DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 34 <-- 34 --> PDF |
eksploatacije, dosta je teško iz financijskih razloga. Ministra Financija treba ipak uvjeriti, da se u šume mora i investirati, ako se hoće, da one nose stalnu korist. Nadležne je moguće uvjeriti, da će se danas uloženi kapital u solidno izgrađene objekte ^amortizirati u vrlo kratkom vremenu i da izgrađena prometala služe čitavoj okolici, pojeftinjuju život, negdje služe i obrani zemlje, pridonose rješavanju ekonomskih «socijalnih poteškoća etc. Ako za sad još i u vrlo skromnim granicama, rad se u režiji mora postepeno i sistematski sve više razvijati, čim se sadanje veće smetnje uklone, a tad će i naše šumarstvo moći naprijed, jer će se ispuniti jedna velika praznina. Naša će se struka dići na potrebnu visinu, biti uvažena i cijenjena, što joj kao predstavnici tako važne grane narodnoga gospodarstva i pripada. Ogulin, 11. II. 1929. Ing. A. Perušić. DIOBA IMOVNIH OPĆINA ZNAČI PROPAST ŠUMA. Mnogi neupućeni krugovi hoće da naprečac riješe pitanje krajiških imovnih općina tvrdeći, da su imovne općine nesavremene ustanove, te da ih treba razdijeliti na zemljišne zajednice. Protiv toga je danas većina šum. stručnjaka kod imovnih općina kao i svi ozbiljniji pravoužitnici. Protivnici diobe vide u tom propast svih šuma tih budućih zemljišnih zajednica. Nije ispravno pokazivati kao primjer .nekoliko zem. zajednica, čiji je rad rezultat ne samih zem. zajednica kao takovih, već je tu tradicija, kultura, red, rad, mentalitet onili krajeva. Kod takovih zem. zajednica nema šumskih šteta, nema požareva, nema rasipavanja drvetom, uništavanja nasada blagom, kozama, već je tu odavna ustaljen pravilan odnos prema šumi, svijest o potrebi i sačuvanju zajednice i briga za buduće generacije. Kod imovnih općina, koje kao mnogo veće privredne ustanove od zemljišnih zajednica postoje već preko pola stoljeća, stvarni su odnosi velikih šumskih područja prema pojedinim selima i općinama znatno drugačiji nego kod zemljišnih zajednica. Svako selo ima jednak interes na šumu kao i svaki pojedini član. Pojedina su sela različito razmještena prema šumi, a glavni se prihodi šume crpe na određenim mjestima, ne širom šume. Cesto pojedino selo uživa šume i izvan svoje interesne sfere — napr. u pogledu žirovine i građe, jer njegova šuma ne može mu pružati potrebne koristi. Šumska površina, koja obuhvaća više realnih općina, kud i kamo bolje osigurava pojedinom selu razne šumske užitke, nego li malena seoska šuma. Šumsko je gospodarstvo rentabilnije, kad se vodi na većim površinama. Šumsko gospodarstvo imovnih općina uređeno je kao gospodarstvo velikoga šumskoga posjeda, bez obzira na onakove interese sela, koji bi ugrožavali podržavanje šuma uopće. Posljedica ovoga jest, da se u interesnoj sferi jednoga sela nalaze samo ili braujevine ili mlade ili stare šume, da u njima ima ili nema paše i žirovine. Faktično šumsko-gospodarsko stanje, naročito u suvislim velikim šumama, pogoduje bolje skupnom uživanju pojedinih sela i ne bi se moglo bez znatnih gospodarskih žrtava naglo preobraziti u male uređajne jedinice, kako bi stvarno i prostorno odgovaralo potrebama pojedinog sela. Ovo su u glavnom prednosti, koje imaju pojedina sela od sadanjega oblika i sastava šuma imovne općine. Gdje se moglo gospodarstvo urediti tako, da pojedino selo može trajno crpsti užitke iz svoje uže interesne sfere, tamo dakako nema zapreke za diobu šume. Slično bi bilo kod parcialnih i partikularnih dioba. Teškoća leži u mogućnosti, da se pravilno podijele šume. Diobe su dugotrajan i skup posao, a za vrijeme, dok bi se provadala dioba, propale bi mnoge šume, jer bi glavnu korist izvukli advokati, mjernici i razni mešetari. Umanjene šumske upravne jedinice ne mogu se intenzivno upravljati. Stvaranje malih uredajnih jedinica uslovljavalo bi često i smanjivanje proizvodne snage tla, 278 |