DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1929 str. 21 <-- 21 --> PDF |
traje do g. 1882. i imala je samo reorganizatorni i informatorni karakter, dok se druga perioda može nazvati perioda rada (određivanje prava služnosti i izlučivanje šum. posjeda). Za ovo bilo je nužno premjeriti sve državno i privatno zemljište, te se katastralna premjerba dovršila u cijeloj pokrajini do god. 1896. Ova premjerba izazvala je nemir i uzbuđenje kod pučanstva, koje nije bilo naviklo na ovakovu »novotariju«, pa su se pojavljivali zahtjevi pojedinaca, sela i općina na državno zemljište, smatrajući, da je to njihova svojina. Konstatiranje zemalja za uređenje šumskog posjeda vršilo se na temelju katastralnih karata najmanjeg mjerila: 1: 50.000. Katastralnom premjerbom su veliki suvisli kompleksi državnog zemljišta osobito u gorovitim i visokim položajima šuma kao i kompleksi ispaša na »planinama« (alpama) zadržani kao državno dobro. Na privatno uživanje predana su zemljišta izolirana, sa manje vrijednim šum. sastojinama, mnogi dijelovi niskih šuma po dolinama i na krajevima visokih šuma te druge manje vrijedne parcele šuma. Sve druge šume i ispaše zadržane su pod pravom servituta okolnih sela i općina, koje su se sa tim pravom od vajkada služile. Pri tome imalo se u vidu, da pravo služnosti izvjesnog sela ili općine ne izlazi iz granica katastralnih, odnosno političkih (administrativnih) općina. Neka sela i općine oskudijevale su i na pitkoj vodi, te su bili prisiljeni radi napojišta goniti stoku u susjedne općine. Radi ove oskudice pojila austro-ugarska uprava stupila je intenzivnoj gradnji čatrnja i lokava, odnosno njihovim popravcima, tako da je već god. 1894. bilo izgrađenih čatrnja i lokava 173. Ova je mjera bila vrlo važna radi poboljšanja zdravlja kako ljudi, tako i stoke. Ovom mjerom poboljšala se i paša, jer stoka nije bila prinuđena, da na sate i sate ide preko prostranog ispašišta do vode, čime bi, osim što bi gazila travu došla natrag izmorena i gladna, što je dakle bilo štetno i po zdravlje stoke. Program rada išao je za tim, da se uzdrži supstanca šume, da se šuma uzgoji (resurekcija i pošumljivanje), da se uzdrži što bolje trava na pašama radi zapreke od ogoljivanja zemljišta. Daljnje mjere na visokim alpinskim pašnjacima bile su ustanovljenje njihovih granica prema susjednim općinama, određivanje stalnih koliba za planinštare, ustanovljenje broja i vrste stoke, ispitivanje, gdje koja naseobina ima svoju ljetnu pašu, a gdje zimsku, koliko bi se moglo stoke reducirati, te koje još naseobine imaju udjela sa pašom na izvjesnoj planini. Nadalje poduzimanje mjera, da se poprave vododerine i osjeline (melioracija i bujičarstvo) radi dobivanja plodnog tla. Kada se uzme u obzir, da je samo 18% zemlje za kulturu, 37% šume, a 45% zapremaju pašnjaci, onda nije nikakvo čudo, da je narod od vajkada težio za dobivanjem što većeg prostora zemlje za obradu odnosno za pašu, bez obzira na činjenicu da nikome nije padalo na um, da stanje paše poboljša njezinom racionalnom upotrebom, osobito na kršu, gdje pretvaranje paše u goleti krša pospješuju još mnogi drugi klimatski momenti, o kojima će poslije biti govora. Kategorije paša. (Stalne i prolazne paše). Obzirom na vrijeme ispaše dijelimo paše na: 1. stalne ili prave paše i 2. prolazne paše. Ad 1. Stalne ili prave paše dijele se obzirom na prostor, kojeg za uzimaju na: a) paše nizina i brežuljaka (normalne paše), u koje spadaju 213 |