DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ovo naročito vrijedi za šume visokog krša, gdje nijedna druga kultura nije moguća osim šumske. Kada je dakle riječ o rentabilnosti pojedinih vrsti drveća, koje sačinjavaju naše kraške šume — a to su u glavnom bukva i jela — onda je razumljivo, da valja s ovim osnovima racionalnog gospodarstva računati u iprvom redu. Oni tu vrše presudnu ulogu i nema mjesta drugim samovoljnim kombinacijama. Čitavo područje šuma hrvatskog visokog krša imade u klimatskom i pedološkom pogledu ,svuda zajedničke značajke, koje ga u njegovoj potpunoj slici prikazuju, a koje su kadikad upravo strašne. U pogledu samog gospodarstva raspada se ono u dva nejednaka dijela. Ta je dioba rezultat zahvatanja čovjeka u te kraške šume, kao i plod njegovog racionalnog odnosno neracionalnog gospodarenja. Tako razlikujemo s jedne strane šume vlastelinstva Thurn Taxis u Gorskom Kotaru, koje se računaju među uzorna šumska dobra, gdje se zasade šumarske nauke već preko pola stoljeća stricte primjenjuju i gdje je intenzivnost gospodarenja dignuta gotovo do maksimuma, a s druge strane šume države, šume krajiških imovnih općina i zemljišnih zajednica, gdje se o konzervativnosti u smislu potrajnog uživanja i o intenzivnosti gospodarenja u smislu uporabe rada i kapitala u najviše slučajeva uopće ne može govoriti. Nije to samo tvrdnja naših najpriznatijih stručnih autoriteta, već opće .poznata činjenica, koju nažalost ne možemo ni pred laicima ´pobijati, a kamo li pred šumarskim stručnjacima dokazivati. Pred par godina je direktor ogulinske imovne općine g. ing. Peru š i ć pokrenuo pitanje rentabilnosti glavnih vrsti drveća naših kraških šuma. Na neke sam njegove izvode stvarno odgovorio, ali g. P e r u š i ć izvlači to pitanje ponovo i raspravlja o njemu na svoj jedinstveni način.´ .Naime na temelju svojih opažanja , a ne istraživanja, došao je do zaključka, da današnje naučne metode gospodarenja s bukvom nikako ne zadovoljavaju i (pozivajući se na rastenje cijena ovoj vrsti drveća upozorava na teške posljedice postupka napose nas mlađih šumara, koji - po njegovu mišljenju — suviše radikalno uklanjamo bukvu iz sadanje njezine smjese s četinjačama, jer je »skidamo kamo stignemo«. Svoje je konstatacije objelodanio u dva članka.1 Osim ove opaske, kojoj se noće dati neki autoritativni karakter, nije autor spomenutih članaka uspio, da nam pruži točnu determinaciju vrijednosti bukve. Ako naime prostu i nikako nedokumentovanu napomenu, da više pažnje valja poklanjati bukvi, izostavimo iz spomenutih članaka, to nalikuje čitava obradba ovog pitanja na jedan mozaik, sastavljen od možda lijepih boja, nu bez jedinstvene slike, bez jedne jedinstvene jasne crte, koja bi nam pružila realan pogled u ovo zamašno .pitanje. Hoćemo li, da srušimo ustaljena pravila i zasade savremene šumarske nauke računanja vrijednosti šuma, moramo u zamjenu dati nešto bolje, solidnije i ispravnije, a nije za to nikako dostatna jednostavna igra riječi u rješavanju važnih ekonomskih problema. Ja sam iznio naučno utvrđeno gledište u pitanju rentabilnosti bukve i jele, pa sam dokazao ne samo manju rentabilnost bukve, nego i to, da su sadanje naše metode gospodarenja saglasne s naukom racimija Šumarski List, g. 1928. br. 5. Pag. 251 i g. 1929. br. 2. Pag 76—81. 255 |