DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1929 str. 50 <-- 50 --> PDF |
POTREBA NADOPUNE ZAKONA O ŠUMAMA. Gosp. oblasni šum. referent u Zagrebu poslao je dne 4. III. 1929. gosp. Ministru šuma i rudnika u gornjem predmetu jedan podnesak, koji u glavnom glasi ovako: 1. Temeljem ustanova 51. 38. Zakona od 31. jula 1925. o budžetskim dvanajstinama za mjesec august, septembar, oktobar i novembar 1925. izdan je »pravilnik« o fakultativnom otkupu agrarnih objekata od 16. X. 1925. Ovim je pravilnikom normiran i regulisan način, na koji se može obavljati likvidacija i parcelacija šumskih posjeda, koji stoje — kao sastavni dio velikog posjeda — pod udarom Agrarne reforme. U smislu toga pravilnika rasparcelirane su i parceliraju se i nadalje velike šumske površine većih privatnih šumoposjednika medu susjedne zemljoradnike i to sa površinama od . jutra pa na više, ali u najvećoj količini sa površinom od 10—20 jutara, dok poprečna površina šume, što je zemljoradnici na taj način kupuju, iznosi 3—4 jutra. Ovi mali šumoposjednici, da podmire kupovninu za kupljenu šumu, u većini slučajeva iskoriste i unovče svu drvnu zalihu nalaznu´ na kupljenom šumskom tlu, dok im izradbom: i izvozom drvne robe, dakle zaradom, ostaje šumsko tlo bez ikakovog tereta. No u većini slučajeva ovi mali novi šumoposjednici ne samo da iskoriste i unovče samu drvnu zalihu, već također — i to bez traženja dozvole — pretvaraju šumsko tlo u drugu vrst težadbe, kao u oranice, livade, vinograde, drvljem obrasle pašnjake i t. d. Tim povodom za nadzorne vlasti političke uprave, koje se imaju starati oko što racionalnijeg šumskog gospodarstva, dolazi do nepovoljne javne kritike. Nastaje stoga pitanje, što da se učini sa takovim malim šumoposjednicima s obzirom na javno mnijenje i s obzirom na (opće narodno gospodarstvo. Jer po javnosti se takva djela kvalificiraju kao devastiranje šuma, a to za javnu upravu nije ni najmanje povoljna kritika, dok je općenito poznata potreba što većih šumskih površina iz narodno-gospodarskih razloga, naročito kod nas, gdje je velika većina našesr seljačkog naroda neposredno zainteresirana na postojanju i trajnoj produkciji naših šuma, gdje su gradovi kao i drvna industrija i trgovina toliko ovisni od potrajnosti šumskog gospodarstva i gdje u našem trgovinskom bilansu i izvozu drvo zauzima prvo mjesto. Pošto su to mali šumoposjednici sa poprečno 3—4 jutra šume, to se prema sadanjim šumskim propisima putem nadležnih vlasti vrši nad njima šumsko-redarstveni nadzor, t. j . vlasti imaju dužnost paziti na to, ne pođpadaju li moguće dotične kupljene male šumske čestice: 1. pod udar ustanova §§ 6., 7., 19. i 20. sadanjeg zakona o šumama u Hrvatskoj i Slavoniji; 2. da li će dotično šumsko tlo, koje je iskorišteno (isječeno), eventualno i iskrčeno, biti u smislu §§ 2. i 3. šumskog zakona privedeno u roku od 5 (pet) godina opet šumskoj kulturi, u koliko za to vrijeme, s obzirom na manjak poljodjelskog obradivog tla, taj mali šumoposjednik ne zatraži dozvolu pretvorbe šumskog tla u drugu vrst težadbe. Prema sadanjim propisima otpada za te male šumoposjednike nadzor nad šumskom upravom i šumskim gospodarstvom, pošto takov nadzor postoji samo: a) za one privatne šumoposjednike, koji posjeduju više od 10O jutara šume; b) za posjede, koji su proglašeni putem agrarnih vlastih »većim posjedima«, ma imali i manju površinu šuma od 100 jutara; c) za one šumoposjednike, na koje se odnose razni izdani zaKom, a naročito zakon od 126. Hl 1894., kojim se ureduje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom. Na spomenuti način rasparcelirane su medu zemljoradnike šume bivšeg vlastelinstva Novi Marof u površini od circa 2.000 jutara, vlastelinstva Ludbreg sa circa 1.000 jutara, vlastelinstva Rasinja sa circa 500 jutra i t. d. Sve ove parcelacije provedene su sa znanjem Agrarnih vlasti, pod čiju nadležnost potpadaju dotična vlastelinstva. Moram naglasiti, da je godine 1926. u više konkretnih slučajeva bila izdana zabrana dalnje sječe po sreskom poglavarstvu u Novom Marofu, koju je zabranu potvrdio veliki župan zagrebačke oblasti, dok je na žalbu tih maloposjednika učinjenu na Mini 414 |