DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 14 <-- 14 --> PDF |
noj kotarskoj oblasti, u drugoj molbi nadležnoj županijskoj oblasti dotično upravnom odboru, a u trećoj molbi ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu. Konačnom likvidacijom »pokrajinskih uprava« u godini 1925. prestaje djelovanje kr. kotarskih i županijskih oblasti, pa županijskih upravnih odbora i pokrajinskih vlada, a na njihovo mjesto stupaju na snagu zakoni od 26. aprila 1922. o opštoj upravi, te o oblasnoj i sreskoj samoupravi. Prema ovim zakonima potpada uprava svih šuma navedenih u § 1. i 14. zakona od 26. ožujka 1894, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom, kao i uprava svih šuma velikih i malih privatnih šumoposjednika pod kompetenciju u prvoj molbi nadležnom sreskom poglavaru, u drugoj molbi nadležnom velikom županu, a u trećoj molbi ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu. Pod teritorij zagrebačke oblasti spadaju ovi srezovi i gradovi: a) srezovi: Čazma, Donja Stubica, Dugoselo, Ivanec, Jastrebarsko, Karlovac (samo djelomice), Klanjec, Krapina, Križevci, Ludbreg, Novi Marof, Pisarovina, Pregrada, Samobor, Sisak, Sveti Ivan Zelina, Varaždin, Velika Gorica, Zagreb i Zlatar. b) gradovi: Zagreb, Varaždin, Sisak, i Križevci. Mora se priznati i naglasiti, da je stanje šumske uprave i gospodarstva privatnih šuma većeg posjeda koncem godine 1918. bilo uzorno, dok je stanje šuma zemljišnih zajednica bilo srednje, unatoč toga, što su sve z. z. čuvale i štedile svoje šume, ugledavajući se jedna u drugu, ne htijući zaostati jedna iza druge i t. d. Šumarski referenti bivših kotarskih oblasti (sada srezova) bili su svi po redu dobri i ambiciozni stručnjaci, koji su svojim stručnim radom, uputama i savjetima podupirali područne zemljišne zajednice u natjecanju na polju uzgoja, čuvanja i štednje šuma, čineći to i po dužnosti svoga zvanja i iz prirođene ljubava prema šumi kao jednom od najvećih i najljepših dobara, kojima je majka priroda ovu oblast obilno nadarila. Nakon državnog prevrata, kad su i privatne šume i šume zemljišnih zajednica dobrano bile poharane, ne pokazuje se više ona ljubav i pažnja prema šumi niti od strane privatnog šumovlasnika niti od strane z. z. Pazlog je tome taj, da privatni šumovlasnik temeljem ustanova člana 41. ustava nije siguran niti zna, hoće li mu šuma i nadalje ostati u vlasništvu ili će pak biti izlučena za snabdjevanje zemljoradnika drvom i popašom, dok zemljišne zajednice mnogo polažu nade u reviziju segregacije i u članak 41. ustava. Kod više z. z. preotela je maha dioba šuma, sve na račun umišljenog besplatnog dobitka šuma od susjednog većeg privatnog šumoposjednika. Kod razboritijih zemljišnih zajednica prevladavaju već opet odluke, da svoju šumu uzgajaju i čuvaju istom ljubavlju i pažnjom kao i do državnog prevrata, te da svoj posjed još i povećaju kupom šuma od većih šumoposjednika. Takove z. z. uočile su zgodan čas za kup ne samo šuma, već i livada, oranica i pašnjaka, te su sve svoje zrele šume dozvolom nadležnih vlasti povoljnom konjunkturom pravodobno unovčile. Točan prikaz o razvitku šumarstva od godine 1919. do konca 1925. teško je dati, budući da za to manjkaju mnogi podaci, a dosta je tome pridonijelo i češće premještanje šumarskih referenata, jer se kod ovih više gledalo na »partijsko« obilježje nego na spremu i savjesno vršenje službe. 112 |