DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 35     <-- 35 -->        PDF

slabiju proizvodnju u količini i kakvoći (stiizivanje ophodnje, pretvorba vrsti uzgoja,


otpuštanje branjevina). Selo ili općina ne bi htjeli ili mogli plaćati upravno i čuvarsko


osoblje, ,pa ni dio troškova za državne stručnjake, koji bi vodili upravu i nadzor nad


šumama. Način shvatanja i života graničara, njegov sadanji odnos prema šumi ne daje


potrebno jamstvo za punu samoupravu. Konačno u tako nastalim zem. zajednicama,,


koje bi postale od imovnih općina i sjedinile se sa postojećim zajednicama, imao bi


pravo uživanja i trgovac i obrtnik i činovnik, uopće tkogod ima ovlaštenoga posjeda.


I imao bi to više prava i koristi, što je jači posjednik, a tu su imovne općine pred


zem. zajednicama i više odgovaraju intencijama Ustava i demokracije.


Ne možemo dakle danas zagovarati diobu šuma imovnih općina na zemljišne


zajednice, dok nije narod sazreo za samoupravu, dok se imovne općine u pravcu


diobe ne budu počele pripremati i dok ne budemo imali odgovarajuće zakonodavstvo


i sređenije prilike u zemlji. Tada će se ići i dalje i zagovarati individualnu diobu novo


nastalih zemljišnih zajednica na pojedinu zadrugu ili obitelj, gdjegod to bude zahti


jevao i interes zajedničara, i interes javnosti, naročito veća narodna proizvodnja.


Ovo vrijeme dolazi, ako i polagano, te ćemo moći mnoge šume na relativnom šum


skom tlu prepustiti višoj, poljskoj kulturi.


Dakle dijeljenje šuma imovnih općina danas u zemljišne zajednice, a kasnije u
individualno vlasništvo značilo bi — konačno upropastiti gotovo sve današnje šume
imovnih općina, jer bi narod, ako i ne odmah u početku, ali za koju godinu (osobito
za slučaj nerodice) prodavao šume, a čim počme nelegalna prodaja, ne može ju nitko
spriječiti ni u rodnoj godini. Dokaza za to ima i suviše, čim se iscrpe šume imovnih
općina, dolazi red na državne šume, koje su do sad ipak bile zaštićene šumama imovnih
općina. Dijeliti šume imovnih općina znači direktno ugrožavati i državni šumski
posjed. Ing. A. Perušić.


JEDAN OD OSNOVNIH UZROKA SLABOM RAZVOJU NAŠEGA ŠUMARSTVA.


Nismo bili ni u prijašnjoj, a pogotovo ne možemo biti u sadanjoj našoj državi
zasad zadovoljni sa stanjem našega šumskog gospodarstva. Tome ima više uzroka.
Jedan od osnovnih uzroka leži u našoj ekonomskoj zaostalosti u opće. U Hrvatskoj
se može govoriti o racionalnom radu samo kod velikoga poljskog i šumskog posjeda,
dok stepen, na kojem se nalazi privreda maloga šumskog i poljskog posjeda, u pravilu
ne može nikako zadovoljiti. Stanje naše male agrarne privrede daleko je zaostalo za
takovom privredom kod kulturnijih naroda. Zaista stoji poznata rečenica, da »naš
mali čovjek ne može postupati razumno sa šumom, kad ne zna raspolagati ni sa svojom
slaninom«. To znači, da treba uvesti kulturnije stanje u domove ogromne većine
našega seljačkoga naroda (preko 85%), jer više od 50% naših seljaka ne leži u krevetima.
Poslije kuće dolazi na red potkućnica, voćnjak, oranica, livada.


Zato je poznavaocu narodnoga života razumljivo, zašto ovlaštenik ili pravoužitnik
ili servitutni ovlaštenik ili kakov drugačiji mali uživalac šume nema osjećaja
ni ljubavi za šumu, zašto ju smatra nekim svojim zlom, nekom zaprekom, smetnjom
za svoj ekonomski razvitak i napredak, naročito u pogledu držanja blaga. Ali se mora
teško požaliti, što i znatan dio narodne inteligencije, dapače i iz šumsko-trgovačkih
i šumsko-industrijskih krugova, ili ne shvata ili neće da shvati, kako je u našem narodnom
i državnom interesu, da se barem sačuva jedna dobro organizovana i vodena
grana naše nacionalne privrede, koja je po svojoj konservativnoj prirodi jedan jaki
i trajni ekonomski oslon našega radnika, seljaka, obrtnika, trgovca i industrijalca.


Kako započinje kulturno i ekonomsko pridizanje seljaka, ovo se teško stanje
ipak popravlja sve kraj jakoga slavenskoga konservatizma. Kad se naši domovinaša polja pomaknu u kulturnom pravcu, tad će biti i shvatanja, razumijevanja, priznanja
i podupiranja našega rada u šumi. Ing. A. Perušić.


279