DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nedeformisanu. Ako sada ovu originalnu mrežu na prozirnom papiru po ložimo na mrežu katastralnog lista, uočiti ćemo lako razliku između jedne i druge mreže. Razumije se, da se mreže polažu tako, da se jedna sekcija istok—zapad i jedna sekcija sjever—jug tačno pokrivaju, pri čem će nam razlika između drugih sekcija istok—zapad i sjever—jug pokazati defor maciju cijelog katastralnog lista. Uzmemo li sada u razmatranje samo jedan kvadrat sa stranicom od 40 hvati i tome odgovarajući deformisani kvadrat na katastralnom listu, onda ćemo opaziti, da se ovi mali kvadrati tačno pokrivaju, t. j . da razlika cijelog katastralnog lista kod ovih malih kvadrata izčezava. Ako bi se i kod ovih malih kvadrata sa dužinom stranice 40 hvati pokazala ipak razlika usljed veće pogreške na cijelom katastralnom listu, to znači, da moramo raditi sa kvadratima, koji imadu stranicu 20 hvati. Tada će razlika izčeznuti. Ako se i ovi kvadrati ne bi slagali, tada bi se radilo sa kvadratima, koji imadu stranicu 10 hvati, no to će biti vrlo rijedak slučaj. Govoreći o malini kvadratima počeo sam sa onima, koji imaju stra nicu 40 hvati radi toga, jer su već sekcije na katastralnom listu tako raz dijeljene : naime, da svaki ovakav kvadrat ima površinu od 1 jutra. Kva drati sa stranicom od 20 i 10 hvati upotrebljuju se radi lakšeg nanašanja odnosno dijeljenja dužina na polovicu. Rekao sam, da sa svakim malim kvadratom računamo kao sa samostalnom jedinicom. Polažući originalnu mrežu, narisanu na prozirnom papiru, na deformisanu mrežu katastralnog lista pazimo, da se u prvom redu pokrivaju cijeli smjerovi istok—zapad i sjever—jug, a time će se morati da pokrivaju i odgovarajući mali kvadrati. Naravnavajući tako ovu prozirnu mrežu, da se svaki kvadrat na prozirnom papiru pokrije sa odgovarajućim kvadratom na katastralnom listu, imamo još sve točke (lomove međa) u jednom kvadratu sa katastralnog lista prenijeti na prozirni papir pikiranjem sa tvrdom olovkom. To su one točke, koje su nam potrebne, da dobijemo nacrt objekta, koji se ima omeđašiti, ili uopće nacrt, koga trebamo. Prenašaju se samo točke i zaokruže malom kružnicom, a tek poslije se spajaju sa odgovarajućim pravcima. Ovaj nacrt na prozirnom papiru biti će sada ispravljen na originalnu veličinu. Mogli bismo reći, da smo na taj način katastralni nacrt rastegnuli do njegove originalne veličine. Prigodom snimanja nama potrebnog nacrta snimamo i sve one točke izvan objekta, koje su nam služile kao stalne tačke za orijentaciju, jer su za nas baš te točke, kako ćemo kasnije vidjeti, od osobite važnosti. Time bismo dobili tačan nacrt, koji odgovara svojem originalu, a to je ono, što nam je kod izmjere u prvom redu potrebno. Slika 1. prikazuje nam takav nacrt (vidi sliku 1.). A sada ćemo preći na drugi dio omeđašivanja. To je rad u terenu, pa ću ga nastojati ovdje opisati onako, kako sam ga provadao u praksi. U prvom redu treba obići ceo objekt, koji se ima omeđašiti. Taj objekt valja opasati zgodnim (povoljnim) poligonom držeći na umu, da se od poligonalnih stranica lako i bez poteškoća iskolči poslije detail. Poligon treba uvijek biti zatvoren — osim slučaja, gdje je to makar iz kojih razloga nemoguće provesti. Na mjestima će trebati polagati i pomoćne poligone već prema tome, kako to zahtijevaju granice objekta, koji se omeđašuje. 150 |