DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1929 str. 23     <-- 23 -->        PDF

ljestve. Biljke, koje će služiti za podsađivanje u sastojim u svrhu zaštite
tla, postepeno se sve više zaštićuju od svjetla, da se tako priuče na budući
život u sjeni. Biljke pak, koje će služiti za popunjavanje praznina i
pošumljenje čistina, privikavaju se postepeno na sve jače svjetlo. Gredice
se uopće ne polijevaju, nego se uvijek, čim se stvori gornja kora
zemlje, prekida kapilaritet posebno udešenim zadiračem — kipridlom —
upravljenim u obliku zgrčenih prstiju. Na taj se način sprečava izlazak
vlage iz tla. Korist je takovog postupka još i u tom, što je tlo uvijek
rahlo, pa za vrijeme kiše može da primi u sebe mnogo vode. Na slabom
i ispostenom tlu zasađuju se gredice godinu dana prije kultivisanja travom
Lupinus luteus, da se tako tlo obogati dušikom.


U vrtu se nalazi drvena kućica, gdje se vrši isplata radnika i gdje
se bilježe u posebne knjige opaske kod raznih pokusa. Na ulazu u kućicu
smješten je na zidu veliki nacrt vrta. Pokraj vrta u zasjeni nalazi se
kompost zasađen Lupinusom.


Pri ručku u Olomučanvma isporučio nam je gosp. dr. H a š a brzojavni
pozdrav od gosp. Ministra poljoprivrede. Vraćajući se natrag u
Kftine prošli smo pokraj jedne osobito uređene bujice, koja se pojavljuje
samo onda, kad se prepune veliki podzemni rezervari, s kojima je ona
u vezi.


Sutradan, 5. VII., pružila su nam braća Čehoslovaci priliku, da pogledamo
jednu od najveličanstvenijih tvorevina prirode — čuvene spilje
Macochu i Masarykovu dom. Spilje su udaljene od mjesta Kftine oko 12
km. Savršeno uređenom cestom, provučenom između mnogo strmih
bregova, dojurili smo autom pred golemu klisuru, koja se gotovo okomito
uzdiže visoko uz brdo. Pri dnu te klisure nalaze se ulazi u spilje. Prvu
smo pregledali spilju Macochu. Spilju je otkrio 1909. g. prof. Absalon .
Sam ulaz, pa spuštanje strmim stepenicama u dubinu, te ledeni zrak izazvali
su u nama neku jezu. Pri dnu ulaza prostr´o nam se pred očima
velik prostor, električki osvijetljen, sa golemim stalaktitima i stalagmitima
raznoličnog oblika. Vrlo dobro se razabire Stalagmit oblika betlehemske
štalice, pa se po tom taj dio spilje i zove Mali Betlehem. Udaraju
u oči stalagmiti oblika crnogorice opterećene snijegom i okrenutog kišobrana.
Na dnu se spilje vidi prvašnje korito rijeke Punkve. Na najnižim
su mjestima montirane pumpe, koje dižu vodu, kad se za velikih kiša
digne do tih mjesta, i prebacuju je u pravo korito. U drugi dio spilje —
Reichenbachov dom, unišao je prvi 1911. god. prof. Absalon . Interesantni
su tu stalagmiti oblika velikih vaza, na koje padaju vodene kapljice
iz visine od 18 m. Nešto dalje odavle nalazi su mnogo malih nejednakih
i pravilno poredanih stalagmita, koji naliče na groblje. Radovi, koji su
se dugo vremena i uz najveće žrtve vodili oko toga, da se spilja učini
pristupačnom, razvijali su ise paralelno s jedne i druge strane spilje, a
sastali su se baš na ovom mjestu — kod »Groblja«. Na kraju spilje nalazi
se 15 m duboko jezero. Spilja je na kraju otvorena. Taj je otvor sa
jezerom ograđen visokim, gotovo okomito odsječenim, stijenama. U visini
od 98 m iznad jezera vidi se se prvi spustio prof. Absalon. Danas na tom mjestu stoje željezne ljestve.
Do 1918. bila je voda u jezeru ,viša za 6 m nego danas. Korito rijeke
Punkve sniženo je također iste godine, da bi se time učinile pristupačnim
i dublje spilje, koje su do tad bile trajno u vodi. Na povratku kroz spilju
razabira se golemi stalaktiti oblika anđeoskih krila, baldahina i dr.


447