DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 11 <-- 11 --> PDF |
tinjaea, neminovno potiskuje cijenu prema dolje. To je staro poznato .pravilo u nacionalnoj ekonomiji u opće, a u šumskoj trgovini napose. Uvažavši samo ova fakta, a mimoilazeći mnoga druga pitanja, koja u tamošnjim šumama priječe konzervativno i intenzivno gospodarenje (na pr. pašarcnje) nameće se pitanje, kako ovako gospodarene šume mogu uopće poslužiti kao baza za proučavanje rentabilnosti jedne vrsti drva nad drugom. Ako isključimo finansijalnu ophodnju, ne možemo nikako govoriti o prihodnoj vrijednosti zemljišta, jer je ona u finansijalnoj ophodnji najveća. Kudikamo manje možemo tada mimo naučnih zasada zaci u prosuđivanje pitanja o rentabilnosti jedne vrsti drveća, kao što je na pr. bukva, koja je u našim šumama zastupana daleko nad potrebnom ekonomskom normalom, i izvoditi konkluzije generalnog i autoritativnog značaja. Radeći na daleko uređenijem šumskom gospodarstvu, ,nego što su krajiške šume na kršu, ne nalazim nikakovog opravdanog razloga, da se upustim u rješavanje jednog ovakovog problema i da izvodim zaključke sasvim oprečne od utvrđenih naučnih činjenica. U našim poratnim abnormalnim prilikama, koje se na žalost vrlo polako sređuju, bio bi svaki zaključak u ovom predmetu nagao i preuranjen, a da ne kažem i suviše smion. Dosada sam tokom svoje prakse svagdje i svuda naišao na potpunu afirmaciju znanstvenih istina, koje sam u teoriji naučio. II. Utjecaj savremenih tržnih prilika na rentabilnost jedne vrsti drveća. Pored šumsko-gospodarstvenih prilika ne može niti tržn a c i j en a pružiti sama po sebi jednu sigurnu podlogu, da se u pitanju rentabilnosti pojedinih vrsti šumskog drveća donese sasvim zasebno gledište pojedinca od naučno utvrđenog gledišta. U današnjim nesređenim privrednim prilikama ne može tržna cijena u tu svrhu poslužiti niti opće nito niti specijalno. Kušajmo to u glavnim potezima dokumentovati. a) Općenito . Da za nas šumare ne može časovita tržna cijena biti apsolutnim mjerilom za rentabilnost vrsti drveća, poznata je stvar. Mi smo ponajprije dužni posmatrati vrijednost čitave stabalne mase, a ne samo onog dijela, koji otpada na gradu. Kod bukve znamo, da procenat građe dosiže jedva 45%, dok se kod jele i smreke uspinje na 85% od ukupne stabalne mase. Pa kad bi tržna cijena bukovine bila za 25 do 30% veća od jelovine i smrekovine, ni tada se još uvijek ne bi moglo ništa odlučno reći u prilog rentabilnosti bukve. Nu mi šumari moramo još računati i s prihodima ovih vrsti po jedinici površine, a taj je prihod gotovo dvostruko veći kod jele i smreke, nego onaj kod bukve na istom bonitetu i u jednakom turnusu. Da tržna cijena bukovog drveta u današnje vrijeme daje vrlo slabo uporište za proučavanje njene rentabilnosti, najbolje svjedoče njezine velike oscilacij e u poratnim godinama. Nitko ne može zajamčiti u skoroj budućnosti neku njezinu stabilnost — mi što više moramo računati, da će ona u doglednoj budućnosti s obzirom na spomenute vrste (bukva i jela respect, smreka) ići u prilog čas jednoj čas drugoj strani. Ovakova tržna cijena ne može uplivisati ništa na omjer, što nam kazuje šumska taksa, prema kojem se jela triput skuplje plaća nego bukva. Posljedica se današnjeg nesređenog privrednog stanja manifestuje i u abnormalnoj proporciji tržne cijene i troškova proizvodnje, za koje znamo, da na nju najjače uplivišu. Tako na pr. u mojem službe 255 |