DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Nakon ove operacije prelazi se na definitivno snimanje, koje se može obaviti
ortogonalnom metodom i tahimetrijom. Ortogonalna metoda mnogo je primijenjena u
praksi za snimanje detalja, naročito u gradovima. Obavlja se prizmom, spuštajući
ordinate sa pojedinih preloma na pantliku, apscisnu os, koja je zategnuta u smjeru
poligonalne strane. Pročitavši apscisno odstojanje na pantlici do podnožja ordinateodmjerivši ordinatu, prelom granice je snimljen i podaci se unesu u skicu. Tahimetričko
snimanje obavlja se tahimetrom. Takav se instrumenat predhodno rektifikuje, pa se
centriše nad poligonalnom tačkom, a zatim se čita na letvi pri svakoj tački, koju želimo
snimiti. Podaci čitanja odsječaka na letvi i očitanja sa horizontalnog i vertikalnog
limbusa unose se u tahimetrijski zapisnik. U isto vrijeme unese se tačka od oka u
skicu zajedno sa brojem snimljene tačke u približnoj razmjeri. Ova metoda snimanja
mnogo je brža od predašnje, naročito kad je teren čist. Ona je i bolja, jer je tahimetrijom
teren predočen i u visinskom pogledu (izoliipsama).


Ako je teren veći od 500 Ha, onda prethodi razvitku poligonalne mreže triangulacija.
Triangulacija se mora obaviti radi neizbježivih pogrešaka pri računanja koordinata
poligonalnih tačaka. Trigonometrijske tačke biraju se tako, da na svakih 200 Ha
dođe najmanje jedna, a da odstojanje bude između tačaka maksimalno 1200—1500 m.
Trigonometrijske tačke postavljaju se obično na prosjekama ili na kojim drugim vid
nim ili uzvišenim mjestima. Ako ovakovih nema, onda se podižu piramide, na koje se
stavlja instrumenat prilikom opažanja. Sa svake trigonometrijske tačke opaža se instrumentom
na sve ostale trigonometrijske tačke, pri čemu se čitaju horizontalni uglovi
i unose u zapisnik. U slučaju, da se tačke ne mogu dogledati, opažaju se ekscentrično,
što se poslije računom izravna. Tako razvijena trigonometrijska mreža mora se vezati
ili na ranije izvršenu detaljnu triangulaciju trećeg reda ili se razvija samostalna, ako
se ne može vezati na državnu triangulaciju, u kome se slučaju mora mjeriti jedna
osnovica radi razvijanja mreže ili druga kontrolna osnovica.


Pc svršetku detaljnog snimanja pristupa se crtanju planova. Ti planovi moraju
sadržavati sve one stalne objekte, koji se nalaze u šumi ili na obodu šume. Pošto se
ti planovi rade u razmjeri 1:5000 i 1:10.000, moraju se crtati što tačnije, da bi se snimljeni
objekti u slučaju, da se izgube ili pomjere, mogli ponovno ustanoviti. Potrebna je
i velika tačnost, da se dobiju tačne površine. Dobro je, ako je teren snimljen i u visinskom
pogledu, što se na planu predoči izohipsama.


Šumski kompleks dijeli se uvijek na više dijelova ili tabla prosjecima, koji se
prosijecaju kroz šumu sa više razloga. Prosjekom se odvajaju razne kategorije ili


344