DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1929 str. 37 <-- 37 --> PDF |
znaje, kulturni su veliki narodi već odavna uvidjeli, da se napredno gospodarstvo — poljoprivredno i šumarsko — ne da voditi i unapređivati po iskustvima iz prakse i sa znanjem, koje se stiče u nižim i srednjim strukovnim školama, već da treba da se ono upravlja i unapređuje prema zahtjevima znanosti. 1 za to oni osnivaju visoke poljoprivredne i šumarske škole (fakultete). U početku osnivanja visokih šumarskih škola — početkom i tokom 19. vijeka — izabrana su njihova sjedišta većinom u centrima onih krajeva, koji su obilovali šumama, gdje su se šume više sjekle, a manje njegovale. Tako je došlo do toga, da su gotovo sve visoke šumarske škole osnovane po manjim provincijalnim mjestima. No ubrzo se pokazalo, da je za uspješnu visoko-školsku nastavu i svestrano obrazovanje mladih ljudi kao i za znanstveni rad profesora potrebna mnogo jača i veća kulturna sredina, nego što je daju manji gradovi. I zato opažamo već za rana nastojanje za premještenjem tih visokih škola u kulturne centre države, gdje ključa kulturni i privredni život, što tako blagotvorno utiče na opću obrazovanost mladih ljudi; gdje se u dodiru i vezi sa .nastavnim i naučnim radom u već izgrađenim znanstvenim zavodima, zatim u vezi sa nastavnicima ostalih fakulteta uvijek nadjc prilike i novih poticaja za uspješan znanstveni rad profesora; gdje se konačno nalaze i nastavnici specijaliste iz pomoćnih disciplina, kojih u manjim mjestima nema. Tako vidimo, da se visoka šumarska škola iz Aschaffenburga postepeno premješta na univerzitet u München (od 1878 do 1910); da se glasovita visoka šumarska škola u Saksoniji iz gradića Tharandt premješta na univerzitet u Leipzig; da se visoka šumarska nastava u Švicarskoj nalazi na tehnici u Zürichu; da je sjedište šumarske nastave u Francuskoj grad Nancy, gdje postoji univerzitet; da je u Cehoslovačkoj Republici visoka šumarska nastava u glavnim gradovima Pragu i Brnu. Tako je i u većini ostalih evropskih i vanevropskih država, a naročito u Sjedinjenim američkim državama, gdje se također nalaze visoke šumarske škole samo u univerzitetskim gradovima. I kod nas se u Hrvatskoj i Slavoniji kroz decenije živo nastojalo, da se više gospodarsko i šumarsko učilište iz Križevaca, gdje je osnovano (1860), prenese na sveučilište u Zagreb, što je za šumarstvo uspjelo god. 1898., a za gospodarstvo 1919. god. I sada, nakon toga što smo postigli ono, za čim smo težili kroz decenije, povodeći se za primjerima naprednijih naroda, javlja se nastojanje pojedinaca, te se iz nekih Uskih lokalnih obzira traži, da se kroz decenije krvavim žuljevima naroda stečena i izgrađena ustanova ruši i šumarski fakultet iz Zagreba prenosi u Sarajevo. To traženje obrazlaže se, u glavnom, obiljem šuma i ruda u Bosni. Ovo je gledište skroz krivo iz ovih razloga: 1. Ujedinjavanje šumarske i rudarske nastave danas je posvema nesavreme.no. Ono je bilo razumljivo u njihovim prvim istorijskim počecima, dok je rudarstvo imalo sa šumarstvom jednu zajedničku vezu, dok je naime jedno i drugo bilo empirija. To se ujedinjavanje moglo shvatiti, dok je rudarstvo bilo važnije od šumarstva, tačnije — dok je šumarstvo bilo samo goli instrutrenat rudarstva, da mu dade nužni drvni materijal. Danas je svaka od tih dviju grana nezavisna i pošla je svaka svojim zasebnim putem: rudarska industrijskim, a šumarska kultivaciono-privrednim. Protiv toga ujedinjavanja govori golema razlika između rudarstva i šumarstva. Rudarstvo jest i mora da bude samo eksploatisanje prirodnih dobara u punom smislu riječi. Šumarstvo, ako je samo eksploatisanje, prestaje biti privreda u pravom smislu. Ono je privreda samo onda, ako ne producira samo od prirode dadenu već drvnu robu, već ako trajno podržava i poboljšava podlogu za proizvodnju te robe. Zato je danas posve neprirodno svako ujedinjavanje rudarstva i šumarstva. Takova je neprirodnost ujedinjavanja rudarske industrije i šumarske privrede u jedno Ministarstvo Šuma i Rudnika. Jednako bi neprirodno bilo ujediniti rudarsku i šumar 229 |