DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1929 str. 53     <-- 53 -->        PDF

1. šumarski inženjerski asitent,
2. šumarski inženjer (I. kat. Vili. grupe),
3. šumarski nadinženjer (1. kat. VII. grupe),
4. šumarski savjetnik (1. kat. VI. grupe),
5. šumarski nadsavjetnik (I. kat. V. grupe),
6. oblasni šumarski direktor (50% u IV. i 50% u III. grupi I. kategorije).
Nazivi šumarski povjerenik i natpovjerenik neka se posve ukinu.
Ujedno naglašujem, da Veliki župan pojedine oblasti stoji po zakonu o opšioj
upravi na čelu oblasti, te vrši nadzor nad radom svih njemu dodijeljenih nadleštava.
Dosljedno tome daje on po svojem šumarskom referentu medu inim mnijenje o potrebnom
broju šumarskog osoblja, te vodi brigu o moralnom i političkom ponašanju
kao i o vršenju dužnosti toga činovništva. Tako je jedino Veliki župan nadležan, da
vodi personalnu politiku svojeg šumarskog osoblja (t. j . o potrebnom brojt\, premještenju,
imenovanju i promaknuću istog osoblja) i nije ispravno, kad Veliki župan dobiva
više puta od svojeg podređenog sreskog poglavara ili od kr. Direkcije šuma obavijest
a premještenju pojedinog šumara srezu ili oblasti, dočim on sam nezna prvi za izmjenu
svojeg personala, pa mu je tek naknadno priopćuju njegove podređene vlasti ili kr.
Direkcija šuma.


Imao bi se stoga svakako ukinuti običaj, da se o pojedinom premještenju, imenovanju
i promaknuću obavješćuju kr. Direkcije šuma, koje s time nemaju ništa saveznoga,
već bi to trebalo saopštavati Velikom županu, kamo dotični šumarski činovnik
pripada. Isto tako ne bi smjelo biti, da se predloži Velikih župana, u koliko su personalne
prirode, jednostavno rješavaju ad acta.


Kako je zakonom o opštoj upravi jedino Veliki župan nadležan davati izvješća i
mnijenja o razvitku šumarstva i šumarske službe u njegovoj oblasti, tako jedino on
treba da zna i o kretanju šumarskog osoblja, koliko se to tiče njegove oblasti, pa se
jedino od njega imaju tražiti mišljenja o njegovom šumarskom osoblju, t. j. o potrebnom
broju toga osoblja, o eventualnom imenovanju, premještenju i promaknuću. Ne valja
pak, da se ta mišljenja potražuju nenadležno od kr. Direkcije šuma, koje sa šumarskim
osobljem političke uprave nemaju ništa zajedničkoga, dok se predloži Velikog župana
u opće ne uvažuju.


Ako se bude postupalo po ovom predlogu, onda se neće događati, da se kod pojedinih
oblasti i srezova namješta i prekobrojno osoblje, a tamo gdje je šumarsko
osoblje i te kako potrebno, ostaju mjesta nepopunena, radi čega mnogo trpi redovito
odvijanje šumarske službe.


LITERATURA


Prof. dr. Gj. Nenadić: Uređivanje šuma. Zagreb 1929. — Upravo je izašla iz
štampe knjiga pod gornjim naslovom. Davno se već osjećala potreba ove knjige, kako
odi strane praktičkih šumara, tako još više od strane slušača šumarstva. Neka nam bude
dozvoljeno, da iz predgovora satne knjige citiramo autora:


»Kad bi se iz osnovnog kapitala šumske produkcije -- šumskog zemljišta, —
koje se računa na jednu trećinu površine cijele naše države, izvtikla najmanja zemljišna
renta, koja se, recimo, dobiva u Njemačkoj po načelima valjano uređenog šumskog
gospodarstva, to bi se blagostanje naroda našega najmanje podvostručilo. Sigurno
je, da bi u tom slučaju za uvijek nestalo t. zv. pasivnih krajeva, koji na
prostranim površinama obiluju apsolutnim šum. zemljištem. Potonje je danas nažalost


417