaju vlažno i svježe tlo te vlažni zrak, ne može na umjetni način krš pošumiti, jer fale gornji klimatski momenti, od kojih u glavnom i zavisi naš uspjeh oko pošumljivanja krša. Prema tome ćemo biti upućeni samo na one biljke, koje nemaju spomenutih zahtjeva. U glavnom su to sve vrsti hrastova, brijestova, javorova, jasenova, grab, razne trešnje i koprivići. Od hrastova dolazi u obzir ponajprije quercus pubescens (hrast medunac), koji je najotporniji protiv suše, pa zato vrlo pogodan za presadu na kršu; osim toga quercus pedunculata (hrast lužnjak) i quercus sessiliflora (hrast kitnjak) kao i quercus ilex (hrast česmika) pokazuju, osobito ovaj potonji, u nižim krajevima vrlo dobre uspjehe. Poljski brijest je vrlo zgodan za niže krajeve, dočim gorski brijest za više položaje. Obje vrsti drveća podnose vrlo dobro sušu. Jasen 500 |