DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 31 <-- 31 --> PDF |
U izvjesnim slučajevima odgajaju se sadnice i u saksijama. Ovako odgojene sadnice presade se zajedno sa zemljom. Prema tome svrha je ovome načinu sadnje, da sadnica ne osjeti presađivanje, a time, logično, da se i lakše primi. Ovaj način odgoja sadnica dosta je skup, a i ne daje uvijek dobrih rezultata. Naročito ne onda, ako su saksije malene, pa se ne može žilje pravilno razviti. Žilje sadnica uzgojenih u maloj saksiji uvijek je mnogo ispresavijeno. Prema opažanjima u Kotoru ovakove sadnice na terenu nisu dale dobar rezultat. Uzgajanje sadnica u saksijama možemo provesti samo pri uzgoju veoma cijenjenih vrsta, a i to samo u što većim saksijama. No to je moguće i opravdano više pri parkiranju nego pri pošumljavanju u pravom smislu te riječi. Vrijeme sadnje na našem Kršu imade veoma važno značenje. Iskustvo je pokazalo da je u zoni makije i njenih elemenata jesenji rad dao bolje rezultate nego rad u proljeće. Van ove zone dobre rezultate daje što raniji proljetni rad. Ovo možemo uzeti kao pravilo. Razmatranje klimatskih faktora daje nam jak oslonac, da i sa teorijske strane ovo obrazložimo. Sadnica treba da što lakše odoli ljetnoj suši. Pogibao ljetne suše to je veća, što idemo više prema jugu odnosno prema toplijoj zoni. Svi faktori, koji utiču na povećanje pogibelji od ljetne suše, intenzivniji su na litoralnoj zoni nego na planinskoj: temperatura je veća, evaporacija intenzivnija, transpiracija jača, vedrina obilnija. Klimatski faktori na litoralnoj zoni redovno omogućuju u izvjesnoj mjeri i jesenju vegetaciju. Prema tome, ako sadnju u ovoj zoni obavimo u jesen, možemo računati, da će u rano proljeće sadnice ojačati i tako postati u svakom pogledu otpornije protiv ljetne suše, nego da su tek u proljeće sađene. U višim položajima, u kojima već iščezavaju elementi makije, obavljamo sadnju u rano proljeće. Na staništima, gdje se već javlja bukva, možemo proljetnu sadnju obaviti još i maja mjeseca. Izbjegavamo da vađenje sadnica i njihovo prenošenje iz rasadnika na teren obavljamo za vrijeme vjetra. Radije prekinemo cio rad, nego da za vrijeme bure ili za vrijeme suhog južnog vjetra izlažemo sadnice isušavanju, koje može biti katastrofalno. I u onom slučaju, ako sadnice ne otpremamo daleko dobro ih pakujemo. Sadnice vežemo u snopove, a snopove poredamo tako, da žilje jednog snopa zahvata u žilje drugoga. Snopove najprije navlažimo, obložimo ih najprije vlažnom onda suhom mahovinom, zavijemo ih krpom, a po potrebi i stegnemo žicom. Na terenu sadnice ili odmah podijelimo među sađačice ili ih utrapimo. Sađačice nose sadnice u posudi, u kojoj ima vode i nešto zemlje. Sadnju obavljamo redovno u rupe, rede u jarke. Staro je pravilo, da se donese zemlja, ako je nema. No donošenje zemlje potrebno je samo onda, ako je rupa iskopana među više manje ustrmljenim slojevima. U protivnom slučaju, ako su slojevi horizontalni ili približno horizontalni, treba odustati od sadnje na tom mjestu, jer će sadnice sigurno propasti. Ovo je propadanje na horizontalnim slojevima krečnjaka neminovno, jer priticanje vlage ne može zadovoljiti pojačanu transpiraciju. Sama čista zemlja oko usađene sadnice nije od najbolje koristi. Možemo čak kazati, da je i štetna. Ona redovito brzo ispuca, naročito terra rossa. Bolje je, ako joj je primješano 10—15% sitnijeg šljunka, jer se uvećava higroskopicitet. 175 |