DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 33 <-- 33 --> PDF |
vrste šuma zbog lakše komunikacije, zbog odvajanja jednog sreza od drugog i t. d. Šumske prosjeke prosijecaju se sa 4—10 m širine na osnovu katastralnih mapa, što se može obaviti na više načina: teodolitom, šumskom buzolom i geodetskim stolom. Pošto je sada najviše upotrijebljena metoda prosijecanja šume teodolitom i pokazala se u praksi kao najtačnija, to ćemo opisati samo tu metodu. Rekli smo, da se moramo poslužiti već prije snimljenim mapama. Takav jedan snimljen šumski kompleks imamo na priloženoj slici. Na planu se odredi, kuda se suma mora prosjeci. Na našem kompleksu recimo, da moramo prosjeci šumu od tačke a do b. Na planu spojimo te dvije tačke i izmjerimo transporterom uglcve a i ß kod tačke a ili S i y kod tačke b. Sada centrišemo instrumenat u tački a ili to i viziramo na tačke c i d odnosno e i f. Durbin se položi u takav položaj, da zaklopi prethodnim vizurama uglove a i ß odnosno y i .. Kad se durbin postavi u taj položaj siječe se šuma u tom smjeru najprije usko, a kad se izađe na suprotnu stranu, proširi se na 4 do 10 m širine prema potrebi. Kada su poznate koordinate tačaka a, b, c, d, e i f, onda se može smjer prosjeke odrediti azimutom ., t. j . uglom, kojega zaklapa smjer prosjeke sa osi + X (si.) Xa Xg .. xa .. — o>m + a° ± 180° ; aa = wnh — coca ± 180° Kada se nađe računski ugao a, siječe se šuma istim načinom kao i prije. U interesu je vlasnika šume, da se 0 granicama vodi evidencija t. j . da se ona kontroliše radi nepovlasnog prisvajanja i uživanja šumskog zemljišta od strane susjeda. Granice se kontroliraju na osnovu prethodno kartiranog plana. A. Despot, Beograd. LITERATURA Dr. A. M. Röhrl: Geschichtliche Entwicklung und waldbauliche Bedeutung der Vorrats- und Zuwachsmethoden. Neudamm 1927. 179 str. Jedna dobra knjiga, koja ne smije da ostane nezapažena u našoj stručnoj javnosti. Pisac obrađuje historijski razvoj ovih metoda i njihovu šumsko-uzgojnu važnost. Problem uređivanja šuma i njegov odnos spram šumsko-uzgojnih potreba sastojine i šume danas je akutno pitanje. U nauci o uređivanju šuma sve se više osjeća potreba tendencije k jednoj novoj orijentaciji, pri čemu treba primjenjivati i onakove metode, koje će voditi više računa: I. O potpunom odvajanju prostornih elemenata uređivanja šuma od vremenskih. 2. Da težište rada treba prenašati sa površine na masu i prirast, da oštrije određivati ove faktore, koji treba da budu osnovicom za regulisanje prihoda. 3. Da konačno cijeli uredajni sistem treba produbiti u pravcu valjanog bilansiranja i statistike. Normalno-zališne metode oduvijek su odijeljeno tretirale vremenske i prostorne momente. Pored toga se i za riješavanje ostalih istaknutih pitanja one čine naročito prikladnima, jer su njihovi glavni elementi masa i prirast, koji u savremenoj nauci 0 uređivanju šuma dolaze do sve veće važnosti. Važnost je tih metoda — i pored neuspjeha u prošlosti — tim veća, što se primjećuje sve to jače strujanje k stvaranju raznodobnih sastojinskih oblika, što u krajnjem slučaju vodi do prefoorne šume. Međutim je kod ovakovih sastojinskih oblika nemoguće operisati s površinom kao regu 345 |