DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Ing. RUD. KOLIBAŠ, ZAGREB. PORATNO ŠUMARSTVO NA PODRUČJU ZAGREBAČKE OBLASTI (L´ÉCONOMIE FORESTIERE D´APRES LA GUERRE SUR LE TERRITOIRE DE LA RÉGION DE ZAGREB) I. OD GODINE 1919. DO KONCA 1925. D D ržavnim prevratom koncem oktobra 1918. postadoše i šume žrtvom nemilih posljedica. Pod konac godine 1918. i početkom 1919. stradale su beziznimno sve šume, bez obzira na vrst i kategoriju vlasništva, od strane susjednog žiteljstva i to tako, da je izgledalo, da će šuma u opće nestati. Glavni povod haračenju šuma bio je izljev srdžbe, a i osvete bivših podanika većih vlastelinstava radi prikrate na šumskoj i pašnjačkoj pripadnosti, koja se dogodila prigodom obavljenih segregacija između vlastelinstava s jedne i njihovih podanika s druge strane. Ne manje je pridonijelo haračenju šuma i krivo tumačenje stečene »slobode« nakon sloma bivše Austro-Ugarske monarkije. Također je povratkom naših vojnika iz ruskog zarobljeništva donesena po njima nauka o nepriznavanju privatnog vlasništva, pa je tako domaće žiteljstvo tu nauku donekle primjenilo i na naše domaće prilike. Predhodnim odredbama za pripremu agrarne reforme od 25. februara 1919. ekspropriišu se svi veliki posjedi na teritoriju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, te se počinje sa riješavanjem pitanja o snabdjevanju zemljoradnika potrebitim ogrevom, gradom i šumskom pašom. Ovim odredbama polučilo se to, da su šume konačno bile oslobođene od dalnjeg haračenja. Od ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu izdane su na polju šumarstva i gospodarstva ove uredbe i naredbe: 1. Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme od 25. februara 1919; 2. naredba ministarstva šuma i rudnika od 14. januara 1920, broj 16.530 .. 1919, o doznaci drva i paše u šumama velikog posjeda; 3. naredba ministra za agrarnu reformu od 11. fe!bruara 1920, broj 2.202, izdana u sporazumu s ministrom poljoprivrede i voda i s ministrom šuma i rudnika, o državnom nadzoru i državnoj upravi velikih posjeda; 4. okružnica ministarstva za agrarnu reformu od 17. februara 1920, broj 1629 o izdavanju u zakup zemalja šumskog erara; 5. raspis ministarstva za agrarnu reformu od 6. aprila 1920, broj 5.535 o izdavanju u zakup zemljišta imovnih općina; 6. rješidba ministarstva za agrarnu reformu od 2. septembra 1920, broj 12.758 o doprinosu 5% od brutto-prodajne cijene šumskih proizvoda za pokriće troškova agrarne reforme; 7. naredba ministra za agrarnu reformu od 3. septembra 1920, broj 14.082, izdana u sporazumu s ministrom poljoprivrede i voda i s ministrom šuma i rudnika o državnom nadzoru i državnoj upravi velikih posjeda; 110 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 13 <-- 13 --> PDF |
8. naredba ministarstva šuma i rudnika od 30. oktobra 1920, broj 20770, o doznaci ogrjeva zemljoradnicima u šumama velikog posjeda; 9. riješenje ministra šuma i rudnika od 19. februara 1921, broj 4.090, o nadopunjen ju naredbe o doznaci građe interesentima agrarne reforme; 10. naredba ministra šuma i rudnika od 12. septembra 1921, broj 20.100, o dopuni naredbe o doznaci građe i ogrjeva zemljoradnicima u šumama velikog posjeda; 11. riješenje ministra za agrarnu reformu od 31. augusta 1923, broj 30.144, u predmetu šumskih krčevina na velikim posjedima; 12. naredba ministra šuma i rudnika i ministra za agrarnu reformu od 15. decembra 1924, broj 44.100, o upotrebi izkrčenih šumskih površina privatnih velikih posjeda i državnih šuma; 13. naredba ministra šuma i rudnika od 13. decembra 1924, broj 44.098, o obustavi svih prodaja, sječa i krčenja šuma, koje se provadaju bez dozvole nadležnih šumskih i agrarnih vlasti; 14. naredba ministra šuma i rudnika izdana u sporazumu sa ministrom za agrarnu reformu, od 8. aprila 1925, broj 12.449, o izlučenju potrebnih šumskih površina velikih posjeda za snabdjevanje zemljoradnika drvom i popašom prema odredbama člana 41. ustava; 15. pravilnik od 16. oktobra 1925, o fakultativnom otkupu agrarnih objekata, sastavljen temeljem ustanova člana 38. zakona od 31. jula 1925. o budžetskim dvanajstinama za mjesec august, septembar, oktobar i novembar 1925; 16. naredba ministra šuma i rudnika u sporazumu sa ministrom za agrarnu reformu od 23. juna 1926, broj 23.378, o izlučenju potrebnih šumskih površina velikih posjeda za snabdijevanje zemljoradnika drvom i popašom prema odredbama člana 41. ustava. Na osnovi § 2. zakona o ustrojstvu centralne državne uprave izdana je dana 15. marta 1919. uredba o ustrojstvu ministarstva šuma i rudnika, a s time u vezi i privremeni pravilnik od 18. juna 1920. broj 13.520, o uređenju službe i poslovnom djelokrugu »povjereništva ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu«. Članom 8. gornjeg pravilnika spadaju pod kompetenciju ovog povjereništva (kasnije »šumarskog odsjeka ministarstva š. i r. u Zagrebu«) sve šume na teritoriju Hrvatske, Slavonije i Mjeđumurja, a napose uprava dotično nadzor: a) državnih šuma; b) šuma imovnih opština; c) svih šuma navedenih u § 1. i 14. zakona od 26. ožujka 1894, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko-gospodarenje u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom; d) svih šuma velikih privatnih šumskih posjeda, koje su na osnovu predhoduih odredaba za pripremu agrarne reforme stavljene pod javni nadzor ili predane u javnu upravu, u sporazumu sa glavnom agrarnom direkcijom u Zagrebu. Naredbom ministra šuma i rudnika izdanom mjeseca augusta 1923, ukida se »šumarski odsjek ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu«, koji konačno likvidira koncem godine 1923. Likvidacijom ovog odsjeka prelazi uprava državnih šuma pod kompetenciju kr. direkcija šuma, a uprava šuma imovnih općina pod neposrednu kompetenciju ministarstva šuma i rudnika. Uprava šuma navedenih u. § 1. i 14. zakona od 26. ožujka 1894, kojim, se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom, kao i uprava šuma velikih i malih privatnih šumoposjednika spada u prvoj molbi pod kompetenciju nadlež ni |
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 14 <-- 14 --> PDF |
noj kotarskoj oblasti, u drugoj molbi nadležnoj županijskoj oblasti dotično upravnom odboru, a u trećoj molbi ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu. Konačnom likvidacijom »pokrajinskih uprava« u godini 1925. prestaje djelovanje kr. kotarskih i županijskih oblasti, pa županijskih upravnih odbora i pokrajinskih vlada, a na njihovo mjesto stupaju na snagu zakoni od 26. aprila 1922. o opštoj upravi, te o oblasnoj i sreskoj samoupravi. Prema ovim zakonima potpada uprava svih šuma navedenih u § 1. i 14. zakona od 26. ožujka 1894, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom, kao i uprava svih šuma velikih i malih privatnih šumoposjednika pod kompetenciju u prvoj molbi nadležnom sreskom poglavaru, u drugoj molbi nadležnom velikom županu, a u trećoj molbi ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu. Pod teritorij zagrebačke oblasti spadaju ovi srezovi i gradovi: a) srezovi: Čazma, Donja Stubica, Dugoselo, Ivanec, Jastrebarsko, Karlovac (samo djelomice), Klanjec, Krapina, Križevci, Ludbreg, Novi Marof, Pisarovina, Pregrada, Samobor, Sisak, Sveti Ivan Zelina, Varaždin, Velika Gorica, Zagreb i Zlatar. b) gradovi: Zagreb, Varaždin, Sisak, i Križevci. Mora se priznati i naglasiti, da je stanje šumske uprave i gospodarstva privatnih šuma većeg posjeda koncem godine 1918. bilo uzorno, dok je stanje šuma zemljišnih zajednica bilo srednje, unatoč toga, što su sve z. z. čuvale i štedile svoje šume, ugledavajući se jedna u drugu, ne htijući zaostati jedna iza druge i t. d. Šumarski referenti bivših kotarskih oblasti (sada srezova) bili su svi po redu dobri i ambiciozni stručnjaci, koji su svojim stručnim radom, uputama i savjetima podupirali područne zemljišne zajednice u natjecanju na polju uzgoja, čuvanja i štednje šuma, čineći to i po dužnosti svoga zvanja i iz prirođene ljubava prema šumi kao jednom od najvećih i najljepših dobara, kojima je majka priroda ovu oblast obilno nadarila. Nakon državnog prevrata, kad su i privatne šume i šume zemljišnih zajednica dobrano bile poharane, ne pokazuje se više ona ljubav i pažnja prema šumi niti od strane privatnog šumovlasnika niti od strane z. z. Pazlog je tome taj, da privatni šumovlasnik temeljem ustanova člana 41. ustava nije siguran niti zna, hoće li mu šuma i nadalje ostati u vlasništvu ili će pak biti izlučena za snabdjevanje zemljoradnika drvom i popašom, dok zemljišne zajednice mnogo polažu nade u reviziju segregacije i u članak 41. ustava. Kod više z. z. preotela je maha dioba šuma, sve na račun umišljenog besplatnog dobitka šuma od susjednog većeg privatnog šumoposjednika. Kod razboritijih zemljišnih zajednica prevladavaju već opet odluke, da svoju šumu uzgajaju i čuvaju istom ljubavlju i pažnjom kao i do državnog prevrata, te da svoj posjed još i povećaju kupom šuma od većih šumoposjednika. Takove z. z. uočile su zgodan čas za kup ne samo šuma, već i livada, oranica i pašnjaka, te su sve svoje zrele šume dozvolom nadležnih vlasti povoljnom konjunkturom pravodobno unovčile. Točan prikaz o razvitku šumarstva od godine 1919. do konca 1925. teško je dati, budući da za to manjkaju mnogi podaci, a dosta je tome pridonijelo i češće premještanje šumarskih referenata, jer se kod ovih više gledalo na »partijsko« obilježje nego na spremu i savjesno vršenje službe. 112 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Tako je gotovo svaku vladinu krizu pratilo obilno premještavanje šumarskih referenata, radi čega se od prethodnika nije redovito našlo nikakovih bilježaka u pogledu šumske uprave i gospodarenja. A ovome opet nisu bili ni prethodnici lično krivi, jer su se premještavanja obavljala i brzojavnim putem. Tako su kod sreskog poglavarstva u Jastrebarskom od jeseni 1924 pa do proljeća 1926 izmjenjena 4 šumarska referenta i tri mlada pomoćna šumarska stručnjaka, a da nijedan od premještenih nije dospio ni upoznati se valjano sa svojim veoma opsežnim šumskim područjem, a kamo li da ostavi podatke u pogledu šum. uprave i gospodarstva. U glavnom se može reći, da su se šume privatnih šumovlasnika od god. 1919. do 1925. odviše iskorišćavale — i to s razloga, što je radi niskog tečaja dinara bila vrlo povoljna konjunktura za unovčenje i izvoz tehničkog i ogrijevnog drveta u inostranstvo. čim se pak dinar stabilizovao, nestalo je po_yoljne konjunkture za izvoz, tim više, jer su plaćevna sredstva onih država, kamo se tehničko i ogrijevno drvo eksportiralo, također izgubila na vrijednosti (naročito Francuska i Italija). Paralelno sa iskorišćavanjem privatnih šuma snabdijevani su iz istih šuma i zemljoradnici potrebnim ogrijevom i građom prema propisima postojećih naredaba. Na žalost nije se uporedo sa iskorišćavanjem privatnih šuma posvetila pažnja i samom pošumljivanju sječina, te je tako ostalo mnogo nepošumljenih površina. Kod zemljišnih zajednica pak iskorišćavale su se šume u okviru redovitog godišnjeg etata, te su sječine, u koliko je iskorišćenje provedeno čistom sječom, zaista i ručno pošumljene. Tečajem godine 1925. počelo se, na temelju pravilnika od 16. oktobra 1925. o fakultativnom otkupu agrarnih objekata, sa kupovanjem privatnih šuma bilo po pojedincima, bilo po zemljišnim zajednicama, bilo po novo-ustrojenim agrarnim zajednicama i samoupravnim tijelima. Mnoge se šumske sastojine, osobito one na relativnom šumskom tlu, pretvaraju u drugu vrst težadbe, bilo samovoljno po pojedincima, bilo pak po izdanim dozvolama od nadležnih vlasti. Od većih pretvorba, koje su izvedene dozvolom nadležnih vlasti, valja spomenuti pretvorbu šume Crna Mlaka porezne općine Zdenčina u površini od 1.118 jutra, pa šume Okićki Lug porezne općine Kupinec u površini od 490 jutra. Ohe su šume pretvorene u ribnjake. Od nemanje je važnosti i spor »dioničarskog društva za izradbu željezničkih pragova« u Sisku sa ministarstvom saobraćaja za naknadu štete u predmetu izradbe pragova, tehničke građe, trupaca i goriva drva. Ugovorom od 30. januara godine 1920., sklopljenim po odobrenju ministarskog savjeta od 16. decembra 1919. M. S. Broj 25.939 sa ministarstvom saobraćaja, preuzelo je spomenuto d. d. izradu drvne mase od 100.000 kbmt. u šumama kneza Thurn-Taksisa u pragove, specijalnu tehničku građu i gorivo drvo: i to u šumama šumarije Pešćenica, Cerje i Kalje. Čim je ugovor bio sklopljen, pristupilo se energičnom radu sa kojih 2.500 šumskih radnika, jer se osim na obaranju stabala, izradbi sviju vrsti građe, izvozu na stanicu u Lekenik radilo i na izgradnji šumsko-industrijalue željeznice u dužini od 16 kilometara. Do 6. aprila 1920, kada je po državnom komesaru za dobra kneza Thurn-Taksisa bila obustavljena svaka daljnja sječa, bilo je od oborenih stabala izrađeno do 50.000 kbmtr. Kako je nastao spor o odšteti u visini od okruglo 15,000.000 dinara, ostalo je na stanici u Lekeniku oko 11.500 kbmtr. prvorazrednih hrastovih trupaca, a uzduž šumske pruge u samoj šumi isto tako oko 2.000 kbmtr. prvorazrednih hrastovih 113 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1929 str. 16 <-- 16 --> PDF |
trupaca i mnogo izrađenog ogrijevnog drva. Dok se godine 1926. počelo sa rezanjem onih 11.500 kbmtr. nalaznih na stanici Lekenik, jer su trupci bili izvrgnuti većoj truleži, to je onih 2.000 kbmtr. trupaca u šumi izvrženo daljnjoj truleži, jer se radi nastalog spora ne usuđuje sadašnji sekvestar u ove dirati, premda bi se trupci lijepo dali unovčiti po okolnom žiteljstvu. Slično je i sa ogrijevnim drvom, koje se radi istog spora ne može doznačiti obližnjim zemljoradnicima, već se prepušta posvemašnjoj truloći. (Nastavit će se.) Résumé. L´ auteur qui est pendant plusieures années a la tete du Service forestier de cette région, en décrit le développement de . économie forestiere a partir des critiques années de 1918 et 1919 jusqu´a la fin de l´année de 1926 et constate, dans les pages a suivre, a coté des quelques unconvénients encore durant, un progres undéniable si l´on considere les misérables circonstances de nos forets pendant les premieres années d´apres la guerre. INQ. STJEPAN ŠURIĆ, ZAGREB: TAČNOST PROCJENE SASTOJINA POMOĆU PRIMJERNIH PLOHA (L´ EXACTITUDE DE L´ ESTIMATION DES PEUPLEMENTS AU MOYEN DES PLACES D´ ESSAI) (Svršetak — Fin) D D a pogledamo sada, kako se sa G a u s sov o m teorijom pogrešaka slažu nizovi pogrešaka pojedinih, na spomenut način kroz sastojinu raspoređanih primjernih p 1 o h a (krugova). U tu svrhu izvršio sam klupovanje primjernih krugova u četiri sastojine. To su: I. Mješovita sastojina jele i bukve prebornog karaktera na krasu, najjače su zastupani slabi i vrlo jaki debljinski razredi. Srednji debljinski razredi fale. Obrast 0,9. Postavljeno 115 primjernih ploha. II. Mješovita sastojina jele i bukve, prebornog karaktera. Prastara jelova i bukova stabla daju donekle karakter prašume. Razmjer debljinskih razreda dosta pravilan. Obrast 0,7. Postavljeno 116 primjernih ploha. III. Mješovita sastojina jele i bukve, u glavnom .prebornog karaktera. Jedan dio sastojine ima oblik čiste jednodobne bukove šume. Obrast 0.8. Postavljeno 168 primjernih ploha. IV. Mješovita sastojina hrasta (0,6), bresta (0,3) i graba (0,1) u inundacijonom području potoka Česme. Starost 45 godina, obrast 0,9, II. bonitet. Ispresijecano jarugama i rukavima potoka Česme. Postavljeno 86 primjernih ploha. Rezultati tih mjerenja svrstani su u tabelama 2—5. Tabela 2. odnosi se na sastojinu pod I, tabela 3. na sastojinu pod II, tabela 4. na sastojinu pod III, tabela 5. na sastojinu pod IV. U tim se tabelama nalazi: 114 |