DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1929 str. 24 <-- 24 --> PDF |
0 periodi ispaše na općinskim pašama bilo je već govora. Ona se gotovo podudara i sa periodom ispaše na kršu, samo u izvjesnim godinama može ova biti u više položenim srezovima Nevesinja, Gacka i Bileća .prikraćena radi opore klime i snijega, koji se u proljeće dulje zadržava, a u jesen rano zapadne. Trajanje paše na kršu i produkt hrane. Perioda paše na visokim alpinskim pašnjacima na kršu traje obično 120 dana i to od početka mjeseca juna do konca mjeseca septembra, koja perioda ovisi o klimatskim prilikama i o nadmorskoj uzvisini (od 600 m do 1700 m), kada se snijeg kasno topi i vegetacija radi toga počinje kašnje, a u jesen rano nastaju rani vjetrovi, mrazovi i oborine, koje planinštare sile, da sa stokom moraju što ranije ostaviti pašu i otići u južno položene toplije srezove radi zimske prehrane. Stoka dakle provede gotovo cijelo godišnje doba sa prehranom na paši, jer su preko ljeta općinski pašnjaci u južno položenim srezovima očuvani i stoka nalazi i po ogradama, koje su bile zasađene žitaricama i preko zime dovoljno hrane. Za svaku pašu obzirom na istaknute okolnosti mora se vrijeme i trajanje ispaše posebno utvrditi, kad se bude uređivalo ovo pitanje, te to vrijeme zavisi osobito o tlu. Ono je na krečnom i pjeskovitom tlu (pošto je ovo toplije i vegetacija bujnija i dulja) dulje nego na ilovastom hladnom tlu. Na svježem i vlažnom tlu dulje paša traje, nego na suhom. Na južnim obroncima dulje, nego na sjevernim, na nižim dijelovima obzirom na nadmorsku visinu dulje je vrijeme ispaše, nego na uzvisinama radi opore klime i t. d. Produkcija trave i sijena sa porastom (otavom) na paši krša obzirom na istaknute okolnosti razna je, te se mora posebno na licu mjesta za svaku pojedinu pašu utvrditi prema pokusnim plohama, a ista varira od 1 do 14 metričkih centi po 1 hektaru. Kako smo već prije istakli upotreba paše na visokim alpinskim pašnjacima je sasma neracionalna, pa stoka pase, gdje hoće i (bez ikakva reda) gdje jiađe sočniju i bujniju travu, kojem se načinu iskorišćavanja kod uređenja paše mora stati na put i to tako, da se paša u pojedinim mahalama razdijeli na odjele većeg prostora prema broju stoke, koje dotična mahala posjeduje, tako da opašena trava na jednom odjelu mogne vremenom uzrasti i oporaviti se, dok stoka na drugom odjelu pase. Opora klima kao i nedostatak vode prinuždilo je planinštare još od starih vremena, da prave svoje i ako primitivne kolibe pokraj šuma radi dobivanja ogrevnog drveta i zaštite od jakih zračnih struja, te pokraj bližnjih izvora i potoka radi olakšanja vodopoje, koje se prilike imaju uzeti u obzir kod regulisanja pitanja ispaše na visokim alpinskim pašnjacima. Tu dolaze dakle u obzir i susjedne šumske paše, koje će se u određivanju kvantitete hrane potrebne za ispašu uzeti u obzir. Prilike paše, zatečene za oslobođenja i ujedinjenja. Sada ćemo preći na ispašinske prilike kako su zatečene sa oslobođenjem i ujedinjenjem, te razjasniti mnoge okolnosti i nužde, koje su stanovnike južne Hercegovine — odakle stoka ide većim dijelom na ljetnu pašu — prisilile, da traže za stoku preko ljeta hrane na ispašama u sjeverno položenim srezovima kao Nevesinje, Gacko, Konjic, Sarajevo, Prozor, Županjac i Livno. Ovaj način nomadskog života postojao je od vajkada, pa su srezovi Ljubuški, Mostar, Stolac i Ljubinje bili prisiljeni radi oskudice na 216 |