DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1929 str. 29 <-- 29 --> PDF |
8. Cijele komplekse bilo općinske bilo visoke alpinske paše razdijeliti na odjele, ove ograničiti i brojevima označiti, da se na ovaj način privedu racionalnom iskorišćavanju pojedini odjeli obzirom na regeneraciju biljki na popaši, koju stoka radi hrane uzima. Otkidanjem biljaka nastaje naime uvijek nova supstanca organskih dijelova biljaka. Zato je veća apsolutna hranivost i snaga prihoda kod paše nego kod livada, pa prema tome ovisi o načinu popašc i uporabe. Zbog ovih činjenica treba popašu započeti u povoljno vrijeme, dakle kad je najveća vegetacija i kad su se korijeni biljaka dovoljno osnažili i učvrstili. Kod visokih i općinskih paša u tome se mnogo griješi, te stoka pase svagdje, gdje nalazi bujnije i sočnije hrane. Tako budu opašene najprije uvale i doline, a onda udaljena i slaba tla brežuljaka i kamenja. Ovome neracionalnom iskorišćavanju paše uzrok je, što planinštarima stoje na raspolaganje veliki kompleksi ispaše i što isti nemaju na umu, da će stoka takovim iskorišćavanjem paše imati u kasnu jesen slabo hrane, kada bi trebala, da je baš radi pomuze imade dovoljno. Podjelom na odjele ovome će se stati na put, jer će popašena trava imati dovoljno vremena, da se oporavi i regeneriše, dok drugi odjeli budu opašeni. 9. Kod ovih okolnosti treba poučiti narod, da se ovim poduzimanjem mjera ne skraćuje ni malo uobičajeno pravo servituta ispaše, nego da se hoće ovim izlučenjem i raspodjelom paše narod priviknuti na racionalno gospodarenje sa ispašom (i to povišenjem prihoda), a time utjecati na racionalno vođenje stočarstva kao najvažnije grane poljoprivrede. Treba nadalje narod poučiti i u tom, da je sasma krivo mišljenje, da stoka u dotičnim općinama ne nalazi dovoljno ispaše, nego dapače i previše, samo ako se paša racionalno iskorišćava na gore opisani način, pa da će prema tome jedna te ista paša moći 2 do 3 puta više hraniti stoke, nego na dosadašnji primitivni način popaše. Način uređenja općinskih i visokih alpinskih paša. Radi uređenja ispaša na visokim alpinskim pašnjacima (planinama), koji ne će spadati u atar susjednih općina, bit će nužno za svaku pojedinu planinu ustanoviti neke činjenice, koje su u rješavanju ovog pitanja od zamašne vrijednosti, da se mogne pravedno i stručno ovo regulisati. 1. Naznačiti nadmorsku visinu svake planine, opisati istu obzirom na konfiguraciju tla, podlogu, sastav, nagib, bonitet, vlagu i sastav pokrivala zemlje (trave). 2. Razdijeliti svaku planinu na mahale, a ove opet u odjele, iste ograničiti i unijeti u katastralne karte, izračunati površinu svakog odjela i na temelju toga stvoriti zaključak gledom na površinu planine. 3. Ustanoviti, koliko se nalazi na pojedinim planinama erarnog, a koliko privatnog zemljišta; utvrditi, koliko se na pojedinim mahalama nalazi čatrnja i lokava, vrela, potoka i rijeka, jezera i sniježnica, te navesti poprečnu količinu vode u kubnim metrima ( 1 kub. met. — 1000 lit. vode). 4. Specijalno ustanoviti vrijeme trajanja ispaše, uzevši u obzir klimatske prilike (oborine i smjerove zračnih struja). 5. Najvažniji je momenat ustanovljenje kvantuma hrane za svaki pojedini dio paše, a onda prema boniteti tla iz 2 ili više odjela uzeti sredinu i time poprečni kvantum pa 1 ha za cijelu planinu. Pri ovom valja uzeti procentualno pri prvoj kosidbi i otavu. Netreba se samo osloniti na teoretsko izračunavanje etata biljne hrane, nego privući na savjet po dva 221 |