DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 3     <-- 3 -->        PDF

............


.... 53. ....—.... 1929.


JANKO ŠUŠTERŠIĆ, CRNILUO (DELNICE):


NEŠTO IZ UZGAJANJA ŠUMA


(QUELQUE CHOSE DE LA SILVICULTURE)


P
P
rije stotinu godina počeci visoke šume nalažahu se još između
Čavala i Soboli na Grobničkom polju. Što dalje prema Kamenjaku,
to manje bijaše još iskorištena šuma. Na južnim i zapadnim
obroncima Kamenjiak-vrha (A 838) palio se u ono doba bukov
ugalj. Pokraj Grob. polja na livadi Kovačevo (A 349) stajaše još kovačnica.
Mješinu je tjerao kotač, koji je dobivao vodu sa strane rebra Bijele
Peše (A 923).


Danas na navedenim mjestima i još daleko gore vlada krš, djelomično
obrašten šikarom ili niskom šumom, kako to nazivlju lugari ondješne
z. z. Tek u visinama od 900 i više metara nad morem počinje
istinska šuma, i to bukova visoka šuma sa primjesom četinjača. U tim
se šumama vrlo mnogo sjeklo prije 50 i više godina, budući da su prije
željeznice stajale najbliže moru. Ovdje se tesao velik broj jakih čet.
bordonala i palilo mnogo bukova uglja. Stoga ima svuda starih kopišta,
vlaka i puteva. Ta se ugljevarija protezala sve preko Primorskog Sniježnika
(A 1506) na masiv Risnjaka itd., te daleko na jugoistok i sjeverozapad
navedenih visova. Danas je teško zamisliti pratnju ugljena itd. u
masivu Risnjaka po starom putu kroz Smrekovac (A 1130) u strmac na
Medvjeđa vrata (A 1285) i dalje k moru. Taj je put inače poznat kao
jedna od najstarijih veza mora sa gerovskom i čabranskom kotlinom još
u doba vitezova. Na Smrekovcu nalazila se u doba ugljevarije kovačnica.
Na svim navedenim visovima napada visok snijeg, a počam od Primorskog
Sn´iježnika prema moru zviždi i tutnji, naročito u zimskim mjesecima,
jaka i prava primorska bura.


Svuda gdje su u svoje vrijeme na navedenim prostranim područjima
palili ugljen, nalazi se danas slabiji ili jači bukov letvenjak, u njemu
još rijetke bukve semenjace i pojedinačna stara jelova stabla ili mlade
jele (prs. promer 15—35 cm) raštrkane stablimično ili u čoporima. Gdjegdje
samo ima još (ponajviše sječivih) jelovih sastojina u stanju naknadnog
ili dovršnog sijeka, a pod tim se sastojinama nalazi normalno opet
bukov letvenjak ili podmladak prelazeći na nekim mestima već i u letvenjak.
Bukve sjemenjače već su tu i tamo i izvađene iz podmlatka i letve


247




ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 4     <-- 4 -->        PDF

ujaka, jer su dapače i preintenzivno obavile svoju dužnost u koliko
nije bilo i bukovog izdanačkog podmlatka između podmlatka sjemenskog.


Za navedena područja, a naročito za šumske komplekse Platak
(A 1111 jugozapad. Primor. Sniježnika) i Suho (A 1023 sjeveroistoč.
Obruča), nastaju pitanja:


1. Kojim bi se putem i na kakav način dali prorijediti vrlo prostrani
bukovi letvenjaci?
2. Na kakav bi se način — u optimumu bukve, a na mjestima u
svakom pogledu za to podesnim dale u bukovim letvenjacima opet uzgojiti
pretežno četinjave (rentabilnije) sastojine?
3. Kako bi se pretežno četinjave sastojine, gdje ih još ima, dale u
smjesi sa bukvom i u buduće uzdržati?
I. Postupak do godine 1912.
Do tog doba radilo se zaista samo u području Suhoga (naime A 965
Trstenika, koji pripada danas Italiji). Platak ne dolazi u obzir sa svojih
samo nekoliko stotina metara ogrjeva. Poradi prođe go.tovo isključivo
čamovog drveta kretahu se na Suhom sječine u pretežno jelovim sastojinama,
te se stoga ograničavao postupak u glavnom na pitanje pod
tačkom 3.


To se pitanje rješavalo previše teoretski i šablonski, sasvim poput
istog pitanja u Gorskom kotaru, gdje se mogu da opaze na nekim mjestima
iste pogreške. Radnje odgovarahu inače »prebiranju u sječinama«
(Plenterschlagbetrieb1), pri čem se ostavljalo 30—40% bukovih sjemenjara.
Rezultat: gotovo svuda samo najljepši i najgušći bukov podmladak
pod jelom.


Da se ipak odgoji u glavnom četinjava sastojina, posječen je taj
bukov podmladak, no bukovi panjići potjeraše izdanke i evo opet šikare,
koja nije dozvoljavala četinjastom drveću mogućnosti oplodnje, a slučajne
je četinjaste biljke pogušila. Povrh toga neuspjeha nastojalo se
bukov podmladak vrlo prorijediti i bukove panjiće precijepati na polovinu
ili unakrst. Opsijecala se i gulila kora stablicima. Pa ipak svi ovi
pokusi ostaše bez povoljnog rezultata.


II. Postupak od godine 1912. dalje.
Rješavajući pitanja pod tačkom 1. i 2. uveo sam god. 1912. proredu
bukovih letvenjaka putem ugljevarije na Platku, koja se potencirala god.
1913. i 1914. do svjetskog rata. U proredu su dolazili bukovi letvenjaci
u starosti od 40 godina dalje, t. j . letvenjaci »zreli« za proredu. Ti su
letvenjaci pokazivali — već prema bonitetu tla i ekspoziciji — prosječnu
debljinu od 6 do 14 cm prs. promjera i visinu od 8.0 do 14.5 m. Proreda
se izvađala na ovim principima:


1. Što manje ima se prekidati sklop. Dakle periferije donjih dijelova
krošanja (koje su malene poradi gustog uzrasta) neka se dotiču.
2. U sterilnom terenu, naročito sa ekspozicijom prema jugu itd., ;´naju se ostavljati podstojna stabalca sa dostatno živom krošnjom kao
etaža, koja još naročito zaštićuje tlo.
1 Za mene to nije dana« više — pa ni u čitavoj posljednjoj perijodi — »Plenterschlaçbetrieb
«, već »der kombinierte bayrische Schirmschlagbetrieb«.


248




ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 5     <-- 5 -->        PDF

3. Sve se bukve semenjače sijeku. Iznimka: Otvaranje prevelikih
plješima, eksponirane kose, grebeni itd.
Prema tački 1. i 2. postizava se po dovršenoj proredi najpodesnije,
ponajviše difuzno osvjtetljivanje tla. Pri tom se već u narednoj godina
pokazuje rijedak, nizak, zelen pokrov tla, štono je znak, da je proreda
za dotičnu ekspoziciju, bonitetu tla itd. izvedena kako treba. Ako je stupanj
prorede prejak, nastupa — osim izbojaka iz panjeva — porast niske,
guste trave. Tlo otvrdne. Poznato je naime, da je porast trave to brži,
jači i opasniji, što se više nad morem šuma nalazi. Posljedice porasta
trave ne treba ni da se spominju, naročito za slučaj, ako bijaše nakana,
da se pod bukovim letvenjakom dobije četinjast podmladak.


Proreda, ako je provedena i u odgovarajućem stupnju, ali u
letvenjaku »nezrelom« još za proredu, uzrokuje izbojike iz panjeva (ostalih
od prorede). Ti izbojci porastu u takovom broju, da mogu da tvore
već sami za sebe potpun novi podmladak sastojine. Ta je pojava vazda
vrlo fatalna, naročito još stoga, jer sprječuje postanak poželjnog četinjastog
podmlatka.


Jz navedenih se činjenica može zaključivati:
a) da se »nezreli« bukovi letvenjaci — naročito u optimumu bukve


— nikada ne smiju proređivati;
b) da bukva u nezrelim svojim letvenjacima tjera izdanke ne samo
poradi mladih još panjeva sa jakom izbojnom snagom, već i poradi toga,
što ne odgovara njezinom naravnom gustom uzrastu, naročito u doba
»šipača«,2´ da bude prorijeđen.


Napomenuti treba, što je i razumljivo, da panjevi tjeraju izbojke
naročito ondje, gdje je proreda provedena u proljeću ili jeseni. Proreda
provedena u drugom roku vrlo umanjuje izbojke ili ih posvema isključuje.


Prema tački II. 3. sijeku se sve bukve sjemenjače s razloga, jer bi
inače odmah i vrlo gusto naplodile svoju okolinu. A to nije poželjno,
jer bi oplodnja bila prerana, pa prema tome ondje, gdje se radi na oplodnji
jele, štetna ovoj posljednjoj.


Naputak za oplodnju jele i opstanak iste pod bukovim letvenjakom,
imajući u vidu optimum bukve, bio bi ovaj:


A) Oplodnju jele treba postići pri prvoj proredi bukovog letvenjaka.


B) Rijetko i nisko zelenilo tla treba da se pokaže poslije provedene
prorede.
C) Bukva, koja već »žiri« (rodi sjemenom), ne smije se tu nalaziti.
D) Podmlađena jela mora da se dostatno razvije do doba, kad za


počne žiriti prorijeđena bukova sastojina.
Prorijeđena bukova sastojina započet će žiriti, bar sporadično,
možda i prije očekivanja:


a) stoga, jer se mora prekidati sklop, no vrlo oprezno i na taj način,
da se vade iz prorijeđenog letvenjaka pojedina stabla, kako bi jelov podmladak
mogao da dobije dostatnog svjetla za razvitak;


b) radi kasnije uopće provedene druge prorede, u koliko bi još potrebita
bila obzirpm na provađanje mjere pod tačkom a).


U vezi sa točkom a) treba još imati na umu oprez u vađenju pojedinih
stabala, da ne bi tlo obraslo travom i da se ne bi još ipak našli koji
uzroci tjeranju izdanaka iz panjeva itd.


2 Kastavski izraz »šipač« za listaču do početka doba letvenjaka.


249




ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Ovim proredama bila bi najbliža možda Danska proreda,


koju spominje za bukvu ing. Aug. K u b e 1 k a.a


Prorede bukovih letvenjaka u navedenim su područjima u glavnom


»niske«, no protežu se i na sistem »visokih« — odnosno sistem niske pro


rede u novijem smislu riječi.4


Poslije prevrata, no tek god. 1922., nastavio sam proređivanjem


bukovih letvenjaka na Platku. Ta se proreda protegla i na Suho, uveća


vajući se tu i tamo iz godine u godinu. Jer su predratne prorede, prove


dene po ranije navedenim principima, pokazale vrlo povoljne rezultate,


naročito što se tiče jelova podmlatka, to su prihvaćeni i za buduće isti


principi prorede.


Ti rezultati bijahu mi u prvom redu i putokazom za postupak pri


rješavanju pitanja navedenog ranije pod tačkom 3.


Taj putokaz glasi ovako :


1. Naročito u optimumu bukve, a u želji, da se uzgoji u glavnom
opet četinjava sastojina sa stanovitom primjesom bukve, mora da se za
pripravni sijek (koji će biti ujedno — bar donekle — ,odmah i oplodni)
izvadi u principu samo bukva. Po mogućnosti ima da se ona izvadi što
temeljitije: gdje je ikako moguće — sva stabla, koja »žire«.
2. Gdje taj način nije podesan poradi razmjerno preslabog omjera
jele prema bukvi, treba da se liši bar najbliža okolina jele sviju bukava,
koje »žire«. Na ostalim se mjestima favorizuje svakako opet jela pred
bukvom. Bukva, koja »žiri«, umanji se na mogući minimum, obzirom na
sve postulate naravne oplodnje, klimatske prilike, ekspoziciju itd. itd.
Dok se naplodi jela i poraste njezin podmladak, dotle će ona bukva,
koja je u doba pripravnog sijeka bila ostavljena, jer nije žirila, stupiti u
rodno stanje, te će dovoljno rano i u dovoljnoj količini naploditi svoju
vrst, koja mora da bude najmanje 10 god. mlađa od jele, ako nećemo, da
je uguši.


Opisivanje raznolikih posebnih momenata vodilo bi ovdje predaleko.
Do šumara je, da kasnijim sijekovima (poslije pripravnog) još^bolje
izreguliše bukova rodna i nerodna stabla onako, kako bi to zahtijevali
uzgojni momenti, lokalne prilike itd. za dostatnu naplodnju jele i pravi
omjer bukve.


Jelove sastojine (sa primjesom bukve), kakove bijahu sastojine napomenute
pod L, sa već gustim bukovim podmlatkom ili dapače letvenjakom,
moraju da se tretišu poput letvenjaka i njihovih proreda opisanih
pod II.


Preporučiti bi valjalo ovdje samo to, da treba nastojati, da se bukov
podmladak što brže digne i dozrije u letvenjak za proredu. To će se postići
u prvom redu time, da se obore sva dozrela jelova stabla, te se
ostave samo mlađa i toliko njih, koliko ih treba za svojevremenu naplodnju
jele. Što se razmjerno ranije izvade nepotrebna jelova stabla, to
bolje. Što kasnije budu sječena, to više će načiniti štete — čitave ulice
u bukovom letvenjaku — i osporiti kasniju oplodnju jele.


3 Moderne Forstwirtschaft — Wien u. Leipzig 1918 — stranica 67 i 68.


4 Vidi brošuru: Ing. Heinrich Lorenz : »Für den Fortschritt in unserem Durchforstungswesen
«. Eigentum und Verlag des Niederösterreichischen Forstvereines,
Wien IV.


250




ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Od prekinutih, previše ozlijeđenih, previnutih itd. letava, što se
moraju da posijeku, potjeraju panjevi nepoželjne, već ranije istaknute
izdanke, te se na tim plješinama nakor,ovi tlo itd., itd.


Sve do sada navedeno odnosi se na položaje sa bar donekle svježim
tlom i tolikom zemljom, da može bukva da crpi za sebe dostatno
hrane i vode. Što je više teren škrapovit i stoga razmjerno suh, to više
nestaje bukve pred četinjastom vrsti drveća, a konačnu ulogu igra —
smreka. Smreka zauzimlje prvo mjesto i u mrazištima — već i s razloga
veće zračne vlage — te može najbolje da odolijeva hladnim položajima
bestrujnog zraka sa žestokim kasnim mrazovima.


Mnoga, prostrana mrazišta na Platku i Suhom vrlo su interesantna,
te zahtijevaju naročite pažnje pri uzgoju četinjastog (smrekovog) podmlatka,
pri kojem se uzgoju ne može dosta računati sa zaštitom bukve,
jer ona silno strada po kasnim mrazovima. To vrijedi i za jelu, naročito
njezin podmladak i letvenjak, koji ne može nikada u vis, pa radi pozebe
stvara po 2, 3 i više vršika.


U takovim se mrazištima mora naročito favorizovati smreka (lokalna
smreka, varijetet Gorskog kotara). Ova smreka odolijeva vrlo
dobro i snijegu i drugim zimskim nepogodama. U žilavosti dostiže skoro
posve jelu, te joj snijeg ne prekida vršike, kao što se to naročito, u prošloj
zimi (1928/29.) skoro redom dogodilo svim smrekovim letvenjacima
itd. proizašlim iz importiranog sjemenja. Vještom stručnjaku pada smreka
Gorskog kotara odmah u oko — pogotovo ako se nalazi pokraj nje
smreka od importiranog sjemena.


Pobliže se opisom te smreke ovdje ne mogu da bavim, jer ne odgovara
svrsi ove rasprave.


Međutim, jer bijaše ovdje govora o bukovim proredama, o Platku
i Suhom, te o naročitoj smreci iz Gor. kotara, moram da istaknem i jednu
varijetetu bukve, koja se nalazi u opisanim područjima i koju pronadoh
prošle godine (1928.) također u Crnomlugu.


Ova bukva dobiva već prije doba letvenjaka sasvim drugu strukturu
kore. Struktura kore sliči onoj mladog brijesta (M. montana), koji
počinje sa nastavkom grube kore t. j . pokazuje izmjenično glatke (svjetlije)
i hrapave (tamnije) poteze kore. Slična struktura kore viđa se tu
i tamo kod kamene bukve (Steinbuche), ali samo na starim deblima.


Résumé. L´auteur décrit le meilleur (a son avis) mode de traitement et de
régénération des peuplements mixtes du hetre et du sapin dans nos forets du »Gorski
kotar« (Arrondissement montagneux) en Croatie pres du Littoral adriatique.


251