DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 53. ....—.... 1929. JANKO ŠUŠTERŠIĆ, CRNILUO (DELNICE): NEŠTO IZ UZGAJANJA ŠUMA (QUELQUE CHOSE DE LA SILVICULTURE) P P rije stotinu godina počeci visoke šume nalažahu se još između Čavala i Soboli na Grobničkom polju. Što dalje prema Kamenjaku, to manje bijaše još iskorištena šuma. Na južnim i zapadnim obroncima Kamenjiak-vrha (A 838) palio se u ono doba bukov ugalj. Pokraj Grob. polja na livadi Kovačevo (A 349) stajaše još kovačnica. Mješinu je tjerao kotač, koji je dobivao vodu sa strane rebra Bijele Peše (A 923). Danas na navedenim mjestima i još daleko gore vlada krš, djelomično obrašten šikarom ili niskom šumom, kako to nazivlju lugari ondješne z. z. Tek u visinama od 900 i više metara nad morem počinje istinska šuma, i to bukova visoka šuma sa primjesom četinjača. U tim se šumama vrlo mnogo sjeklo prije 50 i više godina, budući da su prije željeznice stajale najbliže moru. Ovdje se tesao velik broj jakih čet. bordonala i palilo mnogo bukova uglja. Stoga ima svuda starih kopišta, vlaka i puteva. Ta se ugljevarija protezala sve preko Primorskog Sniježnika (A 1506) na masiv Risnjaka itd., te daleko na jugoistok i sjeverozapad navedenih visova. Danas je teško zamisliti pratnju ugljena itd. u masivu Risnjaka po starom putu kroz Smrekovac (A 1130) u strmac na Medvjeđa vrata (A 1285) i dalje k moru. Taj je put inače poznat kao jedna od najstarijih veza mora sa gerovskom i čabranskom kotlinom još u doba vitezova. Na Smrekovcu nalazila se u doba ugljevarije kovačnica. Na svim navedenim visovima napada visok snijeg, a počam od Primorskog Sn´iježnika prema moru zviždi i tutnji, naročito u zimskim mjesecima, jaka i prava primorska bura. Svuda gdje su u svoje vrijeme na navedenim prostranim područjima palili ugljen, nalazi se danas slabiji ili jači bukov letvenjak, u njemu još rijetke bukve semenjace i pojedinačna stara jelova stabla ili mlade jele (prs. promer 15—35 cm) raštrkane stablimično ili u čoporima. Gdjegdje samo ima još (ponajviše sječivih) jelovih sastojina u stanju naknadnog ili dovršnog sijeka, a pod tim se sastojinama nalazi normalno opet bukov letvenjak ili podmladak prelazeći na nekim mestima već i u letvenjak. Bukve sjemenjače već su tu i tamo i izvađene iz podmlatka i letve 247 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 4 <-- 4 --> PDF |
ujaka, jer su dapače i preintenzivno obavile svoju dužnost u koliko nije bilo i bukovog izdanačkog podmlatka između podmlatka sjemenskog. Za navedena područja, a naročito za šumske komplekse Platak (A 1111 jugozapad. Primor. Sniježnika) i Suho (A 1023 sjeveroistoč. Obruča), nastaju pitanja: 1. Kojim bi se putem i na kakav način dali prorijediti vrlo prostrani bukovi letvenjaci? 2. Na kakav bi se način — u optimumu bukve, a na mjestima u svakom pogledu za to podesnim dale u bukovim letvenjacima opet uzgojiti pretežno četinjave (rentabilnije) sastojine? 3. Kako bi se pretežno četinjave sastojine, gdje ih još ima, dale u smjesi sa bukvom i u buduće uzdržati? I. Postupak do godine 1912. Do tog doba radilo se zaista samo u području Suhoga (naime A 965 Trstenika, koji pripada danas Italiji). Platak ne dolazi u obzir sa svojih samo nekoliko stotina metara ogrjeva. Poradi prođe go.tovo isključivo čamovog drveta kretahu se na Suhom sječine u pretežno jelovim sastojinama, te se stoga ograničavao postupak u glavnom na pitanje pod tačkom 3. To se pitanje rješavalo previše teoretski i šablonski, sasvim poput istog pitanja u Gorskom kotaru, gdje se mogu da opaze na nekim mjestima iste pogreške. Radnje odgovarahu inače »prebiranju u sječinama« (Plenterschlagbetrieb1), pri čem se ostavljalo 30—40% bukovih sjemenjara. Rezultat: gotovo svuda samo najljepši i najgušći bukov podmladak pod jelom. Da se ipak odgoji u glavnom četinjava sastojina, posječen je taj bukov podmladak, no bukovi panjići potjeraše izdanke i evo opet šikare, koja nije dozvoljavala četinjastom drveću mogućnosti oplodnje, a slučajne je četinjaste biljke pogušila. Povrh toga neuspjeha nastojalo se bukov podmladak vrlo prorijediti i bukove panjiće precijepati na polovinu ili unakrst. Opsijecala se i gulila kora stablicima. Pa ipak svi ovi pokusi ostaše bez povoljnog rezultata. II. Postupak od godine 1912. dalje. Rješavajući pitanja pod tačkom 1. i 2. uveo sam god. 1912. proredu bukovih letvenjaka putem ugljevarije na Platku, koja se potencirala god. 1913. i 1914. do svjetskog rata. U proredu su dolazili bukovi letvenjaci u starosti od 40 godina dalje, t. j . letvenjaci »zreli« za proredu. Ti su letvenjaci pokazivali — već prema bonitetu tla i ekspoziciji — prosječnu debljinu od 6 do 14 cm prs. promjera i visinu od 8.0 do 14.5 m. Proreda se izvađala na ovim principima: 1. Što manje ima se prekidati sklop. Dakle periferije donjih dijelova krošanja (koje su malene poradi gustog uzrasta) neka se dotiču. 2. U sterilnom terenu, naročito sa ekspozicijom prema jugu itd., ;´naju se ostavljati podstojna stabalca sa dostatno živom krošnjom kao etaža, koja još naročito zaštićuje tlo. 1 Za mene to nije dana« više — pa ni u čitavoj posljednjoj perijodi — »Plenterschlaçbetrieb «, već »der kombinierte bayrische Schirmschlagbetrieb«. 248 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 5 <-- 5 --> PDF |
3. Sve se bukve semenjače sijeku. Iznimka: Otvaranje prevelikih plješima, eksponirane kose, grebeni itd. Prema tački 1. i 2. postizava se po dovršenoj proredi najpodesnije, ponajviše difuzno osvjtetljivanje tla. Pri tom se već u narednoj godina pokazuje rijedak, nizak, zelen pokrov tla, štono je znak, da je proreda za dotičnu ekspoziciju, bonitetu tla itd. izvedena kako treba. Ako je stupanj prorede prejak, nastupa — osim izbojaka iz panjeva — porast niske, guste trave. Tlo otvrdne. Poznato je naime, da je porast trave to brži, jači i opasniji, što se više nad morem šuma nalazi. Posljedice porasta trave ne treba ni da se spominju, naročito za slučaj, ako bijaše nakana, da se pod bukovim letvenjakom dobije četinjast podmladak. Proreda, ako je provedena i u odgovarajućem stupnju, ali u letvenjaku »nezrelom« još za proredu, uzrokuje izbojike iz panjeva (ostalih od prorede). Ti izbojci porastu u takovom broju, da mogu da tvore već sami za sebe potpun novi podmladak sastojine. Ta je pojava vazda vrlo fatalna, naročito još stoga, jer sprječuje postanak poželjnog četinjastog podmlatka. Jz navedenih se činjenica može zaključivati: a) da se »nezreli« bukovi letvenjaci — naročito u optimumu bukve — nikada ne smiju proređivati; b) da bukva u nezrelim svojim letvenjacima tjera izdanke ne samo poradi mladih još panjeva sa jakom izbojnom snagom, već i poradi toga, što ne odgovara njezinom naravnom gustom uzrastu, naročito u doba »šipača«,2´ da bude prorijeđen. Napomenuti treba, što je i razumljivo, da panjevi tjeraju izbojke naročito ondje, gdje je proreda provedena u proljeću ili jeseni. Proreda provedena u drugom roku vrlo umanjuje izbojke ili ih posvema isključuje. Prema tački II. 3. sijeku se sve bukve sjemenjače s razloga, jer bi inače odmah i vrlo gusto naplodile svoju okolinu. A to nije poželjno, jer bi oplodnja bila prerana, pa prema tome ondje, gdje se radi na oplodnji jele, štetna ovoj posljednjoj. Naputak za oplodnju jele i opstanak iste pod bukovim letvenjakom, imajući u vidu optimum bukve, bio bi ovaj: A) Oplodnju jele treba postići pri prvoj proredi bukovog letvenjaka. B) Rijetko i nisko zelenilo tla treba da se pokaže poslije provedene prorede. C) Bukva, koja već »žiri« (rodi sjemenom), ne smije se tu nalaziti. D) Podmlađena jela mora da se dostatno razvije do doba, kad za počne žiriti prorijeđena bukova sastojina. Prorijeđena bukova sastojina započet će žiriti, bar sporadično, možda i prije očekivanja: a) stoga, jer se mora prekidati sklop, no vrlo oprezno i na taj način, da se vade iz prorijeđenog letvenjaka pojedina stabla, kako bi jelov podmladak mogao da dobije dostatnog svjetla za razvitak; b) radi kasnije uopće provedene druge prorede, u koliko bi još potrebita bila obzirpm na provađanje mjere pod tačkom a). U vezi sa točkom a) treba još imati na umu oprez u vađenju pojedinih stabala, da ne bi tlo obraslo travom i da se ne bi još ipak našli koji uzroci tjeranju izdanaka iz panjeva itd. 2 Kastavski izraz »šipač« za listaču do početka doba letvenjaka. 249 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Ovim proredama bila bi najbliža možda Danska proreda, koju spominje za bukvu ing. Aug. K u b e 1 k a.a Prorede bukovih letvenjaka u navedenim su područjima u glavnom »niske«, no protežu se i na sistem »visokih« — odnosno sistem niske pro rede u novijem smislu riječi.4 Poslije prevrata, no tek god. 1922., nastavio sam proređivanjem bukovih letvenjaka na Platku. Ta se proreda protegla i na Suho, uveća vajući se tu i tamo iz godine u godinu. Jer su predratne prorede, prove dene po ranije navedenim principima, pokazale vrlo povoljne rezultate, naročito što se tiče jelova podmlatka, to su prihvaćeni i za buduće isti principi prorede. Ti rezultati bijahu mi u prvom redu i putokazom za postupak pri rješavanju pitanja navedenog ranije pod tačkom 3. Taj putokaz glasi ovako : 1. Naročito u optimumu bukve, a u želji, da se uzgoji u glavnom opet četinjava sastojina sa stanovitom primjesom bukve, mora da se za pripravni sijek (koji će biti ujedno — bar donekle — ,odmah i oplodni) izvadi u principu samo bukva. Po mogućnosti ima da se ona izvadi što temeljitije: gdje je ikako moguće — sva stabla, koja »žire«. 2. Gdje taj način nije podesan poradi razmjerno preslabog omjera jele prema bukvi, treba da se liši bar najbliža okolina jele sviju bukava, koje »žire«. Na ostalim se mjestima favorizuje svakako opet jela pred bukvom. Bukva, koja »žiri«, umanji se na mogući minimum, obzirom na sve postulate naravne oplodnje, klimatske prilike, ekspoziciju itd. itd. Dok se naplodi jela i poraste njezin podmladak, dotle će ona bukva, koja je u doba pripravnog sijeka bila ostavljena, jer nije žirila, stupiti u rodno stanje, te će dovoljno rano i u dovoljnoj količini naploditi svoju vrst, koja mora da bude najmanje 10 god. mlađa od jele, ako nećemo, da je uguši. Opisivanje raznolikih posebnih momenata vodilo bi ovdje predaleko. Do šumara je, da kasnijim sijekovima (poslije pripravnog) još^bolje izreguliše bukova rodna i nerodna stabla onako, kako bi to zahtijevali uzgojni momenti, lokalne prilike itd. za dostatnu naplodnju jele i pravi omjer bukve. Jelove sastojine (sa primjesom bukve), kakove bijahu sastojine napomenute pod L, sa već gustim bukovim podmlatkom ili dapače letvenjakom, moraju da se tretišu poput letvenjaka i njihovih proreda opisanih pod II. Preporučiti bi valjalo ovdje samo to, da treba nastojati, da se bukov podmladak što brže digne i dozrije u letvenjak za proredu. To će se postići u prvom redu time, da se obore sva dozrela jelova stabla, te se ostave samo mlađa i toliko njih, koliko ih treba za svojevremenu naplodnju jele. Što se razmjerno ranije izvade nepotrebna jelova stabla, to bolje. Što kasnije budu sječena, to više će načiniti štete — čitave ulice u bukovom letvenjaku — i osporiti kasniju oplodnju jele. 3 Moderne Forstwirtschaft — Wien u. Leipzig 1918 — stranica 67 i 68. 4 Vidi brošuru: Ing. Heinrich Lorenz : »Für den Fortschritt in unserem Durchforstungswesen «. Eigentum und Verlag des Niederösterreichischen Forstvereines, Wien IV. 250 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Od prekinutih, previše ozlijeđenih, previnutih itd. letava, što se moraju da posijeku, potjeraju panjevi nepoželjne, već ranije istaknute izdanke, te se na tim plješinama nakor,ovi tlo itd., itd. Sve do sada navedeno odnosi se na položaje sa bar donekle svježim tlom i tolikom zemljom, da može bukva da crpi za sebe dostatno hrane i vode. Što je više teren škrapovit i stoga razmjerno suh, to više nestaje bukve pred četinjastom vrsti drveća, a konačnu ulogu igra — smreka. Smreka zauzimlje prvo mjesto i u mrazištima — već i s razloga veće zračne vlage — te može najbolje da odolijeva hladnim položajima bestrujnog zraka sa žestokim kasnim mrazovima. Mnoga, prostrana mrazišta na Platku i Suhom vrlo su interesantna, te zahtijevaju naročite pažnje pri uzgoju četinjastog (smrekovog) podmlatka, pri kojem se uzgoju ne može dosta računati sa zaštitom bukve, jer ona silno strada po kasnim mrazovima. To vrijedi i za jelu, naročito njezin podmladak i letvenjak, koji ne može nikada u vis, pa radi pozebe stvara po 2, 3 i više vršika. U takovim se mrazištima mora naročito favorizovati smreka (lokalna smreka, varijetet Gorskog kotara). Ova smreka odolijeva vrlo dobro i snijegu i drugim zimskim nepogodama. U žilavosti dostiže skoro posve jelu, te joj snijeg ne prekida vršike, kao što se to naročito, u prošloj zimi (1928/29.) skoro redom dogodilo svim smrekovim letvenjacima itd. proizašlim iz importiranog sjemenja. Vještom stručnjaku pada smreka Gorskog kotara odmah u oko — pogotovo ako se nalazi pokraj nje smreka od importiranog sjemena. Pobliže se opisom te smreke ovdje ne mogu da bavim, jer ne odgovara svrsi ove rasprave. Međutim, jer bijaše ovdje govora o bukovim proredama, o Platku i Suhom, te o naročitoj smreci iz Gor. kotara, moram da istaknem i jednu varijetetu bukve, koja se nalazi u opisanim područjima i koju pronadoh prošle godine (1928.) također u Crnomlugu. Ova bukva dobiva već prije doba letvenjaka sasvim drugu strukturu kore. Struktura kore sliči onoj mladog brijesta (M. montana), koji počinje sa nastavkom grube kore t. j . pokazuje izmjenično glatke (svjetlije) i hrapave (tamnije) poteze kore. Slična struktura kore viđa se tu i tamo kod kamene bukve (Steinbuche), ali samo na starim deblima. Résumé. L´auteur décrit le meilleur (a son avis) mode de traitement et de régénération des peuplements mixtes du hetre et du sapin dans nos forets du »Gorski kotar« (Arrondissement montagneux) en Croatie pres du Littoral adriatique. 251 |