DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 35 <-- 35 --> PDF |
slabiju proizvodnju u količini i kakvoći (stiizivanje ophodnje, pretvorba vrsti uzgoja, otpuštanje branjevina). Selo ili općina ne bi htjeli ili mogli plaćati upravno i čuvarsko osoblje, ,pa ni dio troškova za državne stručnjake, koji bi vodili upravu i nadzor nad šumama. Način shvatanja i života graničara, njegov sadanji odnos prema šumi ne daje potrebno jamstvo za punu samoupravu. Konačno u tako nastalim zem. zajednicama,, koje bi postale od imovnih općina i sjedinile se sa postojećim zajednicama, imao bi pravo uživanja i trgovac i obrtnik i činovnik, uopće tkogod ima ovlaštenoga posjeda. I imao bi to više prava i koristi, što je jači posjednik, a tu su imovne općine pred zem. zajednicama i više odgovaraju intencijama Ustava i demokracije. Ne možemo dakle danas zagovarati diobu šuma imovnih općina na zemljišne zajednice, dok nije narod sazreo za samoupravu, dok se imovne općine u pravcu diobe ne budu počele pripremati i dok ne budemo imali odgovarajuće zakonodavstvo i sređenije prilike u zemlji. Tada će se ići i dalje i zagovarati individualnu diobu novo nastalih zemljišnih zajednica na pojedinu zadrugu ili obitelj, gdjegod to bude zahti jevao i interes zajedničara, i interes javnosti, naročito veća narodna proizvodnja. Ovo vrijeme dolazi, ako i polagano, te ćemo moći mnoge šume na relativnom šum skom tlu prepustiti višoj, poljskoj kulturi. Dakle dijeljenje šuma imovnih općina danas u zemljišne zajednice, a kasnije u individualno vlasništvo značilo bi — konačno upropastiti gotovo sve današnje šume imovnih općina, jer bi narod, ako i ne odmah u početku, ali za koju godinu (osobito za slučaj nerodice) prodavao šume, a čim počme nelegalna prodaja, ne može ju nitko spriječiti ni u rodnoj godini. Dokaza za to ima i suviše, čim se iscrpe šume imovnih općina, dolazi red na državne šume, koje su do sad ipak bile zaštićene šumama imovnih općina. Dijeliti šume imovnih općina znači direktno ugrožavati i državni šumski posjed. Ing. A. Perušić. JEDAN OD OSNOVNIH UZROKA SLABOM RAZVOJU NAŠEGA ŠUMARSTVA. Nismo bili ni u prijašnjoj, a pogotovo ne možemo biti u sadanjoj našoj državi zasad zadovoljni sa stanjem našega šumskog gospodarstva. Tome ima više uzroka. Jedan od osnovnih uzroka leži u našoj ekonomskoj zaostalosti u opće. U Hrvatskoj se može govoriti o racionalnom radu samo kod velikoga poljskog i šumskog posjeda, dok stepen, na kojem se nalazi privreda maloga šumskog i poljskog posjeda, u pravilu ne može nikako zadovoljiti. Stanje naše male agrarne privrede daleko je zaostalo za takovom privredom kod kulturnijih naroda. Zaista stoji poznata rečenica, da »naš mali čovjek ne može postupati razumno sa šumom, kad ne zna raspolagati ni sa svojom slaninom«. To znači, da treba uvesti kulturnije stanje u domove ogromne većine našega seljačkoga naroda (preko 85%), jer više od 50% naših seljaka ne leži u krevetima. Poslije kuće dolazi na red potkućnica, voćnjak, oranica, livada. Zato je poznavaocu narodnoga života razumljivo, zašto ovlaštenik ili pravoužitnik ili servitutni ovlaštenik ili kakov drugačiji mali uživalac šume nema osjećaja ni ljubavi za šumu, zašto ju smatra nekim svojim zlom, nekom zaprekom, smetnjom za svoj ekonomski razvitak i napredak, naročito u pogledu držanja blaga. Ali se mora teško požaliti, što i znatan dio narodne inteligencije, dapače i iz šumsko-trgovačkih i šumsko-industrijskih krugova, ili ne shvata ili neće da shvati, kako je u našem narodnom i državnom interesu, da se barem sačuva jedna dobro organizovana i vodena grana naše nacionalne privrede, koja je po svojoj konservativnoj prirodi jedan jaki i trajni ekonomski oslon našega radnika, seljaka, obrtnika, trgovca i industrijalca. Kako započinje kulturno i ekonomsko pridizanje seljaka, ovo se teško stanje ipak popravlja sve kraj jakoga slavenskoga konservatizma. Kad se naši domovinaša polja pomaknu u kulturnom pravcu, tad će biti i shvatanja, razumijevanja, priznanja i podupiranja našega rada u šumi. Ing. A. Perušić. 279 |