DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Ing. STJEPAN FRANCIŠKOVIĆ, DELNICE: PROBLEM RENTABILNOSTI GOSPODARENJA U ŠUMAMA VISOKOG KRŠA (PROBLEME DU BON RENDEMENT DE L´ÉCONOMIE DANS LES FORETS DU HAUT KARST) P P odlogu za proučavanje rentabilnosti šumskog gospodarstva čine tri faktora: šumska taksa, troškovi proizvodnje i tržna cijena. Hoćemo li pokrenuti pitanje rentabilnosti, moramo težište našeg rada postaviti na ova tri temelja. Osobito, ako tražimo da dođe mo do stvarnih zaključaka trajne vrijednosti. Nu današnje nas opće poratne prilike sile, da pretresanje ovog pitanja postavimo na još širu bazu. Faktori, koji u današnje vrijeme određuju cijenu proizvodima našega rada, stoje najvećim dijelom izvan dohvata nas šumara. Dok gibanje šumske takse i malog dijela proizvodnih troškova možemo pripisati dosadanjim šumsko-gospodarstvenim odnošajima, dotle velik dio troškova proizvodnje i tržna cijena stoji pod uplivom općih nesređenih prilika poslije svjetskog rata. Kušat ću u ovo nekoliko redaka, da u pitanje rentabilnosti gospodarstva u našim kraškim šumama, koje se pokrenulo u zadnje vrijeme, unesem više svjetla posmatrajući ga s gledišta konkretnog šumsko-gospodarskog stanja i prilika, koje danas vladaju na drvnom tržištu. Pritom ću uzeti u obzir sva dosad iznesena mišljenja u tom pravcu, kako bih ovom važnom pitanju mogao dati jednu cjelovitu sliku. Budući da ovaj problem želim promotriti s čisto načelnog stanovišta, klonit ću se po mogućnosti svih navađanja brojaka i podataka, što ne reprezentuju stalne ili barem takove vrjednote, koje pravilno rastu odnosno padaju. I. Utjecaj konkretnih šumsko-gospodarskih odnosa1. Ispravan se pogled na rentabilnost šumskog gospodarstva uopće, a izvjesne vrste šumskog drveća napose može stvoriti samo na osnovu podataka, koji su uzeti iz jednog dobro gospodarenog objekta. Samo dobro uređena ekonomija, s kojom se kroz dugi niz godina konzer vativno, a uz to i intenzivno gospodari, može pružiti sigurnu bazu za određivanje uspjeha gospodarenja. To je osnovni zakon računanja vrijednosti šuma odnosno šumske statike. Izuzetaka nema. Konzervativizam je u šumskom gospodarstvu obilježen nastojanjem, da se održi stalan osnovni pravac gospodarenja, koji je unaprijed gospodarenju postavljen, jer u izvođenju šumskog gospodarstva nema mjesta eksprimentima. Pod intenzivni m se gospodarenjem pak razumijeva upotreba što veće količine rada i pokretnog kapitala, a to je potpuno realizovanje svih faktora, koji uvećavaju zemljišnu rentu, odnosno uklanjanje svih onih negativnih faktora, koji je umanjuju. Pa u tom baš leži cilj šumskog gospodarstva, kojem moramo težiti, da mu se što više približimo, znajući ipak, da ga nikad ne ćemo sasvim dostići. 252 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ovo naročito vrijedi za šume visokog krša, gdje nijedna druga kultura nije moguća osim šumske. Kada je dakle riječ o rentabilnosti pojedinih vrsti drveća, koje sačinjavaju naše kraške šume — a to su u glavnom bukva i jela — onda je razumljivo, da valja s ovim osnovima racionalnog gospodarstva računati u iprvom redu. Oni tu vrše presudnu ulogu i nema mjesta drugim samovoljnim kombinacijama. Čitavo područje šuma hrvatskog visokog krša imade u klimatskom i pedološkom pogledu ,svuda zajedničke značajke, koje ga u njegovoj potpunoj slici prikazuju, a koje su kadikad upravo strašne. U pogledu samog gospodarstva raspada se ono u dva nejednaka dijela. Ta je dioba rezultat zahvatanja čovjeka u te kraške šume, kao i plod njegovog racionalnog odnosno neracionalnog gospodarenja. Tako razlikujemo s jedne strane šume vlastelinstva Thurn Taxis u Gorskom Kotaru, koje se računaju među uzorna šumska dobra, gdje se zasade šumarske nauke već preko pola stoljeća stricte primjenjuju i gdje je intenzivnost gospodarenja dignuta gotovo do maksimuma, a s druge strane šume države, šume krajiških imovnih općina i zemljišnih zajednica, gdje se o konzervativnosti u smislu potrajnog uživanja i o intenzivnosti gospodarenja u smislu uporabe rada i kapitala u najviše slučajeva uopće ne može govoriti. Nije to samo tvrdnja naših najpriznatijih stručnih autoriteta, već opće .poznata činjenica, koju nažalost ne možemo ni pred laicima ´pobijati, a kamo li pred šumarskim stručnjacima dokazivati. Pred par godina je direktor ogulinske imovne općine g. ing. Peru š i ć pokrenuo pitanje rentabilnosti glavnih vrsti drveća naših kraških šuma. Na neke sam njegove izvode stvarno odgovorio, ali g. P e r u š i ć izvlači to pitanje ponovo i raspravlja o njemu na svoj jedinstveni način.´ .Naime na temelju svojih opažanja , a ne istraživanja, došao je do zaključka, da današnje naučne metode gospodarenja s bukvom nikako ne zadovoljavaju i (pozivajući se na rastenje cijena ovoj vrsti drveća upozorava na teške posljedice postupka napose nas mlađih šumara, koji - po njegovu mišljenju — suviše radikalno uklanjamo bukvu iz sadanje njezine smjese s četinjačama, jer je »skidamo kamo stignemo«. Svoje je konstatacije objelodanio u dva članka.1 Osim ove opaske, kojoj se noće dati neki autoritativni karakter, nije autor spomenutih članaka uspio, da nam pruži točnu determinaciju vrijednosti bukve. Ako naime prostu i nikako nedokumentovanu napomenu, da više pažnje valja poklanjati bukvi, izostavimo iz spomenutih članaka, to nalikuje čitava obradba ovog pitanja na jedan mozaik, sastavljen od možda lijepih boja, nu bez jedinstvene slike, bez jedne jedinstvene jasne crte, koja bi nam pružila realan pogled u ovo zamašno .pitanje. Hoćemo li, da srušimo ustaljena pravila i zasade savremene šumarske nauke računanja vrijednosti šuma, moramo u zamjenu dati nešto bolje, solidnije i ispravnije, a nije za to nikako dostatna jednostavna igra riječi u rješavanju važnih ekonomskih problema. Ja sam iznio naučno utvrđeno gledište u pitanju rentabilnosti bukve i jele, pa sam dokazao ne samo manju rentabilnost bukve, nego i to, da su sadanje naše metode gospodarenja saglasne s naukom racimija Šumarski List, g. 1928. br. 5. Pag. 251 i g. 1929. br. 2. Pag 76—81. 255 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 10 <-- 10 --> PDF |
vrijednosti šuma odnosno šumske statike.2 U tom pogledu nemam što da mijenjam, a ponovno razglabanje toga pitanja nije nužno. Ta ono je kod drugih naprednih naroda davno riješeno na štetu bukve. Jednostavno upozoravanje g. mg. Perušića na nedostatke sadanjih metoda gospodarenja ne mogu akceptirati, budući da samom tom konstatacijom ne samo da nijesu obrazložene ni opravdane bolje i ispravnije metode, nego te metode uopće nijesu ni iznesene. Obarati znanstvene tekovine, ,koje se na najvišim šumarskim naučnim instancijama već duže vrijeme ;predaju, a ne pružiti osim neke autoritativne opomene ništa bolje, konkretno i stručnjački (naučno) dokumentovano i— ;znači sa svakog gledišta negaciju i korak unatrag. Taj nam eksperimenat nije potreban, jer smo do sada dosta na polju valjanog gospodarstva griješili, pa i sada još griješimo. Ja sam međutim mišljenj,a, da g. P e r u š i ć uopće ne može na temelju svojih opažanj a ovo pitanje meritorno rješavati. Kakovu bazu za proučavanje rentabilnosti mogu pružiti naše krajiške ličke šume, a tako i naše državne kraške šume, gdje se konzervativno i intenzivno nije nigda gospodarilo, a niti se danas gospodari? . . . Da se konzervativn o nije gospodarilo u smislu potrajnosti prihoda, što više, da se u skoroj budućnosti i ne može na neku konzervativnost ni pomišljati, najbolji je dokaz konstatacija g. dra M i 1 e t i ć a, .koji skrećući pažnju na brojne prasumske tipove" tamošnjih sastojma naglašuje, da je sada kraj konkretnih sastojinskih prilika neko finije gospodarenje osim prelazncg nemoguće inaugurisati.4 Razumljivo je, da će u šumama, u kojim dolaze prašumski tipovi i gdje prezrele četinjače pružaju maksimalno 40—50% grade, jela imati proporcionalno manju vrijednost od bukve. To može da bude pojav lokalne i povremene naravi, ali nikakovo generalno pravilo. Da se pak intenzivno u tim šumama ne gospodari, jer se malo ulaže rada i pokretnog kapitala, ne treba dokazivati. Ako potražimo glavne kriterije intenzivnosti šumskog gospodarstva t. j . dobru upravu, razgranjenost dobrih prometala i zgodan način unovčivanja šumskih proizvoda, to ih u tim šumama ne možemo naći. Nije dobra i napredna šumska uprava, kod koje na jednog šumara upravitelja otpada 20 tisuća jutara šume umjesto 4—5 tisuća, kako je to naučno utvrđeno kao nor- mala. Tu se uz velike napore šumara i njegovog pomoćnog osoblja može govoriti u najboljem slučaju tek o krajnjem ekstenzivnom gospodarenju. U pitanje funkcije prometala nije nužno zalaziti. To je pitanje za odnosne šume na drugom mjestu dovoljno osvijetljeno i utvrđeno, da faktično stanje razgranjenosti prometala ni izdaleka ne odgovara potrebama intenzivnog gospodarstva kraških šuma. U ostalom, kad bi ono odgovaralo, ne bi se nikako moglo govoriti o prezrelim sastojinama i prašumskim tipovima. Napokon niti paušalna prodaja osovnih stabala nije najzgodniji način unovčivanja šumskih produkata. Riziko kupca i prodavaoca, koji tu nikako nije isključen, pogotovo kod procjene prezrelih če 2 Šumarski List, g. 1928. br. 6 i 7. Pag. 285. 3 Prasumske tipove ličkih šuma (»škart«) spominje i g. Perušić (»Drvotržac«, g. 1927. br. 15 i 20). " Svnrarski List, S- 1928. br. 8 i 9. Pag. 336. 254 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 11 <-- 11 --> PDF |
tinjaea, neminovno potiskuje cijenu prema dolje. To je staro poznato .pravilo u nacionalnoj ekonomiji u opće, a u šumskoj trgovini napose. Uvažavši samo ova fakta, a mimoilazeći mnoga druga pitanja, koja u tamošnjim šumama priječe konzervativno i intenzivno gospodarenje (na pr. pašarcnje) nameće se pitanje, kako ovako gospodarene šume mogu uopće poslužiti kao baza za proučavanje rentabilnosti jedne vrsti drva nad drugom. Ako isključimo finansijalnu ophodnju, ne možemo nikako govoriti o prihodnoj vrijednosti zemljišta, jer je ona u finansijalnoj ophodnji najveća. Kudikamo manje možemo tada mimo naučnih zasada zaci u prosuđivanje pitanja o rentabilnosti jedne vrsti drveća, kao što je na pr. bukva, koja je u našim šumama zastupana daleko nad potrebnom ekonomskom normalom, i izvoditi konkluzije generalnog i autoritativnog značaja. Radeći na daleko uređenijem šumskom gospodarstvu, ,nego što su krajiške šume na kršu, ne nalazim nikakovog opravdanog razloga, da se upustim u rješavanje jednog ovakovog problema i da izvodim zaključke sasvim oprečne od utvrđenih naučnih činjenica. U našim poratnim abnormalnim prilikama, koje se na žalost vrlo polako sređuju, bio bi svaki zaključak u ovom predmetu nagao i preuranjen, a da ne kažem i suviše smion. Dosada sam tokom svoje prakse svagdje i svuda naišao na potpunu afirmaciju znanstvenih istina, koje sam u teoriji naučio. II. Utjecaj savremenih tržnih prilika na rentabilnost jedne vrsti drveća. Pored šumsko-gospodarstvenih prilika ne može niti tržn a c i j en a pružiti sama po sebi jednu sigurnu podlogu, da se u pitanju rentabilnosti pojedinih vrsti šumskog drveća donese sasvim zasebno gledište pojedinca od naučno utvrđenog gledišta. U današnjim nesređenim privrednim prilikama ne može tržna cijena u tu svrhu poslužiti niti opće nito niti specijalno. Kušajmo to u glavnim potezima dokumentovati. a) Općenito . Da za nas šumare ne može časovita tržna cijena biti apsolutnim mjerilom za rentabilnost vrsti drveća, poznata je stvar. Mi smo ponajprije dužni posmatrati vrijednost čitave stabalne mase, a ne samo onog dijela, koji otpada na gradu. Kod bukve znamo, da procenat građe dosiže jedva 45%, dok se kod jele i smreke uspinje na 85% od ukupne stabalne mase. Pa kad bi tržna cijena bukovine bila za 25 do 30% veća od jelovine i smrekovine, ni tada se još uvijek ne bi moglo ništa odlučno reći u prilog rentabilnosti bukve. Nu mi šumari moramo još računati i s prihodima ovih vrsti po jedinici površine, a taj je prihod gotovo dvostruko veći kod jele i smreke, nego onaj kod bukve na istom bonitetu i u jednakom turnusu. Da tržna cijena bukovog drveta u današnje vrijeme daje vrlo slabo uporište za proučavanje njene rentabilnosti, najbolje svjedoče njezine velike oscilacij e u poratnim godinama. Nitko ne može zajamčiti u skoroj budućnosti neku njezinu stabilnost — mi što više moramo računati, da će ona u doglednoj budućnosti s obzirom na spomenute vrste (bukva i jela respect, smreka) ići u prilog čas jednoj čas drugoj strani. Ovakova tržna cijena ne može uplivisati ništa na omjer, što nam kazuje šumska taksa, prema kojem se jela triput skuplje plaća nego bukva. Posljedica se današnjeg nesređenog privrednog stanja manifestuje i u abnormalnoj proporciji tržne cijene i troškova proizvodnje, za koje znamo, da na nju najjače uplivišu. Tako na pr. u mojem službe 255 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 12 <-- 12 --> PDF |
,nom području pokazuje današnja tržna cijena — ako eliminišemo upliv valute — jedva nekoliko procenata povišice naprama predratnoj, dok su troškovi proizvodnje narasli više nego na dvostruko. Ako samo uočijno, da je tržna cijena funkcija šumske takse i troškova proizvodnje, dolazimo do zaključka, da ona nikako ne može danas poslužiti kao mjerilo za studij o vrijednosti našeg šumskog drveća u opće, a bukve napose. Jer ako ova dva faktora rezultuju iz nezdravog i nesređenog stanja, ne rnože niti njihova funkcija pružiti pravu vrijednost. Napokon na tržnu cijenu uplivišu razni drugi faktori, koji stoje van dohvata djelovanja šumara i šumskog industrijalca. Političke trzavice, koje se još danas u svim evropskim zemljama pojavljuju i izazivlju go spodarske krize, emigracije seoskog pučanstva u velike gradove, savre meni građevni obrt, suviše velik broj pilana (koje su podignute u naj manjoj mjeri zbog bukve) i napokon različiti trgovački običaji na jednom te istom području — sve to zajedno imade karakter jednog previranja, čije se staložj^nje i konac nikako ne može već sada sagledati. Ovdje mo ramo spomenuti i poratni pad valute, njezino časovito dizanje i padanje na svjetskim burzama, teško stanje našeg saobraćaja, manjak na među narodnim trgovačkim ugovorima i još uvijek neuređenu carinsku tarifu, što sve u šumsko-trgovačkom pogledu onemogućuje ispravnu kalkula. ciju i uvelike obara cijenu šumskih produkata na svjetskom tržištu. Nije do mene da ispitujem razloge, koji su doveli do ovakove pri vredne situacije. Oni su u glavnim crtama uopće poznati. Važno je to, da je opće ekonomsko stanje danas nezdravo i da ono ima najveći upliv na gibanje tržne cijene drveta. b) Specijalno . Tržne cijene, koje g. Perušić navodi za sušačko i senjsko tržište, ne idu nikako niti na štetu jele niti u prilog bukve. Ako i pustimo iz vida opće razloge, koji danas umanjuju valjanost upliva tržne cijene na rentabilnost pojedinih vrsti našeg šumskog drveća, ne možemo proste brojke spomenutih tržišta prihvatiti bez temeljite analize. Same brojke o visini cijena bez stvarnog prikaza svih onih faktora, koji uplivišu na valjanu kalkulaciju (šumska taksa, intenzivnost preradnje, .proizvodni troškovi, procenat škartovanja i t. d.), ne daju nam gotovo ništa. Uza sve to nužno je podvući još jednu vrlo važnu činjenicu. U šu, mama visokog krša dolazi jedna osebuj´na rariteta bukve, zvana »b j e. 1 i c a«, koja je karakterizovana tim, što nema crvene srži. Zastupana je u ovim šumama u vrlo malom procentu (jedva kojih 20% od sveukupne ,bukovine), a osim toga ima još i tu manu, da nema nikakovili kriterija, po kojima bi se u spoljašnosti razlikovala ođ drugih bukovih stabala. Ta bukva »bjelica« zaslužuje poseban studij, jer je od velike ekonomske .važnosti. Analognih rariteta među četinjačama nema. Za ovu »bjelicu« stavljaju trgovci vrlo visoke ponude, dapače i više nego za četinjače. ,Kada bismo se tim slučajem dali zavesti, pa po toj »bjelici« općenito prosuđivali vrijednost bukve, nema sumnje, da bi ona znatno poskočila, te .bismo prema tome morali omjer cijena bukve spram jele (1:3) donekle .korigovati. Nu za nas »bjelica«, kao vrlo rijedak egzemplar u našim šumama, nije mjerodavna. Zato je i sasvim sporedno, koliko ona upliviše .na šumsku taksu i na cijene senjskog i sušačkog drvnog tržišta. Glavno je, da se tu radi o jednom vrlo malom izuzetku, a izuzetak nigdje i nikada ne čini pravila — izuzevši možda bivšu Vojnu Krajinu. 256 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Ali ima mnogo faktora, koji zajednički uplivišu i na šumsku taksu j na tržnu cijenu. Od ovih je najvažnija nesolidnost konkurencije . Ovaj je faktor vrlo teško eliminisati, pogotovo kad se radi o ofertalnoj dražbi, gdje isključivo visina ponude određuje dostalnu cijenu, t. j . gdje prodavalac nije mimo visine ponude zadržao za sebe pravo izbora dostaoca. Eklatantan primjer za to daju uspjesi licitacija šuma Thurn Taxis prošlih godina, napose godine 1928. — na ekonomiji, u čijoj upravi sudjelujem. Od preko 40 oferenata dostao je samo jedan preko polovinu mase čitavog etata, dok ogromna većina nije uopće dostala ništa. Razumije se, da je ova anomalija morala imati odjeka na kasnijim dražbama i u susjednim šumama, koje se nalaze u istoj trgovačko-interesnoj sferi i istim prometnim okolnostima.5 Ponude za drvo počele su se rapidno dizati u težnji, da se na drugim dražbama predusretne analogan slučaj. ,Višu cijenu, koju je prouzročila ova anomalija, opet ne možemo smatrati trajnom i stalnom vrijednosti, jer je ona rezultanta prolaznih prilika i nesolidne trgovačke spekulacije, kojoj je u tom slučaju bila jedina svrha, da se drugi trgovci eliminišu iz posla. Kako vidimo, današnja nam tržna cijena ne dije nikakovog sigurnog uporišta, da bismo obzirom na nju mogli mijenjati znanstvenim putem utvrđene činjenice o rentabilnosti bukovog drveta u našim šumama. Mi ih ne možemo ne samo mijenjati, nego ih ne smijemo ni napustiti, jer se i kod nas već jednom moraju načela šumarske nauke uvađati u život, kako su to napredniji narodi potpuno učinili. III. Osvrt na iznesena gledišta. Vratimo se za čas na pojam dobre šum. uprave, koja je bila u svoje doba začetak ove polemike. Čini mi se, da s pojmom dobre šumske uprave nijesu nekoji naši stručnjaci potpuno na čistu. Kad bi se ovaj pojam ispravno shvatio, ne bi bilo nikako nužno naglašivati, kako povoljne uspjehe nekih licitacija vodeći šumski upravnici ne upisuju sebi u zaslugu. 0 Iz ovog dobivam dojam, da samo atributi, kao što su savjesnost, poštenje i radinost upravitelja, karakterizuju dobru upravu. Neugodna je to zabluda. Jer kada bi moralna i intelektualna kvaliteta šumskih upravnika mogla biti mjerilom za prosuđivanje uprave šuma, onda uprava šuma ne bi bila samostalna nauka, nego grana kakove socijalno-etičke znanosti. Mi međutim znamo, da osnovicu nauke o upravi šuma ne čini kvaliteta lica, nego organizacija i sistem uprave. Nije dakle stvar u kakvom možda ličnom (osobnom) prestige-u, nego u čisto naučnom, dapače u općem nacionalno-ekonomskom načelu, kod koga mi i u buduće ostajemo. Ulogu bukve u smjesi s četinjačama ne određuje samo finansijski momenat. U četinjastim šumama ima bukva vrlo važnu pomoćnu ulogu — s uzgojnog gledišta. Obzirom na ova dva faktora odredila je naša nauka najpovoljniju smjesu bukve s okolnim četinjačama. Ta je smjesa 5 Šumarski List, g. 1929. br. 2. Pag. 79. al. 6. Ovaj je najvažniji faktor kod navadanja uzroka, koji su uplivisali na uspjeh dražba, ispušten u citiranom članku. 6 Šumarski List, g. 1929. br. 2. Pag. 79. al. 7. — Govoreći o šumama vlastelinstva Thurn Taxis (Š. L. g. 1927. br. 10—12) pripisao sam visoke cijene drveta dobroj upravi vlastelinstva. Gornje naglašivanje ne bi imalo smisla, kad se ne bi odnosilo na moju tvrdnju. , 257 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— od % jele i % bukve — ideal nas mlađih šumara, koji smo ponijeli iz škole, pa ga ne možemo napustiti sve dotle, dok se znanstveno ne dokaže potreba druge proporcije, povoljnije i rentabilnije, nego je ova. Držim, da ćemo na tu izmjenu još dosta dugo čekati. U koliko pak kakovi drugi, na pr. šumo-zaštitni razlozi govore još više u prilog bukvi, nego naučno utvrđeni razlozi, moramo to pripisati samo lokalnim prilikama. Nu u najboljem slučaju, to bi bilo biranje manjeg zla, da se prepriječi veće zlo. G. Dr. M i 1 e t i ć je prilikom proučavanja šumsko-gospodarskih odnošaja u državnim šumama visokog krša označio kao glavnu zadaću gospodarenja potiskivanje bukve na drug o m j e s t o.7 U tim je šumama bukva najjače zastupana vrst, dok bi u buduće njezino mjesto morala zauzeti jela. Kad bi ovo drug o mjest o označivalo neki zaseban omjer smjese, koji bi išao više u prilog bukvi, nego je to naukom određeno, onda bi taj omjer trebalo specijalno istaknuti, obrazložiti i svesti u suglasje s naukom. Dok toga nema, dužni smo vjerovati, da se tu radi o naučnom omjeru, koji omogućuje rentabilnost šumskog gospodarenja na kršu i uz najmanji procenat uloženih kapitala u te šume. Osim toga omjera ne poznajemo dosad nikakovog drugog, koji bi u pogledu smjese bukve i jele odnosno smreke mogla uopće postaviti naša nauka. Prihodno-prirasne skrižaljke pokazuju za istu starost, isti obrast i bonitet približno dvostruki prihod jele naprama prihodu bukve po jedinici površine. Prihod se obiju vrsti drveća dade izraziti u omjeru 1:2. To pokazuju njemačke prihodne tabele, koje su u našoj državi jedine udomaćene. Diferencije između pojedinih tabela mogu da budu u masama i broju boniteta ali u omjeru nikako. Tu su saglasni svi stariji i noviji rezultati istraživanja prirasta. Da li se radi o čistim ili mješovitim sastojinama, ne mijenja na stvari apsolutno ništa. Stoga je deplasirano i za školovane šumare nerazumljivo pobijanje tog stvarnog omjera prihoda bukve sa prostom konstatacijom, da u području Velike Kapele ima bukovih sastojina sa preko 300 m:! totalne drvne mase po jutru.s Ova se tvrdnja iznosi bez navođenja starosti, obrasta i boniteta za dotične sastojine. Što to znači? Tko može povjerovati u ispravnost ove tvrdnje bez tih podataka? Prihodne tabele za bukvu pokazuju za stanovito doba, obrast i bonitet ne samo ovu masu, nego dapače i dvostruku, t. j . 600 m:î po jutru. Time nije još uvijek ni najmanje izgubio vrijednosti spomenuti omjer prihoda jele i bukve, a to još manje, jer će na istom bonitetu i uz iste uslove četinjače (jela i smreka) pokazivati gotovo dvostruk (600 odnosno 1200 m3) prihod po jutru naprama prihodu bukve. Kad se dakle ovako pogrešno operiše s osnovnim pojmovima, ne može se nikakova važnost pokloniti izvodima, koji izlaze iz tog krivog pojmovanja. Krive premise dovode do krivih zaključaka. Da resumiram. Glavna zamjerka, da današnji pogledi (napose nas mlađih šumara) na rentabilnost i ulogu bukve spram vrijednosti jele i smreke nikako nisu osnovani, te da naše današnje gospodarenje s bukvom ne zadovoljava neke starije šumare, kao i ona opomena, da tojl vrsti valja posvetiti još više pažnje, potpuno je iluzorna. Ona je neosnovana iz ovih razloga: 7 Šumarski List, g. 1928. br. 8 i 9. Pag. 336. 8 Šumarski List, g. 1929. br. 2. Pag. 80. al. 6. 258 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 15 <-- 15 --> PDF |
a) što ona ruši naučno utvrđena pravila, a ne donosi ništa novo, konkretno i obrazloženo; b) što se ona osniva na opažanjima u našim krajiškim i dr žavnim šumama visokog krša, a tim šumama manjkaju elementarni uslovi racionalnog gospodarstva; c) što današnja cijena drveta ne daje sigurnog uporišta za trajno i meritorno riješenje rentabilnosti današnjeg gospodarenja sa bukvom na kršu; d) što nikakvi ni uzgojni ni šumo-zaštitni razlozi ne govore za to, da se u pogledu smjese jele i bukve donese zasebno načelo mimo nauč nih tekovina. S tim smatram ovu suvišnu diskusiju završenom. Ona u današnjim prilikama ne može uopće donijeti nikakvu pozitivnu soluciju. Dok se naše opće prilike ne stalože i dok naše šumsko gospodarstvo ne bude na do ličnoj visini, mi ćemo će poslužiti iskustvom drugih naprednijih naroda. Čemu lomiti koplje u korist jedne vrsti drva, koja u našoj državi za prema dvije trećine površine svih šuma i čija vrijednost daleko zaostaje za svim glavnim vrstima šumskog drveća? čemu bez stvarne podloge prigovarati tekovinama nauke i osnovima naše nastave? Kuda to vodi? Na to možemo dati samo jedan odgovor. Ovu pojavu možemo protu mačiti samo kao odraz nezdravih prilika, u kojima živimo. Résumé. C´est une réplique a l´article paru dans le deuxieme Numéro de cette année (page 76) intitulé Sur le rendement du hetre. .... .. ........, ......: ..... „..... ......." ... ........... .... . ........ . ..... .... . .... KOTOPCKO] (LA MÉTHODE „DES CULTURES SECHES" DANS LE REBOISEMENT DU KARST ET DES TERRAINS NUDES EN MONTÉNÉGRO ET DANS LA BOUCHE DE CATTARO) I. . B 0 .. . . ...... . ............ ...... ....... ........ ....... .... y ...... ...... . ...., .... .......... ...... ..... ..... ......., .... . ........ ...... — ....... ....... .......... — ...... je ........ . ...... .... .... je ....... ...... .. ...... .......... ........... y .... ......... — .... je .. ...... ......... ....... — .... ....... ......... ..., .. ...... je ....... ......... ... ........., y ....... ..... ....... ...., ... .... ......, .. ....... ........ ..... .. .... .. ....... ......, ......... 259 |