DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1929 str. 8 <-- 8 --> PDF |
» zavede racionalniji sistem u upravi i gospodarstvu sa šumskim a naročito sa pašnjačkim površinama imajući u vidu interese pojedinoga sela prema njihovom udjelu. Posebno je pitanje, može li se organizovati jedan nadzor i jedna Uprava kraj razlike u vlasništvu, dviju vrsti kultura i kraj prostorne udaljenosti resp. nesuvislosti objekata. Može! Na površinama zemljišne zajednice ima čistih pašnjaka, drvljem obraslih pašnjaka i ponešto mladih šuma. U šumama imovnih općina ovlaštenici zemljišne zajednice napasuju stoku kao pravoužitnici dotične imovne općine, a pravoužitnici sijeku grmlje i drvlje u zemljišnim zajednicama kao njezini ovlaštenici, jer sui gotovo svi pravoužitnici imovnih općina ujedno ovlaštenici zemljišnih zajednica, a većina ovlaštenika zem. zajednica jesu ujedno, i pravoužitnici imovnih općina, osim gdje ima doseljenika stranaca Dakle postoji srodnost i uzajamnost u uživanju i na objektima imovnih općina i zemljišnih zajednica. Nema prema tome većih poteškoća za jedinstvenu gospodarsku upravu i nadzor. Potrebni uslovi postoje, ali je odlučna volja i odluka ovlaštenika zemljišnih zajednica, da neznatno ograniče svoje dosadanje naskroz neracionalno postupanje sa svojim zajednicama, kako ih na to u njihovom interesu ne bi morala vlast prisiljavati. Od njih se početkom ne bi moglo ništa tražiti, nego da ograniče pašu i sječu i da počnu pošumljavati i pašnjake uređivati. Taj veći izdatak na upravu i čuvanje imao bi se imovnoj općini naknaditi. Takovim1 bi posrednim radom imovne općine ojačale, kumulativna dobra bila bi bolje povezana, za nekoliko godina počeo bi se opažati uspjeh novoga stanja, nastala bi konsolidacija novih odnpšaja i ne bi se u dogledno vrijeme javljale centrifugalne težnje, koje danas znače raspadanje i propadanje. Da pođemo još i dalje, reći ćemo, da sve ovakove iste, identične narodne seljačke komunalne ustanove u jednoj te istoj ili sličnoj ekonomskoj sredini treba što više privredno i novčano povezati radi međusobne pomoći i jačanja. ad c) Potrebe seljaka u glavnom rastu. Bez obzira na pravo, oni svi ipak podmiruju svoje potrebe na drvu u šumama, bile one državne, komunalne ili privatne. Postoji, ako i nelegalan, a ono ipak jedan ekonomski i socijalno gotovo nerazdruživ odnos između našega seljaka i šume, bez obzira na vlasništvo. Produkcija se šuma teško uvećava, ona je jednolika. Ne može se dakle za duže vrijeme fiksirati jedna točno određena površina. Prema većim potrebama ima se i površina uvećavati, znači u konkretnom slučaju sve ujedinjene šumske i pašnjačke površine služit će u prvom redis za pokriće potreba na građi, ogrijevu i paši zemljoradnika i onih, koji se uzgred bave zemljoradnjom u smislu čl. 41. Ustava. Na ime odštete samoupravi ili državi neka se odrede takse na šumske užitke, a za najsiromašnije bez takse. Sa sve većim potrebama ove bi se takse uvećale, a plaćale paušalno sa ostalim porezom. Višak prihoda iz tih šuma imao bi se upotrijebiti za korist samouprave ili države. Dakle, te sadanje šume i površine imovnih općina i zemljišnih zajednica mogu postati samoupravne ili državne. Oblik je sporedan. Za nas je odlučan samo privredni oblik i to onaj, u kojom se može bolje vršiti izvjesna ekonomska funkcija, jer sve šume u izvjesnom kraju čine jednu šumsku privrednu cjelinu. 0 osnivanju novih servituta 62 |