DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1929 str. 25 <-- 25 --> PDF |
hrani i na vodopoji, a uslijed jake tropske vrućine, da tjeraju svoja stada preko ljeta u gore navedene srezove, te su se ti stanovnici radi klimatskih i hidrografskih okolnosti morali priviknuti ovom nomadskom i dosta teškom životu, jer im je inače opstanak sa stokom nemoguć. Kod rješavanja prava servituta ispaše mora se ova prirodno socijalna nužda bezuvjetno uzeti u obzir, ako se ne će gore spomenuti srezovi ekonomski uništiti. Prema ramazanskom zakonu iz god. 1858. (§ 100 do 105) označeni su svi pašnjaci kao grupa mevat-zemljišta, sa kojima isključivo imade da raspolaže država i po kome zakonu nije predviđena nikakva taksa za ispašu na visokim alpinskim pašnjacima. Istom bivša Austro-Ugarska monarhija uvela je kolibarinsko pravo (koliba-eksistenciju), da bi na taj način spriječila planinstare na mijenjanju ispaše i raspačavanje čitavih sela i općina za ispašu stoke na raznim alpinskim pašnjacima. Radi ustanovljenja broja koliba kao i određivanja limitiranog broja stoke nastale su razne pritužbe i prigovori tim više, što se je ova procjena, koja se je vršila u g. 1906. do god. 1908. u srezovima Nevesinju, Foči, Gacku i Bileću, provodila samo na licu mjesta pitanjem samih kolibara, koji su se slučajno tada zatekli na paši, a nijesu se pitali drugi pravoužitnici, koji su slučajno od paše izostali, niti su uzimati prigovori susjednih općina, niti se je određivao maksimum paše iz rezultata, pokupljenih iz više godina, da se na taj način mogne donekle ustanoviti pravni subjekt kao nešto fiksno. Ovdje su trebali biti uzeti u obzir i agrarnopolitički ciljevi susjednih općina, a trebalo je imati u vidu i cksistenciju pučanstva onih srezova, koji izgone stoku na pašu. Jednu dobru stranu imao je ovaj pothvat u tome, što se je popisom stoke u proljeće u posebne registre znala tačna evidencija one stoke, koja će se istjerati na pašu, a time i nastojanje, da se paša ne bi previše opteretila i ogolila. Institucija paše »na mlijeko«. Jedna vrlo važna institucija paše jest davanje stoke preko ljeta na t. zv. mlijeko, na pašu u općine sjeverno položenih srezova iz općina južnih srezova Hercegovine. To je davanje stoke na »kesim«. Vlasniku se dadne odšteta na mlijeku (siru, kajmaku, maslu) i vuni. Priplod stoke pripada jedne godine vlasniku, a druge godine najamniku. Odrasla se stoka do izvjesne dobe proda i novac se razdijeli. Porez plaća najamnik. Da je uzimanje »na mlijeko« od velike ekonomske važnosti, lako ćemo razumjeti, kada razmotrimo, da je u god. 1911. srez Stolac poslao na visoku alpinsku pašu izvan svoje granice u srezove Nevesinje, Foču i Oacko 225.000 komada sitne stoke, podrazumijevajući u ovom broju i krupnu stoku reduciranu faktorom: 1 kom. krupne stoke = 8 kom. sitne stoke. Srez Stolac imao je te godine 417.000 komada stoke, prema čemu je morao višak od 250.000 poslati na susjedne srezove »na mlijeko«. Institucijom »na mlijeko« koriste se poglavito srezovi Stolac, Ljubinje i Mostar, a korist vuče siromašni najamnik kao i vlasnik stoke, te osim produkata od mlijeka daje stoka najamniku korist u gnoju za njive. Vlasnik je sačuvao preko ljeta svoju stoku, koju u jesen povraća i napasuje po svojim ogradama ili državnim (općinskim) pašama, koje su za vrijeme ljeta sačuvane i daju dovoljno hrane za stoku. 217 |