DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 31 <-- 31 --> PDF |
sjeda s jedne strane i šumarske komisije s druge strane. U slučaju, da se granice izgube ili pomjere, valja ih ponovno u prisutnosti susjeda ustanoviti. U slučaju nesporazuma između susjeda i šumarske komisije intervenira sud. Kada je granica posjeda određena, fiksira se stalnim tačkama i to samo na onim mjestima, na kojima se granica vidno lomi. Takove se tačke postavljaju na ravnom terenu i na ravnoj granici u maksimalnom odstojanju od 200 do 300 metara. Susjedne tačke moraju se dogledati. Za obilježavanje granica šumskog posjeda uzima se kamenje ili betonski stupovi u presjeku 15/15 cm., a visine 80 cm. Po nekad se granice obilježavaju u pomanjkanju betonskih stupova hrastovim stupovima, presjeka 18/18 cm i visine 175 cm. Kameni stupovi zakopavaju se u zemlju 60 cm, a drveni 75 cm duboko. Kada se stup stavi u zemlju i dobro ukopa, označi se na njegovom čelu tačka, koja tačno predstavlja prelom granice. Te se tačke označuju krstom ili zabijanjem čavala u stup. Prije su se mnogo upotrebljavale za ograničenje šumskog posjeda humke. Humke se grade od nabijene zemlje u obliku 1 m visokog krnjeg stošca, sa dijametrom baze od 2 m. U sredinu takove humke zabije se drven kolac, koji tačnije označuje prelom granice. U praksi se ne preporuča upotreba humka, jer su takove granice nestalne i netačne. Najbolji su za to betonski stupovi. Mnogo se još upotrebljuju cijevi od pečene gline sa poklopcem, koji se stavlja na dno rupe, da bi tako ostala trajna oznaka. U tom slučaju dvostruko se označuje granica — i to nadzemno sa cijevi i podzemno sa poklopcem. Kad se kamenje ukopa, vrši se numeracija i to arapskim rednim brojevima. Počinje se od najsjevernije tačke, pa se ide smjerom istok—jug—zapad, dok se ne dođe na početnu tačku. Zatim se obilježuju tačke unutar šume. Na kamenim stupovima broj se ukleše, a na drvenim utisne užarenim željezom. Brojevi se označuju na onoj strani stupa, koja je okrenuta susjedu. Na suprotnoj strani, koja je okrenuta prema šumi, označuje se na isti način velikim početnim slovima ime vlasnika (S. H. S. kod državnih šuma). Nakon ukopanja mednih tačaka vrši se odmah odmjeravanje tačaka od stalnih predmeta, koji se nalaze u blizini. Takovih odmjera treba da bude po mogućnosti najmanje tri, te se unesu u zapisnik. U slučaju, da se tačka pomjeri ili izgubi, na´«osnovu tih odmjera može se ponovo odrediti stalan položaj tačke. Odmjeranje mora se unijeti u skicu i obaviti u prisutnosti svih medašnih vlasnika. Kada je omeđavanje dovršeno i granica tačno označena, prelazi se na rekogno sciranje terena poligonalnom mrežom. Prije toga ocjenjuje se od oka, da li je teren ma nji ili veći od 500 Ha, jer o tome ovisi izbor metode rada. Ako je teren manji od 500 Ha, onda se pristupa odmah razvijanju poligonalne mreže oko šume. Ona se postavlja tako, da se mogu lako snimati svi prelomi granica, zatim sam obod šume i svi objekti, koji se nalaze na obodu šume. Takav poligon zove se obodni poligon. Da se rekognoscira teren za snimanje šumskog detalja, veže se obodni poligon transverzalnim poligonima, koji se pružaju uz ceste, prosjeke, kanale i t. d. Ti poligoni vežu se svojim krajevima na poligonalne tačke obodnog poligona. Na transverzalni poligon vežu se dalje sekundarni, tercijalni i t. d. poligoni. Takovih se poligona toliko razvije, da se mogu snimiti svi stalni objekti, koji se nalaze u kompleksu šume. Kada je postavljena mreža, nacrta se skica u približnoj razmjeri, koja služi za unošenje vrijednosti prilikom snimanja. Sada se pristupa izmjeri poligonalne mreže, koja se vrši mjerenjem pojedinih strana i uglova. Izmjera strana obavlja se pantlikom do na parni santimetar tačno, a podaci se unesu u skicu. Uglovi se mjere teodolitom, koji se centriše tačno iznad poligonalne tačke, pa se vizira na susjedne poligonalne tačke, pri čemu se čitaju uglovi i unose u zapisnik uglova. Za mjerenje uglova teodo litom ima više metoda, od kojih se najviše upotrebljuje girusna metoda. 343 |