DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1929 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Ova je dakle institucija jedna prirodna nužda upravo radi klimatskih prilika, a postojala je od vajkada, te ima vrlo dobru stranu, bez koje institucije ne bi mogao eksistirati ni najamnik ni vlasnik stoke. Sasma opravdano može se reći, da jedna polovina sve stoke u srezovima južne Hercegovine preživi na paši u općinama t. zV. davanjem »na mlijeko«, dakle isto toliko, koliko stoke preljeti na visokim alpinskim pašnjacima, a to je po prilici pola milijuna. Istom sada može se pojmiti, od kolike 5e važnosti svaka odluka, koja se odnosi na uređenje ovog važnog gospodarskog i socijalnog pitanja, pa kod donošenja zakona o razvrstavanju i razgraničenju općina u Bosni i Hercegovini obzirom na terensku rasprostranjenost treba imati na umu ovu činjenicu, koja se odnosi na § 25. zakona o općinama, a to je, da sa merom (općinskom pašom) i baltalikom (opć. šumom) može i smije obzirom na postojeće pravo Servitute raspolagati jedino dotična općina odnosno odbor (Medžlis) dotične općine ili sela. Ovaj § opć. zakona sadrži naime jednu vrlo nezgodnu interpretaciju, jer po, istome proizlazi, da svaka općina smatra državno zemljište (šumu i pašu) u opsegu njezinom kao svoju ,(općinsku) svojinu, te se pokazuje, da opć. odbor, — koji se sastoji većinom od imućnih i ekonomski dobro stojećih članova sela ili općine — u riješavanju pitanja ispaše, a osobito uzimanja stoke »na mlijeko« po siromašnim općinarima, nepravedno postupa, što se psihološki sasma dobro razumije, ali je sasma jasno i opravdano mišljenje siromašnih opcinara, da uzima´ju stoku »na mlijeko« radi svoje nužne i potrebne koristi. Radi ovog nastaju i opravdane tužbe jednih protiv drugih, kao i prigovori seljaka južne Hercegovine protiv ukidanja običaja davanja stoke »na mlijeko«, koji običaj postoji od vajkada, a koji je skopčan s ekonomskom nuždom srezova južne Hercegovine i radi nesnošljivih klimatskih prilika. Kako vidimo, ne dadu se najedamput niti tako lako dokinuti kod izlučivanja mere i baltatika stari običaji sa usidjelim pravom ispaše. Kod riješavanja ovog važnog pitanja mogu se odmah poduzeti mjere proti uzimanja stoke »na mlijeko« u spekulativne svrhe (trgovačke), kao i to, da u taj obzir ne dolaze one općine, kod kojih to nije bilo dosada uzuelno, kao i paziti da opć. paša sa ovom pravnom mjerom ispaše ne bude na štetu stoke općine obzirom na ekstenzivno gospodarenje na istome. Tumačenje ramazanskog zakona, posljedice. Da Je ramazanski zakon od g. 1858. u pogledu riješavanja sporova oko općinskih ispaša sasma nesavremen pored gore pomenutog opć. zakona, dokaz će biti ova činjenica, koja po ramazanskom zakonu govori, da svaki novoposjednik u jednoj općini, koji se nastani kupivši cijelo imanje jednoga opcinara, može držati onoliko stoke (krupne i sitne), koliko je njegov prešasnik držao, a najmanje prema istome zakonu onoliko, koliko mu je potrebno za obradu zemlje i gnojenja. Ovo nejasno tumačenje, radi kojeg se općinari obično i razumljivo bune, praktički je često neprovedivo, a i nepravedno, jer se ima uzeti u obzir, da često puta prijašnji posjednik rad: svoga siromaštva na stoci, nije mogao uzdržavati dotično zemljište, jer je trebao gnoja, pa ga je prodao, a novi posjednik raspolaže sa dosta stoke, koju dakle prema tome nebi mogao držati na općinskoj paši, [er stari posjednik zemlje nije imao toliko .stoke. Ako novi posjednik pokuša, 218 |