DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 36     <-- 36 -->        PDF

ĆLAN 133. ZAKONA O ŠUMAMA OD 30. MARTA 1891. G.*


Zakonom od 26. XI. 1927. proširen je čl. 133. srbijanskog zakona o šumama od


31. marta 1891. na teritorij čitave države S. H. S. Svrha novog zakona jest u tome,
da se posve obeskrijepi ili barem znatno umanji vjerodostojnost iskaza lugarskogašumarskoga osoblja, što je na tcrijoriju van Srbije bilo ranije zajamčeno nekim zakonskim
propisima, jer uredovanje toga osoblja dolazi od sad pod kontrolu javnosti —
općinskoga poglavarstva.
Za pravilno vršenje toga zakona nema potrebne sankcije. Općinski sud (poglavarstvo)
vrlo često ne će da besplatno obavi tim zakonskim članom propisani izvid
na licu mjesta, jer ljudi ne će da ostave svoju zaradu ili druge poslove. Zato često
nema kazne za štetočinca. Na jednu prijavu ogulinske imovne općine podnesenu Ministarstvu
Šuma, da komisija općinskog poglavarstva u Gomirjn neće da obavi izvid,
kaznio je Ministar šuma svojim rešenjem od 20. IV. 1928. broj 32695. na osnovu čl. 125.
srb. zakona o šumama dotične stranke novčanom globom. Kazna je povučena, jer taj
član koji određuje kaznu, nije proširen na cijelu državu. Tako se u toj općini ne vrše
izvidi, već se u pisarni potpiše protokol, što ga propisuje napomenuti član.


Svaki zakon ima da čini za sebe jednu organsku i sistematsku cjelinu. Pojedine
su njegove odredbe u međusobnoj logičnoj, kauzalnoj vezi. Zato iz srbijanskog zakona
o šumama izdvojiti samo jedan član (koji regulira tek jedan dio kaznenoga poslovanja),
pa proširiti ga na ostale krajeve i time bitno mijenjati tamošnje zakonske
propise u pogledu uprave i gospodarenja sa šumama, znači ugroziti ozbiljno egzistenciju
šuma u tim krajevima. Sam za sebe čl. 133. ne dostaje, da se s njim postigne
svrha, za kojom se išlo, jer je manjkav bez ostalih članova, s kojima je u vezi. Manja
bi pometnja i štetnost nastala, da je recipiran čitav odsjek D. »O suđenju, nadležnosti
i postupku« (čl. 126—146). Napose treba istaći, da odnosni propisi srpskog krivičnog
sudskog postupnika kao ni čl. 38. zakona o opštinama nemaju važnosti za teritorij
Hrvatske i Slavonije.


Član 133. kao i sva nadležna tumačenja ovoga člana predpostavljaju kradu.
Kradu u smislu kaznenoga zakona u nekoj šumi može počiniti samo ono lice, koje na
tu šumu nema nikakovih stvarnih ili suvlasničkih ili suposjedničkih prava. Prema
tomu ne može se svaki slučaj šumsKe štete smatrati kradom (kad počini štetu u općinskoj
šumi njezin općinar, u šumi zem. zajednice njezin pravoužitnik, u zajednici
posjednika dotični posjednik, u državnoj ili bilo čijoj šumi servitutni ovlaštenik i t. d.).
Pa ipak je taj član proširen i na sve komunalne šume, što je pravi ncsmisao. Samo
što skorijim stavljanjem toga člana van snage moguće je, da sačuvamo ogroman narodni
imetak, koji leži u našim šumama, budućim generacijama. Ing. A. Perušić.


NEŠTO O KUPOPRODAJI DRVA ŠUMI.


Prodavanje i kupovanje stabala ne smatra se kupoprodajom nekretnina, ma da
se po pandektarnom pravu i po § 295. o. g. z. stablo, dok nije rastavljeno od zemlje,
smatra nekretninom, (dakle sastavnim dijelom zemlje) i tek kada se stabla posijeku,


t. j . rastave od zemlje, postanu pokretna stvar. Iz toga razloga smatraju se ovako vi
pravni poslovi po pravnoj literaturi pogodbama o budućim stvarima i teoretski rečeno,
pravni učinci nastaju časom odjeljenja.
Bez obzira na mišljenja o pravnoj naravi stabala, o vremenu i načinu sticanja
posjeda i vlasništ ra nad k ´1; lim drvom, u običnom životu smatra se, da kupac izvjesnoga
broja stabala ostaje posjednikom tih stabala onda, kad mu se ona predadu
u šumi u fizički i n ´ . a vlasnikom da postaje onoga časa, kada stablo rastavi od


* Izvadak iz istoimenog" članka autorova, objavljenog u Mjesečniku Pravničkog
Društva.
280