DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 29 <-- 29 --> PDF |
NASTAVA I NAUKA Najstariji i najnoviji teodolit šum. iakulteta u Zagrebu. U zbirci [instrumenata »Stolice za geodeziju« na gosp. šum. fakultetu u Zagrebu, nalazi se stari repeticioni teodolit firme Breithaupt u Casselu. Sagrađen negdje sedamdesetih godina prošloga stoljeća, bio je to za ono doba sigurno golem napredak. A danas? Leži u zbirci i čeka dan, kada će da se osnuje i kod nas kakav geodetski ili tehnički muzej, pa da u njemu zauzme koje vidno mjesto. Kako je stolica za geodeziju nabavila ovih dana jedan moderan univerzalni teodolit jedne švicarske firme, držim, da ne će biti zgorega, da se ta dva instrumenta malo kompariraju. Razlika je u vremenu između oba instrumenta kojih 60 godina, a koliko li je za to vrijeme napredovala optika, precizna mehanika i tehnika u opće! Zbog jednostavnosti zvati ću onaj najstariji teodolit pomenute zbirke Uoliatom, a ovaj najmlađi Davidom. Ta i topovi se često krste imenima ljudi, pa zašto da to Slika 1. Slika 2. ne uradimo i ovdje, kod tih topova civilizacije i materijalne kulture. Pa i pogledajte ih oba na priloženoj slici! Zar im ne pristaju stvarno ta imena? Jedan glomazan, nespretan i težak, a drugi sve obratno. Goliat teži bez stalka 19.0 kg., a David 4.5 kg.; Goliat teži sa kutijom 29.5 kg., a David 6.2 kg. Kutija Qolijata zaprema 92.0 dm8, a kutija Davida, koja je čelična, 4.3 dnf´. Na drugoj slici vidite kutije obaju instrumenata, jednu pokraj druge. Zamislite triangulaciju s jednim i triangulaciju s drugim instrumentom. Geometar treba n. pr. da opservira sa kakovog crkvenog tornja ili minareta. Koliko li je negdje bilo poteškoća sa postavljanjem onakovog starog instrumenta, gdje su bar dva čovjeka morala da ga nose i smještaju. A ovaj mali? Lako ga smjestite i na najuži prozorčić kakovog tornja, a lako ga možete istaknuti i na krajni rub. K tome ne trebate da čitate nonius lijevo i nonius desno, da obraćate glavu ovamo i onamo, pa da vadite iz oba očitanja aritmetske sredine, već odmah iza vizirauja, malim pomakom oka (za nekoliko mm.) i pomicanjem malog vijka, očitavate bez poteškoća neposredno aritmetsku sredinu diametralnih strana horizontalnog ih vertikalnog kruga. K tome možete direktno da čitate na jednu sekundu tačno, a na desetinu sekunde možete da procijenite. Jer dio Vam se, što otpada na jednu sekundu, pričinja u vidnom polju mikroskopa velik skoro kao cijeli mm. Dakle kod Golijata najmanje očitanje 20", kod Davida 1", odnosno 0.1". 128 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Duljina durbina kod Qoliata 390 mm., kod Davida 175 mm. Promjer horizontalnog limbusnog kruga kod Qoliata 27.0 cm. Promjer horizontalnog limbusnog kruga kod Davida manje od 10 cm. Promjer vertikalnog kruga kod Qoliata 16 cm. Promjer vertikalnog kruga kod Davida manje od 5.0 cm. Velim manje od 10 cm. i manje od 5 cm., jer se ti limbusni krugovi uopće kod Davida ni ne vide. Oni su posve zatvoreni metalom, a gornji su promjeri — promjeri tih metalnih ovoja. Čitalac, koji poznaje stare sisteme instrumenata, pitati će: pa kako to može da bude? Tako maleni limbusni krugovi, a tako precizno podjeljenje, da se i sekunde, pa i desetine sekunde mogu da očitavaju! Evo kako. Limbusni krugovi nis u metalni, već stakleni . Tvornica izradi kakav golem limbusni krug iz platine. Na njemu lako uriše veoma točno podjelenje. To podjelenje onda s tog velikog kruga fotografiše i prenese na malene staklene limbusne krugove, koji se smještaju u instrumente. Sa staklenih se limbusnih krugova na instrumentu prenose pomoću čitavog sistema prizmi i leća diametralna očitanja u vidno polje mikroskopa. Okular je toga mikroskopa 7 mm. promjera i nalazi se tik okulara od durbina. Kako rekoh, malim pomakom oka može se odmah iza viziranja obaviti očitavanje aritmetske sredine obaju diametralnih strana vertikalnog, respektive horizontalnog lim. kruga. Tako velika točnost očitavanja dobivena je i pomoću doboša, na kojemu se u vidnom polju istog mikroskopa očitavaju minute i sekunde. Povećanje mikroskopa: 34. Povećanje durbina 24. Horizontalni se limbusni krug može također, u svrhu repetiranja kuteva, pomicati oko vertikalne glavne osi instrumenta. Još nešto. Za vjetrovita vremena često je teško dobro centrirati instrumenat pomoću viska. David imade i napravu za optičko centriranje i napravu za centriranje s viskom. Qdje je Ooliat od svega toga? Naravno: 60 godina unatrag, a koliko je 60 godina u razvoju tehnike, vidimo iz čitave gornje, ma i površne, komparacije. Koliku golemu uštednju vremena pružaju ovaki moderni instrumenti u svim geodetskim radovima, počevši od triangulacije do snimanja poligona, može lako da si svatko predstavi. Tehnika napreduje vidno i brzo. Geodetski instrumenti postaju sve manji i manji, sve lakši i lakši, a već su počeli i da lete! (izmjere iz aeroplana. Vanredno komplikovani strojevi, koji iz fotosuimaka terena rišu horizontalne projekcije i slojnice. Potonje ev. i točnije, nego li se dobivaju tahimetrijom!) Stolica je za geodeziju htjela k svom najnovijem teodolitu da nabavi i napravu za precizno indirektno mjerenje daljina. To je naprava, koja se pričvrsti na durbin teodolita, pa se pomoću nje i horizontalno postavljenih letava mogu da mjere dužine indirektno (optički) sa tačnošću od -....-, gdje D označava optički indirektno mjerenu oOOO daljinu. Stolica za geodeziju nažalost nije za to imala dosta novaca, pa je ta nabavka prepuštena budućnosti. , Kod komparacije gornjih dvaju instrumenata skoro sam skrivio Qoliatu. Zaboravio sam da spomenem jedinu njegovu dobru stranu. A to je pedagoška njegova vrijednost. Na njemu vidite sve otvoreno i jasno. Vidite, šta su to limbusni krugovi, šta noniusi, vidite konstrukciju naprava za kočenje, za fino pomicanje, vidite jasno, čemu služe rektifikacije itd. Sve to kod Davida ne vidite. Kod njega je sve zatvoreno. Ali i zaštićeno od dodira i prašine. Nema kod njega zapravo ni rektifikacije, pa ako mu se šta pokvari, valja ga poslati izravno u tvornicu na liječenje. N. N. 129 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 31 <-- 31 --> PDF |
LITERATURA Kmetiško vprašanje v Sloveniji. Gospodarska in social na slika. Napisal Fran Erjavec, Ljubljana, 1928. Izdala in založila Jugbslovanska kmetska zveza. Knjiga ima sledeča poglavja: I. Slovenski kmet v preteklosti. II. Dosedanje stanje slovenskega kmetijstva z ozirom na 1. posestne razmere, 2. poljedelstvo, 3. živinorejo, 4. gozdarstvo. III. Vzroki in posledice krize našega kmetijstva: 1. pomanjkanje zemlje in nje kakovost, 2. zastarelo kmetovanje, 3. slaba gospodarska politika in zakonodaja, 4. posledice krize slovenskega kmetijstva. IV. Nova pota: 1. posestne razmere, 2. umno metovanje, 3. gospodarska politika, 4. samopomoč, 5. socialne reforme. V. Kmet in ostali stanovi. — Literatura. V predgovoru pravi gospod Erjavec, da si želi kritike, ki naj popravi njegove, morda pomanjkljive navedbe in ovrže to ali ono njegovih trditev. Ker je v knjigi večkrat omenjeno gozdarstvo , naj mi bo dovoljeno, da se izrečem o nekaterih navedbah gospoda Erjavca, ne da bi se spušćal v reforme, ki ji´n predlaga glede lastnine gozdov. Presojo teh reform prepuščam onim, ki se čutijo v to poklicane. Podatke, ki se tičejo predvsem gozdne statistike in izvajanj, ki so s statistiku v zvezi, je črpal g. Erjavec iz mojih spisov, objavljenih leta 1923. v knjigi: Gozdarstvo v Sloveniji (gradivo se je nanašalo na leto 1922.), dalje v Šumarskern listu leta 1925. (gradivo se nanašalo na stanje leta 1923.) in končno na statistiko ministrstva za gozde in rudnike, izdano leta 1926., (gradivo se je nanašalo na stanje leta 1925.). Med literaturo citira g. Erjavec tuđi moje delo, izdano 1. 1928., namreč: Gozdarstvo v ljubljanski oblasti (gradivo se je nanašalo na leto 1927., deloma tuđi na leto 1926.). Vendar pa nisem apazil, da bi bil porabil g. Erjavec podatke zadnjeomenjenega, zaenkrat najnovejšega gozdnostatističnega dela. Pisatelj priznava gozdom važnost ne le iz javnih ozirov, temveč tuđi radi lesne trgovine in industrije ter eksporta lesa; povdarja lepe koristi, ki jih daje gozd našemu kmetu. Premalo pa povdarja važnost vztrajnega gospodarstva z gozdi, kar ni važno le za državne gozde in zasebne velegozde posameznega lastnika, temveč posebno še za občine, skupne — ali solastnike in samouprave, katerim želi dodeliti nekaj velegozdov. (str. 54). Opozoriti pa moram, da je nekaj podatkov, ki se nanje opira g. Erjavec, zmotnih, nekatere njegove trdite pa so nevzdržne. Tako na pr. ni vzdržna trditev, da je bivši deželni odbor kranjski preosnoval gozdno nadzorstvo. To je vedno pripadalo le državnim gozdnim oblastvom. (Glej mojo razpravo: Državni nadzor gozdov v Sloveniji, v Sumarskem listu, 1. 1922.). G. Erjavec navaja na str. 13, površino gozdov leta 1921/22. v Sloveniji s 690633 hektarji. Na naslednji strani pove, da je to številko za gozde izkazalo poljedelsk o ministrstvo. Na tej strani kritizira »površnost in nezanesljivost naše statistike«, češ da so koncem leta 19213. izkazovali davčni katastri 679578 ha, gozdni katastri pa 709116 ha gozdov, torej zopet drugače. K tej kritiki, ki ni utemeljena, imam pristaviti sledeče pojasnilo: Za leto 1922. so nabrali gozdarski organi obće uprave v Sloveniji podrobno gradivo za gozdno statistiko in je bilo izkazanih koncem leta 1922. — 673200 ha (Glej brošuro Gozdarstvo, 1923.); za leto 1923. se je dognalo s ponovnim nabiranjem po 130 |