DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 34 <-- 34 --> PDF |
latorom etata. Šumsko-uzgojni razlozi bili su dakle povodom, da se počelo odvraćati od uniforme pravilne visoke šume. U takovim prilikama slabi važnost površine kao garancije potrajnosti i regulatora etata, a težište rada prenaša se na masu i prirast. Pri uređivanju šumskog gospodarenja dolaze do izražaja dva principa: princip trajnosti i princip ekonomičnosti. Nekad je prvi princip vodio glavnu riječ. Njemu treba da zahvale svoj postanak normalno-zališne metode, koje su se iscrpljivale u određivanju potrajnog prihoda. No kasnije, zbog promijenjenih saobraćajnih i općih ekonomskih prilika, slabilo je značenje potrajnosti, a do sve veće važnosti dolazili su principi ekonomičnosti, što je u drugoj krajnosti dovelo do ekstremnog sastojinskog gospodarenja. Ali i pored svega toga trajnost je još uvijek jedan bitni postulat uređivanja gospodarenja, pa ove metode ponovo dolaze do većeg značenja s razloga, što odvojeno tretiraju principe vremenskog i prostornog poretka. R ö h r 1 konstatujc, da su se u mnogome izmijenile osnovice uređivanja šuma, pa stoga navedene metode podvrgava jednoj iscrpnoj analizi, nadajući se, da će i one nešto doprinijeti rješavanju novih zadataka i novih potreba. Metode, o kojima je riječ, dijeli Röhr l na dvije grupe: l.Deduktivne metode: a) Zališne metode: a) metoda razdiobe masa (Hufnagl); ß) metode užitnog postotka (Mantel, Massen, Paulsen, Smalian, Hundeshagen, Tichy, Eberbach). b) Priraštaj ne metode: a) koje baziraju na popriječnom sveukupnom prirastu do doba sječe (K. L. Martin, Frey); ß) diferencijalne metode (Austrijska kameralna taksa, G. Heyer, Huber, Karl, Qehrhardt); y) Kombinacija s korekcionim faktorom (Breymann, Graner). 2. Empiričke, induktivne ili kontrolne metode (Biolley, Eberbach, Knuchel). Kod ocjene ovih metoda, navada Röhrl, ne smije se puštati iz vida, da je sadašnjost u mnogome vezana o iskustvu u prošlosti. Sadanje je saznanje znatnim cijelom baština prošlih vremena i generacija. Mnogi reformatorski pokreti sadašnjice prožeti su idejama onih, čija su imena davno zaboravljena i čiji nam uspjesi odnosno neuspjesi mogu poslužiti kao putokaz na stazi, koja vodi do napretka. Tako pisac ističe zanimivu činjenicu, da se princip kontrolnih metoda može nazirati već u radovima Paulsena (1787), koji preporučuje inventarisanje primjernih ploha i bilansiranje uspjeha gospodarenja. Na osnovu dokumentovanih i lijepo razrađenih izlaganja dolazi R 5 h r 1 do ovih zaključaka: Normalno-zališne metode spekulativnog su karaktera, jer dedukcijom polaze od pojma normalne šume. One su postavile zadatke, za koje nisu imale snage da ih riješe, jer je poznavanje mase i prirasta bilo u ono doba i suviše mutno. To je i bilo razlogom njihove slabosti, što je dovelo do njihovog napuštanja i do gotovo sveopće primjene površinskih metoda. Biolle y je naprotiv pošao drugim, induktivnim putem. On empirički utviđuje optimalnu drvnu masu periodičkim inventarisanjem prati njeno kolebanje, a uz pomoć tačne kontrole sjeća kalkuliše prirast i potrajni prihod šume. Zbog elemenata, kojima operišu, normalno-zališne metode su u znatnijoj mjeri opterećene faktorima teoretske i praktične nesigurnosti, nego one metode, koje baziraju na površini. To naročito vrijedi u pogledu prirasta. Tako jedne metode operišu sa popriječnim prirastom do doba sječe i to bilo normalnim ili stvarnim ili pak sumarno 346 |