DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Govor g. Perušića dojmio se sviju, naročito studenata, kojima je bio namijenjen, te je predavač nagrađen obilnim pljeskom. Zatim predsjednik moli g. ing. Rohra, šeia šumske uprave d. d. «Krndija«, da održi svoje predavanje »Naša šuma, šumar i šumarstvo«. Nakon uvoda, u kojem pozdravlja slušaoce šumarstva kao buduće upravnike naših šuma, g. Rohr nastavlja: »Mi govorimo i pišemo uvijek o tome, kako cijelu jednu trećinu naše državne teritorije zauzimaju šume. Mi znademo iz statističkih podataka, koji nam stoje na raspolaganje, da je Bosna s Hercegovinom naša najšumovitija pokrajina, jer šume zauzimaju u njoj preko 52% cijele njezine teritorije. Znademo, da iza Bosne dolazi Slovenija sa pieko 41%, Crna Gora sa 40%, Dalmacija-Hrvatska-Slavonija sa nešto preko 33%, Srbija sa 16—20% i konačno Vojvodina sa 5%. S tim brojkama odnosno površinama uvijek operiramo. Kod točnijeg studija tih statističkih podataka čitamo ali i to, da cijela ta tako iskazana šumska površina nije sva faktično šumom obrasla, nego da tu imade i neobraštenih površina, pa krševa, goleti i — šikara. Uzev te neobrasle šumske površine u obzir, snizuje se broj kao »šuma« iskazanih ha ovako: u Crnoj Gori i Dalmaciji za cijelih cea 75%, u Vojvodini za 40%, u Srbiji za 35%, u Bosni za 25%, u Hrvatskoj i Slavoniji za blizu 4%, u Sloveniji za cea 1%. Tako faktično šumom obrasla površina zauzima: u Crnoj Gori i Dalmaciji ne 30—40%, nego samo 10—18% od cijele teritorije, tako od sveukupne površine za te pokrajine stoji faktično pod šumom samo 220.518 ha, a ne 901.115 ha. U Vojvodini ima jedva 3% šumom obraslih površina, t. j . ona ima doduše 101.471 ha šumske površine, nema ali više nego 59.088 ha faktične šume. U Srbiji zauzima faktično šumom obrasla površina tek 12—14% od cijele teritorije, u Bosni i Hercegovini tek 34%, u Hrvatskoj i Slavoniji 32%, u Sloveniji 40%. Prema tome se ljestvica šumovitosti — obzirom na faktično šumom obraslu površinu — mijenja ovako: Slovenija sa 40% dolazi sa drugog na prvo mjesto; Bosna sa 34% dolazi sa prvog na drugo mjesto; Hrvatska i Slavonija sa 32% dolazi sa četvrtog na treće mjesto; Srbija sa 12—14% dolazi sa petog na četvrto mjesto; Crna Gora i Dalmacija sa 10% dolazi sa trećeg na peto mjesto; Vojvodina sa 3% ostaje na zadnjem na šestom mjestu. Sveukupna šumska površina cijele države umanjuje se uslijed toga za poprečno 30%, tako da faktično šumom obrasla površina zauzima tek cea 21% cijelokupne državne teritorije. Drugim riječima: od sveukupne šumske površine, koja nam je iskazana sa 7,587.440 ha, šumom je obraslo faktično tek 5,458.149 ili okruglo 5% milijuna ha, dakle za 2,129.291 ha manje faktičn e šume, nego se obično navada. Uvažujući naše dosada još nesređene prilike, mi znademo, da još nismo stigli tako daleko, da možemo da raspolažemo sa točnim statističkim materijalom. Ako su ali podaci, sa kojima sada već raspolažemo, brem približno istiniti, onda treba da se prenemo i otresemo pretjeranih iluzija. Treba da se trgnemo barem mi šumari, te da uočimo za vremena i sami golu istinu; da korigirajući javno mišljenje, svedemo i sve pretjerane kombinacije na onu mjeru, koja nam u pomanjkanju točnijih podataka pruža što veću sigurnost pri stvaranju onih i onakovih (često i dalekosežnih) odluka, koje baziraju na faktično šumom obraslim površinama, koje — vulgarno rečeno — treba da znače našu aktivu. Kao pri svim kalkulacijama, naročito sa nestalnim pretpostavkama, tako je i u našem šumarstvu bolje i sigurnije ono mjerilo, koje nam predočuje najvjerojatniji minimum šumom obrasle površine, dakle raspoloživih aktivnih stavaka, nego ono, koje nam pretpostavlja najvjerojatniji maksimum. Polazeći sa najvjerojatnijeg minimuma, ne možemo nikada jako pogriješiti, barem ne na štetu naših šuma. U danom slučaju korektura je na bolje uvijek lako provediva. Pogrješka učinjena na bazi najvjero 183 |