DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 35 <-- 35 --> PDF |
škole odličnu stručnu spremu, koju je ambicioznim i ispravnim službovanjem u raznim granama šumarske djelatnosti i na svim stepenicama šumarske službe proširio obilnim iskustvom, bio je kao predestiniran, da po izmaku rata vrši kako u Zagrebu tako i u Beogradu najvažnije funkcije u državnoj šumarskoj administraciji. Za vrijeme prvog boravka u Beogradu (1919. i 1920.) djelatnost njegova u glavnom je bila u vezi sa reorganizacijom šumarstva u Hrvatskoj i Slavoniji saglasno sa izmijenjenim prilikama. Osim toga saradivao je pri izdavanju raznih naredaba, kojima se išlo za tim, da se što jače spriječi poratno haranje šuma u Hrvatskoj i Slavoniji kako od strane zemljoradnika tako i od strane velikih zemljoposjednika. Ovu djelatnost nastavio je i kao šef »povjereništva ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu«, a po ukinuću toga povjereništva bio je neko vrijeme izašiljan od strane ministarstva na razne stručne kontrole od većeg zamašaja kao i na ....... preispitivanja kupoprodajnih šumar, operata većega stila u Hrvatskoj i Slavoniji. Kao činovnik ministarstva šuma i rudnika službovao je uspješno gotovo u svim stručnim odjeljenjima toga ministarstva. Kad su pretprošle godine u ministarstvu šuma i rudnika obrazovane bile razne stručne komisije za preispitivanje dugoročnih ugovora i s njima skopčanih zloupotreba, zapala je g. Čmelika važna uloga i u tim komisijama. U društvenom saobraćaju g. je Čmelik iskren, otvoren i lojalan, pa je kao kolega općenito obljubljen kod svih onih, koji ga pobliže poznavaiu. Njegove odlične kvalitete i lične i stručne prirode dovele su ga nedavno na časno mjesto predsjednika jugoslovenskog šumarskog udruženja, a sada ga je eto i gosp. ministar šuma i rudnika postavio glavnim svojim saradnikom. Čestitamo g. Čmeliku, a čestitamo i gosp. ministru na tako sretnom izboru. PROSLAVA DVADESETPETGODIŠNJICE UDRUŽENJA STUDENATA ŠUMARSTVA U ZAGREBU. Svečani ovaj jubilej proslaviše studenti šumarskog fakulteta na dostojan način. Oni za tu proslavu zainteresovaše ne samo sve studente fakulteta i svu gg. profesore, nego učiniše, da je i cijela javnost putem dnevne štampe bila odlično informisana o jedinstvenosti studenata šumarstva i o njihovoj organizaciji. Čitava ta proslava dobiva na vrijednosti još i time, što je Udruženje Studenata Šumarstva najstarije stručno studentsko udruženje na sveučilištu u Zagrebu, a prvo i najstarije šumarsko studentsko udruženje na Slavenskom Jugu. Ovu proslavu provedoše studenti sa dva velika javna nastupa medu građanstvom. Priredbom »šumarske plesne večeri« zainteresovaše za svoje Udruženje široku javnost, a svečanom akademijom i stručnim predavanjima na njoj svrnuše na sebe pažnju šumara stručnjaka i drvne industrije. Pripreme za »šumarsko plesno veče« trajale su nekoliko mjeseci. Ovo nastojanje studenata pratila su sa simpatijom sva gg. profesori šumarskog fakulteta, te su svakom prilikom najpripravnije davali savjete i svoju pomoć, kad god su za to bili zamoljeni. Isto važi i za čitavu šumarsku javnost u Zagrebu i u provinciji. Šumarsko plesno veče održalo se u Hrvatskom Glazbenom Zavodu dne 23. II. o. g. Velike prostorije Glazbenog Zavoda bile su gotovo premalene, da prime onolik broj nadošlih gostiju. Sve prostorije bile su tako pune, da se posjetnici već nijesu imali kuda kretati. Zbog neprestanog pridolaženja gostiju bilo je moguće započeti program tek oko pola 10 sati. U to vrijeme uđoše, praćeni većim brojem studenata šumarstva i uz svirku pozdravne koračnice, rektor sveučilišta g. dr. J. Belobrk, dekan šumarskog fakulteta g. I. Rittig, rektor ekonomske-komercijalne Visoke Škole g. dr. D. Karlović i zastupnik g. Ministra Šuma i Rudnika direktor zagrebačke direkcije šuma g. ing. V. Havliček. Odmah iza toga pristupilo se izvedbi programa, koji je bio vanređno biran i oduševio je sve prisutne. Gđa Zora Benedek-Bihoy, primadona zagrebačke opere, 179 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 36 <-- 36 --> PDF |
otpjevala je Zajčev »Vir«, Konjovićevu »Pod pendžeri« i Albinijevu »Apassionata«. O. ing. Nikola Cvejić, operni bariton, pjevao je Markovčevu »Čapljinski tatari« i Kamavalovljevu »Moskovska zvona«. Gđica Ljudmila Radoboj, članica opere, pjevala je Gotovčevu »Sjaj mjesece«, Niewiemiadomskovu »Sijaj proso« i Gounodovu »Proljetna pjesma«. Izodioci programa odlično su izveli svoje točke, te su bili nagrađeni burnim i dugotrajnim pljeskom, tako da su morali pjevati još neke stvari izvan programa. Pošto je program bio iscrpljen, slijedio je ples. Otvorio ga je rektor g. dr. Belobrk sa gospodom dekana šumarskog fakulteta. Dok se mladež prepustila plesu i ugodnoj zabavi, dotle se posebni uzvanici sakupiše u manjoj dvorani, koju su studenti krasno dekorirali uz pomoć i po uputama gđe Vesely. Medu brojnim odličnicima, koji počastiše svojim prisustvovanjem mlade jubilarce, nalazili su se sveučilišni profesori gg. dr. Gj. Nenadić, dr. A. Petračić, dr. L. Bosnie, dr. I. Pevalek, dr. V. Škorić, Ing. S. Flögt, zatim gg. Šaudor A. Aleksander, ing. A. Perušić, šef ogulinske imovne općine, ing. P. Rohr, šef šumske uprave d. d. »Krndija« Našice, pa gg. ing. R. Kolibaš, ing. P. Manojlović, ing. Pecija Petrović, dr. V. Vučković, g. R. ...., ing. S. Madjarević, ing. V. Köröskeny, g. I. Hekner, ing. M. Duduković, g. Mondekar i još mnogi drugi. Uzvanike je za posebnim počasnim stolom pozdravio predsjednik udruženja g. Ante Duić ovim govorom: »Magnifiée domine rector! Gospodo dekani i profesori! Zapada me kao predsjednika »Udruženja Studenata Šumarstva« na sveučilištu u Zagrebu ugodna dužnost, da Vas pozdravim. Ovim časom, kada slavimo 25-godišnjieu našega kluba, moramo da Vama odamo prvu počast. Vi uz sve svoje velike dužnosti niste nikad zaboravili i tu brigu i dužnost, da iz naše Altnae Matris izađe zelena garda mladih ljudi, kojoj je povjereno najveće blago našega naroda, blago za sva njegova pokoljenja, šume njegove. Uvijek ste imali u vidu sva ona pitanja, koja zasijecaju u interese kluba i studenata šumarstva. Gospodo! Ovom svečanom prilikom dozvolite ml, da se.osvrnem na značenje današnje proslave. Ja nemam namjere, da se upuštani u historijat našega kluba niti da ističem sve tako mnogobrojne i važne momente, koji su mnogim uspjesima kitili njegov put kroz punih 25 godina. Naglasit ću samo to, da je rad kluba studenata šumarstva tokom ovog vremena tako značajan i velik, da se ne da odijeliti od povijesti našeg šumarstva. Udruženje studenata šumarstva ne samo da je već od svoga osnutka vodilo računa o potrebama studenata šumarstva, nego je ono snažno utjecalo na povoljan razvoj svih šumarskih pitanja. Udruženje studenata šumarstva imalo je uvijek u vidu činjenicu, da šume predstavljaju nepresušno vrelo prihoda našega naroda i bazu za ekonomsko njegovo osnaženje, pa je nastojalo, da omogući studentima što bolje stručno osposobljenje za vršenje zadatka, što im ga nameće život. U času, kada stupamo na prag nove obljetnice, počet ćemo rad novim silama i junačkim poletom. Šuma nas zove na rad. Oko nje treba da se saviju marne ruke, topla srca i hladni razbor. Život nas zove, da izvršimo velik zadatak, da podižemo, gajimo i čuvamo šumu, vodeći računa i o sadašnjici i o budućnosti. Kao pravi sinovi svoga naroda pristupit ćemo radu oko šume sa najdubljom svijesti dužnosti i sa ljubavlju za narod, kralja, domovinu i šumu.« Na ovaj pozdravni govor g. Duića odgovorio je rektor g. dr. Belobrk rekavši medu ostalim i ovo: »Šuma je naša najveće narodno blago! Vi ste — gospodo šumari — ljudi, kojima narod povjerava svoje najveće blago. Čuvajte nam šumu, čuvajte svom narodu njegovo najveće blago...!« Ujedno se zahvaljuje na lijepom dočeku, što su mu ga priredili studenti šumarstva, te naglašuje, da će i on i sva gg. profesori uvijek imati pred očima samo napredak svojih đaka, kojima će u budućnosti biti kao stručnjacima povjerena najveća narodna imovina — naše šume. Nešto poslije toga pozdravio je predsjednik zabavnog odbora g. Franjković zastupnika g. Ministra Šuma i Rudnika g. ing. Havličeka sa nekoliko toplih riječi. Nato se izaslanik g. Ministra zahvalio na pozdravu čestitajući mladim svečarima njihov jubilej. 180 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Buffet je bio odličan, a najveća zasluga oko njegova uređenja ide gospođe Ceović i ...., koje su u nj uložile mnogo mara i truda. Gospođe sviju šumarskih profesora također se rado odazvaše zamolbi studenata, te darovaše za buffet mnogo krasnih stvari, koje donesoše studentima lijep čisti prihod. Napose valja istaknuti gđu Pevalek, koja je na toj priredbi rado preuzela ulogu domaćice, te se mnogo trsila, da svi uzvanici ponesu sa ove priredbe najljepše utiske. Uspjeh čitave ove priredbe bio je naravski vanredno velik. Na molbu priređivača g. ing. J. Sokol ljubazno se primio zadaće, da na svoju brigu preuzme pretprodaju ulaznica, te je na taj način mnogo pomogao priređivačima. Svečana Akademija održana je u dvorani Pučkog sveučilišta dne 24. II. o. g. Ul i sati prije podne sastali su se studenti šumarskog fakulteta, predstavnici Jugoslov. šumarskog udruženja iz Zagreba i provincije te brojni odlični gosti, da svojim prisustvovanjem uzveličaju ovu proslavu i da čuju dva prigodna stručna predavanja. U čitavoj dvorani Pučkog sveučilišta vladalo je svečano raspoloženje. Među uglednim ličnostima nalazili su se: rektor sveučilišta g. dr. J. Belobrk, rektor ekonomskokornercijalne visoke škole g. dr. D. Karlović, zastupnik g. ministra šuma i rudnika g. ing. V. Havliček, dekan gospodarsko-šumarskog fakulteta g. I. Rittig, prodekan fakulteta g. prof. dr. Oj. Nenadić, sveučilišni profesori gg. dr. A. Petračić, Ing. S. Flögl, dr. I. Pevalek, dr. V. Škorić, dr. A. Langhoffer, dr. B. Šolaja i dr. M. Gračanin, pred^ stavnik vojske g. general Vešović, šef direkcije šuma g. ing. P. Manojlović, tajnik Jugoslavenskog šumarskog udruženja g. dr. N. Neidhardt, direktor statističkog ureda g. dr. R, Signjar; počasni predsjednik zagrebačke trgovačko-obrtničke komore g. Š. A. Aleksander, te mnoga gg. inžinjeri i njihovi gosti. Svečanu akademiju otvorio je lijepim govorom predsjednik Udruženja pozdravivši svu gg. predstavnike civilnih i vojnih vlasti. Zatim se u kraćem govoru osvrće na historijat Udruženja. Među ostalim govornik je istakao, da je prva gospodarskošumarska škola na području Hrvatske i Slavonije osnovana polovicom prošloga vijeka u Križevcima. To je bilo u vrijeme, kada je već Zagreb bio ne samo kulturni, nego i privredni centar hrvatskoga naroda, pa je nastala potreba, da se škola prenese u Zagreb. No političke prilike su to sprečavale. Međutim je ipak godine 1898. u Zagrebu osnovana šumarska akademija, a godine 1904. niče i klub studenata šumarstva, koji slavi sada 25-godišnjicu. Klub je s početka lijepo napredovao sve do god. 1914. Za vrijeme rata rad u klubu je zastao. Po izmaku rata svi su sa oduševljenjem očekivali bolje prilike u Kraljevini S. H. S., no i tu su se nade mladih i poletnih šumara izjalovile. Ipak on, drži, da tome ne će biti tako uvijek, nego da će i šumarima i šumama svanuti bolji dani i u to ime mladi šumari vedra lica i ponosna čela gledaju u budućnost. Zatim predsjednik predlaže, da se pokrovitelju Jugoslavenskog šumarskog udruženja Njegovom Veličanstvu Kralju uputi ovaj pozdravni brzojav: Njegovom Veličanstvu Kralju Aleksandru Prvom Beograd. Vaše Veličanstvo! Studenti šumarskog fakulteta hrvatskog sveučilišta u Zagrebu, slaveći dvadesetpetgodišnjicu djelovanja svoga stručnog »udruženja studenata šumar stva«, hitaju ovom svečanom prigodom da Kralju´ Srba, Hrvata i Slovenaca kao uzvišenom pokrovitelju Jugoslavenskog šumarskog udruženja izraze svoju mladenačku odanost i visoko poštovanje. Neka živi Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar Prvi! Čitanje ovog brzojava popraćeno je sa ustajanjem, pljeskom i klicanjem: Živio Kralj! 181 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Nato predsjednik predaje riječ g. ing. Andriji Perušiću, šefu ogulinske imovne općine, jednome od prvih osnivača ovog udruženja. Oosp. Perušić u svečanoj tišini govori o važnosti šumarstva i zadaći mladog šumara u glavnom ovako: Riješeno je pitanje vjere, pitanje mača, imena i slobode, a sada treba bratski rješavati pitanje dobrog hljeba, pitanje blagostanja. Tu dolazi u obzir sistematska i konstruktivna borba oko naše kulturne obnove i jačanja kako bi se mogli održati kraj konkurencije pametnih, jakih i bogatih, a da ne budemo od njih ovisni. Naša je država agrarna, naša je narodna snaga polje i šuma. Šuma nam reprezentira ogromnu nacio nalnu imovinu. Njezinu vrijednost izraziti u novcu nije lako. Ako je gledamo kao stvar za prodaju i bez obzira na druge posredne koristi od šuma, možda bi mogli njenu vrijednost ustanoviti sa cea 25 milijarda dinara. Vrijednost pak današnjeg godišnjeg prihoda od šuma iznosi 5—^500 milijuna dinara, a osim toga šume zaposluju posredno ili neposredno oko 120.000 ljudi i daju im mogućnost zarade. Narod zaradi na našim šumama preko dvije milijarde dinara na godinu, a to predstavlja bezuvjetno jedno od najjačih naših, vrela privrede. Od sve naše industrije naša je šumska industrija najjača. U našoj državi imade poljoprivrednog tla 11,125.000 ha, šumskog tla 7,586.026 ha, neproduktivnog tla 6,114.474 ha, dok je ukupna površina 24,825.500 ha. Ako šumskom tlu pribrojimo neproduktivno tlo, koje je sposobno za šumsku kulturu, onda dolazimo, da imade šuma i za šume sposobnog tla skoro polovicu ukupne navedene površine. Od navedene šumske površine otpada na visoke šume 59%, srednje šume 6%, izda načke šume 24%, šikare 11%. Prema vlasnicima šumskoga tla otpada na državu 47.7%, na općinske šume 19%, na privatne šume 33.3%. Po vrsti drva imade listača 65%, četinjača 14%. Ostatak otpada na razno. Šume eksploatiraju pojedinci, mala i velika poduzeća. Velikih pilana imademo 300, malih i potočara 2300. Osim toga imademo bezbroj tvornica, koje prerađuju šumske proizvode, dok u Sloveniji postoji i domaća kućna drvna industrija, te konačno u svim krajevima produkcija drvenog uglja i ljekovitog bilja. O bogatstvu naših šuma mnogo se govori, ali bilo bi ispravnije da govorimo o velikom kompleksu, koji šume pokrivaju, dok su naše šume stvarno slabo dotjerane. Produkcija naših šuma ne zadovoljava ni obzirom na kvantum ni obzirom na kvalitetu. Produkcija je niska, a razloge tome treba tražiti u njihovoj iieuredenosti, u pomanjkanju strogih zakonskih propisa, pomanjkanju prometala. Od šuma se traži mnogo, a ne dopuštaju se nikakve investicije. Eksploatacija nije stručna, pošumljivanja se ne vrše ili vrše u smiješnim razmjerima prema eksploataciji. Podizanje šuma zadatak je našega šumarstva. A to podizanje dati će se postići: 1. novim pošumljivanjem na devastiranim površinama; 2. resurekcijom šuma na devastiranim površinama; 3. što racionalnijom eksploatacijom i propisnim pošumljivanjem sječina; 4. amelioracijorn i njegovanjem mladih sastojina. Predavač dalje govori o eksploataciji, koja da je danas primitivna i ekstenzivna. Ističe važnost izgradnje prometala kao uvjet veće produkcije i dizanja cijene našim šumama. Naglašuje dužnost države i općina, da investiraju u šume i da se zadovolje sa manjim čistim dobitkom iz šumskih kompleksa. Dok se ne izgrade željezničke mreže i ceste, mnoge će naše šume ostati i nadalje mrtvi kapitali. Dalje govornik nastavlja: U našoj državi potroši se oko 12 milijuna kubnih metara drveta. Najviše troši seljak i to oko 7 milijuna kubnih metara. Tu bi se dala načiniti uštednja racionalizacijom i štednjom, što bi predstavljalo vrijednost od cea 70 milijuna godišnje. Mi smo važna eksportna zemlja u pogledu izvoza drva. Svega je od godine 1920. do 1928. izvezeno drva preko dvadeset i devet milijuna tona u vrijednosti od preko 54 milijarde dinara. Sve to u 44 strane države na svim kontinentima. Veliki su dakle zadaci, pred kojima stoji mladi šumar, ako se želi naše šume učiniti produktivnijim, i sačuvati ih od neracionalne eksploatacije i devastiranja. 182 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Govor g. Perušića dojmio se sviju, naročito studenata, kojima je bio namijenjen, te je predavač nagrađen obilnim pljeskom. Zatim predsjednik moli g. ing. Rohra, šeia šumske uprave d. d. «Krndija«, da održi svoje predavanje »Naša šuma, šumar i šumarstvo«. Nakon uvoda, u kojem pozdravlja slušaoce šumarstva kao buduće upravnike naših šuma, g. Rohr nastavlja: »Mi govorimo i pišemo uvijek o tome, kako cijelu jednu trećinu naše državne teritorije zauzimaju šume. Mi znademo iz statističkih podataka, koji nam stoje na raspolaganje, da je Bosna s Hercegovinom naša najšumovitija pokrajina, jer šume zauzimaju u njoj preko 52% cijele njezine teritorije. Znademo, da iza Bosne dolazi Slovenija sa pieko 41%, Crna Gora sa 40%, Dalmacija-Hrvatska-Slavonija sa nešto preko 33%, Srbija sa 16—20% i konačno Vojvodina sa 5%. S tim brojkama odnosno površinama uvijek operiramo. Kod točnijeg studija tih statističkih podataka čitamo ali i to, da cijela ta tako iskazana šumska površina nije sva faktično šumom obrasla, nego da tu imade i neobraštenih površina, pa krševa, goleti i — šikara. Uzev te neobrasle šumske površine u obzir, snizuje se broj kao »šuma« iskazanih ha ovako: u Crnoj Gori i Dalmaciji za cijelih cea 75%, u Vojvodini za 40%, u Srbiji za 35%, u Bosni za 25%, u Hrvatskoj i Slavoniji za blizu 4%, u Sloveniji za cea 1%. Tako faktično šumom obrasla površina zauzima: u Crnoj Gori i Dalmaciji ne 30—40%, nego samo 10—18% od cijele teritorije, tako od sveukupne površine za te pokrajine stoji faktično pod šumom samo 220.518 ha, a ne 901.115 ha. U Vojvodini ima jedva 3% šumom obraslih površina, t. j . ona ima doduše 101.471 ha šumske površine, nema ali više nego 59.088 ha faktične šume. U Srbiji zauzima faktično šumom obrasla površina tek 12—14% od cijele teritorije, u Bosni i Hercegovini tek 34%, u Hrvatskoj i Slavoniji 32%, u Sloveniji 40%. Prema tome se ljestvica šumovitosti — obzirom na faktično šumom obraslu površinu — mijenja ovako: Slovenija sa 40% dolazi sa drugog na prvo mjesto; Bosna sa 34% dolazi sa prvog na drugo mjesto; Hrvatska i Slavonija sa 32% dolazi sa četvrtog na treće mjesto; Srbija sa 12—14% dolazi sa petog na četvrto mjesto; Crna Gora i Dalmacija sa 10% dolazi sa trećeg na peto mjesto; Vojvodina sa 3% ostaje na zadnjem na šestom mjestu. Sveukupna šumska površina cijele države umanjuje se uslijed toga za poprečno 30%, tako da faktično šumom obrasla površina zauzima tek cea 21% cijelokupne državne teritorije. Drugim riječima: od sveukupne šumske površine, koja nam je iskazana sa 7,587.440 ha, šumom je obraslo faktično tek 5,458.149 ili okruglo 5% milijuna ha, dakle za 2,129.291 ha manje faktičn e šume, nego se obično navada. Uvažujući naše dosada još nesređene prilike, mi znademo, da još nismo stigli tako daleko, da možemo da raspolažemo sa točnim statističkim materijalom. Ako su ali podaci, sa kojima sada već raspolažemo, brem približno istiniti, onda treba da se prenemo i otresemo pretjeranih iluzija. Treba da se trgnemo barem mi šumari, te da uočimo za vremena i sami golu istinu; da korigirajući javno mišljenje, svedemo i sve pretjerane kombinacije na onu mjeru, koja nam u pomanjkanju točnijih podataka pruža što veću sigurnost pri stvaranju onih i onakovih (često i dalekosežnih) odluka, koje baziraju na faktično šumom obraslim površinama, koje — vulgarno rečeno — treba da znače našu aktivu. Kao pri svim kalkulacijama, naročito sa nestalnim pretpostavkama, tako je i u našem šumarstvu bolje i sigurnije ono mjerilo, koje nam predočuje najvjerojatniji minimum šumom obrasle površine, dakle raspoloživih aktivnih stavaka, nego ono, koje nam pretpostavlja najvjerojatniji maksimum. Polazeći sa najvjerojatnijeg minimuma, ne možemo nikada jako pogriješiti, barem ne na štetu naših šuma. U danom slučaju korektura je na bolje uvijek lako provediva. Pogrješka učinjena na bazi najvjero 183 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 40 <-- 40 --> PDF |
zaliha. Zahvatiti cijelom šakom u puni džep, to nije nikakova umjetnost. Ali voditi brigu o tome, da se taj džep nikada ne isprazni, drugo je pitanje i važniji problem, pogotovo kada se znade, da u tom džepu mor a biti uvije k barem toliko, koliko je potrebno, da namirimo sami svoje vlastite potrebe kod kuće. To je jedan imperativ , s koji m se mor a računati . Sve, pa i najradikalnije parole o najjačem »potenciranju proizvodnje « u skladu su sa tim načelom samo u toliko, u koliko bi se odnosile faktično na što intenzivniju proizvodnju novih zaliha, nikako ali one ne bi smjele da se izbacuju u smjeru najjačega iskorištavanja starih naših sastojina. Takovim naopakim forsiranjem mogli bismo za volju »iskorištavanja bolje konjunkture« ili »spašavanja prirasta, koji je u opadanju«, nategnuti i previše »žice, na kojima sviram©«. Da li se kod nas sijeku u istinu samo za sječu dozrele šume, to je pitanje, u koje ući ne dozvoljava ni prostor ni vrijeme. Znademo ali, da je šumi na relativnom šumskom tlu zaprijetila opasna forsa, a pod raznim formalnim razlozima — i pitanje je, da li ne leži neka prekomjernost užitka u tome faktu. Teoretski možemo čak i pristati na takovu prekomjernost u pitanju šuma na relativnom tlu — da li je to i u praksi dovoljno opravdano? Generalno rečeno, opravdano je takovo shvaćanje tek u toliko,, u koliko postoji zato socijalno jači razlog, nego je pitanje očuvanja onih odličnih šumskih sastojina i površina, koje su već tu. Dok ali znademo, da u državi imademo još mnogo za poljoprivrednu kulturu rasploživih, a toj kulturi još neprivedenih površina, tako dugo su svi mogući socijalno-ekonomski motivi orientirani u smjeru održanja šume, pa makar i na relativnom tlu. Okolica, koja najednom ostaje bez šume, zapada nenadano u — njoj dosada još nepoznate, nove socijalno-ekonomske brige, koje u pravilu bivaju kud i kamo veće i jače nego forsiranom sječom nastala korist. Toliko o užitku! Što ali čitamo o pošumljavanju? 0 pošumljavanju čitamo razmjerno vrlo malo. Tek po katkad koju vijest, a i ta, kakogod se možda i čini u prvi mah lijepa, kod točnije analize ne može da zadovolji. Tretirajuć pitanje pošumljenja treba u glavnom da razlučimo dva momenta. Jedan se odnosi na pitanje pošumljenja redovitih sječina, a drugi na pitanje pošumljenja površina, koje još nisu šumom obrasle. Nemarno na žalost nikakovih podataka po pitanju pošumljenja redovitih sječina. Ali jedan posve šablonski račun može ipak da nam predvede pred oči važnost toga pitanja, barem u formi, kako bi to trebalo da bude. Uzmimo za podlogu našu godišnju potrebu od 12—15 milijuna m3 drveta. Za ovoliku količinu drveta uzmimo, da nam je potrebna godišnja sječna površina od 40—50.000 ha, od koje neka se 50% može oploditi i naravnim putem, dok ćemo drugu polovicu morati da pomladimo umjetnim načinom. Već uz tu pretpostavku morali bismo si osigurati godišnje 5—6 milijuna dinara za pomlađivanje tih redovitih sječina. Ne računam tu na ostale potrebne uzgojne troškove. O tome se na žalost nigdje ne čita ništa. Želimo ali pretpostaviti, obzirom na današnje svečano jubilarno raspoloženje, da ide sve u redu. Za ostale površine, imenito pak za kras, stoji ali stvar drugačije. Tek u posljednje vrijeme zapažen je nešto življi interes po tome pitanju. Čitamo naime, da je za Hrvatsko Primorje, Dalmaciju, Hercegovinu i Crnu Goru u zadnje vrijeme »u 65 rasadnjaka uzgojeno nekih 20,000.000 sadnica«. Da vidimo! Kako u navedenim oblastima imademo oko 1,300.000 ha krasa, to će samo za te oblasti trebati, uz pretpostavku, da će svak e godine izaći iz ovih rasadnjaka 20,000.000 dobrih sadnica, ništa manje ni više nego 325 do 650 godina vremena, da pređemo cijelu tu površinu sa sadnicama — već prema tome, da li ćemo trebati 5, ., 7, 8, 9 ili J0 hiljada sadnica po ha. Pored toga moraju se dakako uvijek sve sadnice i dobro primiti, kako ne bismo morali sadnju na jednoj te istoj površini ponoviti. Tako bismo godišnje mogli pomladiti 4000—2000 ha, i to uz trošak (uzev današnje prilike u obzir) od recimo samo 3000 dinara po 1 ha, što bi za cijelu godišnj u presadnju iziskivalo trošak od 12, odnosno . milijuna dinara — već prema tome, koliko ha bismo posadili. Uzev današnje valutarne prilike za podlogu i uzev, da . istinu imademo oko 3,033.000 ha 186 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 41 <-- 41 --> PDF |
krša u državi, odgovarala bi tome radu današnja vrijednost od cea 10 milijardi dinara. Sveukupni troškovi našeg pošumljivanja odgovarali bi dakle godišnje u najmanju ruku vrijednosti od 12—18 milijuna dinara. Razumije se — osim troškova za njegu, uzgoj i čuvanje tih mladih kultura, pak kada bismo i zbilja mogli sa 3000 dinara obaviti posao po ha. Međutim čitamo, da upućeni stručni krugovi računaju i sa 3500—4000 dinara po ha. Te cifre imadu za nas danas teoretsku važnost. Ja ih navodim iz razloga, da si važnost i t o g a pitanja uzmognemo i brojčano što bolje fiksirati, kako bismo cijeli taj, naš problem upoznali ne samo sa lica nego i sa naličja. Razumije se samo po sebi, da mi šumari ne želimo, da nam naš kras ostane još vjekovima gol, već želimo, da ga u puno kraćem vremenu pomognemo opet privesti kulturi. Potrebni za to novac imadu nam dati u prvom redu naše šume. Ili drugim riječima: novac dobiven iz naših šuma neka se u prvom redu upotrebi za pošumljivanje bezšumskih površina. Kolik šumarski, kolik ekonomski, finansijski i socijalni problem leži u tom pitanju! Izvedbom tih radova osigurala bi se gotovo trajna zarada i omogućio život onome elementu, koji uvijek, a eto baš i ove zime, najviše stradava od gladi i od zime (ili ispravnije rečeno: od besposlice), dok bi se državi kao cjelini stvorili novi izvori prihoda i vratio za investicije posuđeni novac. Pa kada to znademo, zar je moguće da ovakova jednostavna logika, ovako sveta istina kroz punih 10 godina nije mogla da dođe do pune svoje važnosti? Ali gordijski čvor je presječen — i ako Bog da, riječ dobivaju šumari! Preuzimajući tu odličnu ulogu, nadamo se, da će se njihova riječ ne samo čuti, nego i slušati. Oprobani i očeličeni u desetgodišnjoj samozataji i samoprijegoru, oni će u situaciji, koja ih je oslobodila od nesnosnog i ubitačnog pritiska i upliva sa nezvane strane, dati svome uvjerenju i svome znanju, svome iskustvu i oduševljenju iskrenog oduška. Željni konstruktivnog, stvaralačkog rada oni će uložiti sve svoje sile u smjeru što bržega i što stvarnijega sređivanja teško iskušane im struke. Prema ranije izloženom općem stanju prevladavati će u sjevernim krajevima države posao redovitog šumarenja sa svim svojim nuancama od osnivanja novih sastojina, njihova uzgajanja i njegovanja do posječe i prodaje, sa svim potrebama uredajnih radova. U južnim će prevladavati radovi oko pošumljivanja golih i šumom neobraslih površina, te izvedba tehničkih i taksacionih predradnja, koje su potrebne za osnutak dobrih gospodarskih osnova i uređenje šuma. Na osvitku toga novoga doba vjerujemo, da će se uvažiti još jedna — i to vrlo važna pretpostavka svakome valjanom radu, a gdje se je pod uplivom raznih nešumarskih utjecaja mnogo griješilo. To je pitanje stručno-personalne politike. Ako je igdje, a ono je svakako u šumarstvu potrebit neki konzervativizam, jer je takova bit šumarstva, pa valja s tim računati, jednako kako se volens-nolens moramo pokoriti i zahtjevima šume u pogledu vremena. Ako je u običnom poljskom gospodarstvu moguće u razmjerno kratkom vremenu dokumentovati uspjeh ili neuspjeh, to je u šumarstvu nemoguće. Zato, ako se od šumara zahtijeva rad, taj se može i smije opravdano zahtijevati samo onda, ako mu se dade i prilike, da nešto učini i ujedno da dokaže, kako je ono, što je učinio (i kako je učinio), ispravno i dobro. Potrebno je stoga, da se osigura neka stalnost svakom šumarskom stručnjaku, osobito onom na terrainu, kako bi on mogao, da — upoznavši objekat i njegove potrebe — razvije sve svoje individualne sposobnosti, razumije se u granicama općih zakonskih propisa, do potpunog izražaja i po kvaliteti i po kvantiteti. Česta prebacivanja i selenja iz jednoga mjesta u drugo ne stvaraju osjećaja stalnosti. Znade se iz prakse, od kolike je to važnosti, jer samo tako moguće je razviti i onaj najsnažniji osjećaj u određivanju svoje vlastite vrijednosti i odgovornosti, bez kojeg nema za inteligenta potrebne samosvijesti ni samostalnosti. Samo tako je moguće uspostaviti i onaj intimni kontakt, koji treba da veže cijelu individualnost šumara uz objekat, koji je povjeren njegovoj upravi i pažnji. Jače garancije od te nema. 187 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Revue des Eaux et Forets, No 1. 1929. — Voyage d´études en Tchécoslovaquie (Naučno putovanje kroz Čehoslovačku). — Salvador: Simples notes sur les forets ariégeoises (Bilješke o pirinejskim šumama departementa Ariege). — Perrin: Le centenaire de l´Ecole forestiere suédoise (Stogodišnjica švedske šumarske škole). Annales de la station fédérale de recherches forestieres (Suisse). Tome XV. 1. (1929.) — E. Hess: Le sol et la foret (Tlo i šuma. Pedološke studije šumskih tla). — H. Burger: Physikalische Eigenschaften von Wald- und Freilandböden (Fizikalna svojstva tla). — H. Badoux: Le pin Weymouth en Suisse (Borovac u Švicarskoj). L´Alpe. Nr. 3. 1929. — M. Gortani: Il convegno di Udine del Club Alpino Italiano ed il problema forestale Italiano (Sastanak alpinskog kluba u Udinama i problem šumarstva u Italiji). — Dr. Capitani: Considerazioni sul I. Concorso autocarri a combustibili nazionali (Razmatranja o prvome natjecanju automobila na drvni ugalj). — F. Luzzatto: II pensiero di Melchiore Gioia in materia di boschi e di legislazione forestale (Misli Melhiora Gioia o šumi i šum. zakonodavstvu). — Dr. Passavalli: Sulle disinfezioni contro la maladie epidemiche nei vivai forestali (O odbrani od epidemičke bolesti u šum. vrtu). — Dr. D. Crivellari: Vendita del legname a corpo o a misura (Prodaja na panju ili po mjeri?) — Dr. F. Divisi: Rendiamo ai colli l´ambra perduta (Vratimo brežuljcima izgubljenu hladovinu). Lesnickâ Prâce. Čislo 2. 1929. — Ing. .1. Opletal: Obsah, smer a metody lesnického studia na vysoké škole (Opseg, direktiva i metode šum. studija na visokoj školi). — Dr. S. Wilde: Zakladni rysy oekologického rozdeleni lesni plohy (Temeljne crte ekološke podjele šuma). — K. Texel: Duležitost vysky pro určeni hmoty porostu (Važnost visina po procjenu sastojine). — A. Freud]; Prispevek k definitivnim rozrešeni otâzky ziskavani lesniho osiva (Prilog delinitivnom riješenju pitanja dobave šum. sjemena). Forstwissenschaftliches Centralblatt. Hft. 3. 1929. — K. Escherich: Das Vorkommen forstschädlicher Insekten in Bayern (Insekti, šumske štetočinje i njihovo rasprostranjenje u Bavarskoj). — A. Nčmec: Beiträge zur Kenntnis der chemischen Vorgänge bei der Humuszersetzung im Walde (Prilozi poznavanju kemijskih procesa pri rastvaranju humusa u šumi). — Hft. 4. — M. Tkatschenko: Die Abräuinung der Holzschläge, ihre Beziehung zur Naturverjüngung und ihre Abhängigkeit v. den Waldund Standortsverhältnissen (Čišćenje sječina, odnos čišćenja prema prirodnom pomlađivanju i ovisnost o sastojinskim i stojbinskim odnošajima). — A. Nčmec: Beiträge zur... (Nastavak. Vidi Hft. 3.). — Der Forstkodex der Russischen Sozial. Föderativen Sowjet-Republik (Zakon o šumama u U. S. S. R. zajedno sa promjenama i dopunama do 1. maja 1928.). Tharandter Forstliches Jahrbuch. 1929. Hft. 2. — Zierau: Erfahrungen bei der Buchendestillation (Iskustva kod destilacije bukovine). — Möller; Die Entstehung des Landschaftbildes des sächsischen Waldes durch die sächsische Forstwirtschaft (Izgled saske šume djelovanjem šumarstva). Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen. No. 2. 1929. — M. Rikli: Erste Studie der Walderneuerung nach Waldbränden (Studija obnove šume poslije šum. požara). — H. Burger: Wald und Wasserhaushalt (Šuma i oticanje oborinske vode). — M. Petitmermet: Die Entvölkerung der Gebirgsgegenden (Raseljavanje gorskih predjela). — H. Knuchel: Die Weymouthsföhre in der Schweiz (Borovac u Švicarskoj). Zeitschrift für Forst- und Jagdwesen. Hft. 2. 1929. — H. Wense: Fichtenwachstum auf alten Feld- und Waldböden der sächsischen Staatsforsten (Rast smreke na starim poljskim i šum. tlima u saskim državnim šumama). — Dr. Martin: Anwendung der geschichtlichen Methode auf die Forstwirtschaft (Primjena historijske metode na šum. gospodarstvo). — Dr. H. Voss: Die Nitrifikation im Lichte der Bodenverhältnisse im Walde (Nitrifikacija i odnosi tla u šumi). 190 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Allgemeine Forst- und Jagdzeitung. Hft. 2. 1929. — F. Kötz; Untersuchungen über Waldtyp und Standortsbonität der Fichte im sächsischen Erzgebirge (Ispitivanja tipova smrekove šume i bonitete tla u saskom Rudogorju). — H. Waldbauer: Die Wechselbeziehungen zwischen Waldbau und Forsteinrichtung (Odnos uzgoja naprama uređenje šuma). Dr. N. N. IZ UDRUŽENJA Rezolucije Udruženja. Uprava J. Š. U. primila je iz kabineta g. Ministra Šuma i Rudnika ovaj dopis: Kabinetu je čast izvestiti naslov, da je Gospodin Ministar Šuma i Rudnika primio rezolucije Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja br.: 539, 619, 623, 624, 625, 626, 627, 712, 750/28., prihvaćene na glavnoj skupštini 8. i 9. decembra 1928. godine u Zagrebu, i iste dostavio Generalnoj Direkciji Šuma, da se uzmu u razmatranje i postupak. Ministra Šuma i Rudnika,, šef kabineta: L j u b. M a r k o v i ć, v. r. Lijep primjer. Neki saradnici »Šumarskog Lista« ne primaju saradničkog honorara, pa im se Uprava najljepše zahvaljuje moleći, da i drugi saradnici, kojima to dozvoljavaju imovinske prilike, slijede taj lijepi primjer. UPLATA ČLANARINE U MJESECU FEBRUARU ZA GODINU 1929. Od redovitih članova platiše po Din 100: Agić Oskar, Vinkovci; Belanović Sava, Srem. Mitrovica; Berleković Stjepan, Slatina; Bulut Dane, Turbe; Bergan Rudolf, Delnice; Balkovski Pavao, Srem. Karlovci (i upis Din 10.—); Drajić Krstivoje, Beograd; Détela Otou, Thurn; Détela Leon, Stražišće; Drobnić Emil, Podsreda (i Din 100.— za god. 1928.); Drnić Milan, Zagreb; Filipović Slavko, Ilok; Frković Ivan, Beograd; Grubić Kajo, Split; Grünwald Josip, Sušak; Hekner Josip, Zagreb; Helman Matila, Bjelovar; Hanika Ivan, Lekenik; Ivić Franjo, Varaždin; Jerbić Marijan, Bezdan; Jelenčić Vladislav, Otok (i za II. polg. 1928. Din 50.—); Jekić Jovan, Zagreb; Jovanović Slavko, Bilje; Krivic Edmund, Ptuj; Koprić Andrija, Ivanovo Selo; Ljubjecki Vasilije, Devđelija; Kosonogov Pavao, Srem. Karlovci (i Din 10.— za upis); Maletić Ljubivoje, Beograd; Mijuškovič Petar, Vozuća (i II. polg. 1928. Din 50.—); Miodragovič Božidar, Surčin;Marčić Josip, Dubrovnik; Petronijević Slavko, Srem. Mitrovica; Pavlić Ante, Krapina; Petrović Mihajlo, Raška; Pahernik Franjo, Vuhred; Perušić Andrija, Ogulin; Ružić Ante, Maribor (i Din 150.— za g. 1927. i 1928.); Rustija Josip, Ljubljana; Schcppel H., Planina (i Din 100.— za god. 1928.); Škrljac Petar, Ivanić- Kloštar; Selak Josip, Zagreb; Schaler Koloman, Apatin; Simonović Živan, Beograd; Terrer Adolf, Dragović; Ton Josip, Donji Miholjac; Tereščenko Stefan, Paraćin; Zastavniković Slavko, Karlovac; Zaljesov A., Srem. Karlovci (i Din 10.— upis). Po Din 50: Jelenčić Leopold, Šmarje, za I. polg. 1929.; Zloh Karlo, Leskovac, za I. polg. 1929.; Žagar Bogoslav, Ljubljana, za I. polg. 1929.; Franješ Eugen, Zagreb, za I. polg. 1929.; Mušić Alojzije, Murska Sobota, za četvrt god. 1929. Din 25.—. Za godinu 1928.: Lasman Drago, Karlovac, Din 100.—; Lavrenčić Julije, Ljubljana, Din 100.—; Lazarević Dragomir, Zagreb, za I. polg. Din 50.—; Mundorfer Lujo, Banja Luka, Din 100.— i Din 10.— upis. 191 |