DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Ovo naročito vrijedi za šume visokog krša, gdje nijedna druga kultura
nije moguća osim šumske.


Kada je dakle riječ o rentabilnosti pojedinih vrsti drveća, koje sačinjavaju
naše kraške šume — a to su u glavnom bukva i jela — onda
je razumljivo, da valja s ovim osnovima racionalnog gospodarstva računati
u iprvom redu. Oni tu vrše presudnu ulogu i nema mjesta drugim
samovoljnim kombinacijama.


Čitavo područje šuma hrvatskog visokog krša imade u klimatskom
i pedološkom pogledu ,svuda zajedničke značajke, koje ga u njegovoj
potpunoj slici prikazuju, a koje su kadikad upravo strašne. U pogledu
samog gospodarstva raspada se ono u dva nejednaka dijela. Ta je dioba
rezultat zahvatanja čovjeka u te kraške šume, kao i plod njegovog racionalnog
odnosno neracionalnog gospodarenja. Tako razlikujemo s jedne
strane šume vlastelinstva Thurn Taxis u Gorskom Kotaru, koje se računaju
među uzorna šumska dobra, gdje se zasade šumarske nauke već
preko pola stoljeća stricte primjenjuju i gdje je intenzivnost gospodarenja
dignuta gotovo do maksimuma, a s druge strane šume države,
šume krajiških imovnih općina i zemljišnih zajednica, gdje se o konzervativnosti
u smislu potrajnog uživanja i o intenzivnosti gospodarenja u
smislu uporabe rada i kapitala u najviše slučajeva uopće ne može govoriti.
Nije to samo tvrdnja naših najpriznatijih stručnih autoriteta, već
opće .poznata činjenica, koju nažalost ne možemo ni pred laicima ´pobijati,
a kamo li pred šumarskim stručnjacima dokazivati.


Pred par godina je direktor ogulinske imovne općine g. ing. Peru š
i ć pokrenuo pitanje rentabilnosti glavnih vrsti drveća naših kraških
šuma. Na neke sam njegove izvode stvarno odgovorio, ali g. P e r u š i ć
izvlači to pitanje ponovo i raspravlja o njemu na svoj jedinstveni način.´
.Naime na temelju svojih opažanja , a ne istraživanja, došao je do
zaključka, da današnje naučne metode gospodarenja s bukvom nikako
ne zadovoljavaju i (pozivajući se na rastenje cijena ovoj vrsti drveća
upozorava na teške posljedice postupka napose nas mlađih šumara, koji


- po njegovu mišljenju — suviše radikalno uklanjamo bukvu iz sadanje
njezine smjese s četinjačama, jer je »skidamo kamo stignemo«. Svoje
je konstatacije objelodanio u dva članka.1 Osim ove opaske, kojoj se
noće dati neki autoritativni karakter, nije autor spomenutih članaka
uspio, da nam pruži točnu determinaciju vrijednosti bukve. Ako naime
prostu i nikako nedokumentovanu napomenu, da više pažnje valja poklanjati
bukvi, izostavimo iz spomenutih članaka, to nalikuje čitava
obradba ovog pitanja na jedan mozaik, sastavljen od možda lijepih boja,
nu bez jedinstvene slike, bez jedne jedinstvene jasne crte, koja bi nam
pružila realan pogled u ovo zamašno .pitanje. Hoćemo li, da srušimo
ustaljena pravila i zasade savremene šumarske nauke računanja vrijednosti
šuma, moramo u zamjenu dati nešto bolje, solidnije i ispravnije, a
nije za to nikako dostatna jednostavna igra riječi u rješavanju važnih
ekonomskih problema.
Ja sam iznio naučno utvrđeno gledište u pitanju rentabilnosti bukve
i jele, pa sam dokazao ne samo manju rentabilnost bukve, nego i to, da
su sadanje naše metode gospodarenja saglasne s naukom racimija


Šumarski List, g. 1928. br. 5. Pag. 251 i g. 1929. br. 2. Pag 76—81.


255