DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1929 str. 7     <-- 7 -->        PDF

tovo do kraja pokolebana vjera u potrebu stručnoga šumarskoga rada.
dapače u potrebu same šumarske struke. Uprava šuma imovnih općina
podržavljena je i one su s tim došle u još teže stanje, jer nadležni nisu
podržavljene htjeli shvatiti, pravilno prema potrebi službe već prema
vanslužbeuiim interesima 5 jer Ministar Financija nije ništa žrtvovao za
pasivne imovne općine, tako da je podržavljenje u glavnom za imovne
općine štetno. Naredba o podržavljenju donesena je neposredno po proglašenju
Zakona o općoj upravi i o oblasnoj i sreskoj samoupravi od 26.


IV. 1922. god. Po tim zakonima imale bi krajiške imovne općine pasti
pod kompetenciju oblasne samouprave. Danas su imovne općine podređene
neposredno Ministarstvu.
Posljedica svega toga jest, da se postavlja pitanje, što da se učini
s imovnim općinama, hoće li se one zadržati u sadanjem upravnom i
privrednom obliku i prema tome provesti njihova reorganizacija ili ih
treba likvidirati.


U prvom redu .potrebno je ovaj predmet promatrati sa širega nacionalno-
ekonomskog gledišta, jer je pitanje imovnih općina ipak samo
jedan privredni detalj, čije je riješenjc vezano s našim općim agrarnim
i posjedovnim odnošajima. Dapače, da se izrazim još pobliže, ono je
privredno i stručno vezano na susjedne šume državne, zemljišnih zajednica
i privatnika, a to su pitanja, koja zahvaća Ustav, agrarno zakonodavstvo
i zakon o zemljišnim zajednicama.


Iznesena su razna mišljenja, kako da se sanira stanje imovnih općina.
Mnogo sam o tom razmišljavao, zagovarao izvjesne predloge, ali
sam na koncu došao do toga, da su moguća samo tri načina, kojima bi
se moglo valjano i za duže vrijeme riješiti pitanje komunalnoga šumarstva
na području bivše vojne Krajine i to ili


a) da sadanje imovne općine i zemljišne zajednice kupuju šume privatnoga
velikoga šumskoga posjeda pomoću agrarne reforme, kao i u
slučaju, gdje agrarna reforma nema više na njima interesa, čim bi se proširio
posjed, uvećala produkcija i osigurala potrajnost ili


b) da se provede najprije kooperacija i poslije unifikacija zemljišnih
zajednica sa pojedinom imovnom općinom ili


c) da se na izvjesnom većem upravnom ili ekonomskom području
sve homogene, istorodne narodne šumske i pašnjačke ustanove unificiraju
sa sadanjim državnim šumama, da sve tako ujedinjene šume pređu
u vlasništvo samouprave, pokrajine ili države i da se u tako ujedinjenim
šumama osigura narodu pravo uživanja tih šuma uz posebnu novčanu
odštetu u korist samouprave, pokrajine ili države. Ovo bi se imalo provesti
u prvom redu na području onih imovnih općina, koje na racionalan
i stručan način ne mogu više odgovarati svojoj svrsi, poslije kod ostalih,
tako da bi imovne općine u sadanjem svojem obliku prestale postojati.


ad a) Komentara ne treba, jer su već nekoje imovne općine kupo


vanjem šuma znatno proširile svoj posjed.


ad b) Kooperacija zemljišnih zajednica sa imovnim općinama na
području jedne imovne općine znači poraditi na tom, da se sa svim narodnim
seljačkim zajedničkim dobrima, u koliko ona predstavljaju ispasišta
i šume, postupa jedinstveno, da ona eventualno dođu pod jednu
upravu i da se sve raspoložive površine u izvjesnom periodu vremena
privedu kulturi ili poljskoj ili racionalnoj paši ili produkciji drva, da se


61