DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1929 str. 6 <-- 6 --> PDF |
štete za samu stvar. To je zato, što su imovne općine za njihovo sliva tauje prevelike, što je briga oko njih strofo stručna, a za to tffteba širi duševni horizont i stručno znanje. Ipak ozbiljniji između njih vide, kako narod ništa nema od potpuno uništenih selskih (općinskih) šuma i zem ljišnih zajednica u Krajini. Nadalje, ekonomski i kulturni nivo uživalaca šuma i njihov stvarni odnos prema šumi, naročito njihov način uživanja i postupanja sa šumom bio je i jest tako nepravilan i neekonomičan, da zbog toga ne može doći do punog izražaja ne sam« čisti financijski nego ni ekonomski momeuat. .1er prema svrsi imovnih općina traži se u prvom redu produkcija što obilnijeg i što vrednijega ogrjeva, zatim što više sitne građe, a traže se i što veće površine za pašu. Sve pored pravilnoga stručnoga nastojanja oko postizavanja najveće zemljišne rente, ipak su nekoje općine mnoga svoja zemljišta prepustile sitnom uzgoju, a nekoje već godinama nabavljaju za uživaoce skuplje izrađeno ogrjevno drvo sa strane i proučavaju pitanje, nije li reutabilnije sitnim uzgojem producirati ogrjev i sitnu građu i na taj način podmirivati lokalnu potrebu. Zbog velike potrebe na seoskoj građi snizuje se ophodnja u visokom uzgoju i s tim zemljišna renta smanjuje. Paša je još danas drugi glavni gospodarski užitak. Zbog neograničene potrebe na paši ostaju ncpošumljene znatne površine, najveći dio odraslih šuma otvoren je za napasivanje. Razmještaj proizvodnih površina prema selima često je vrlo nejednolik, t. j . pojedini objekti imaju prema pojedinim selima raznu vrijednost. Proizvodi su također raznovrsni i razne vrijednosti. Zato ni razdioba užitaka nije elastična i efikasna. Iz tih se razloga kod komunalnih ustanova redovito ne može govoriti o apsolutno uzornoj šumskoj ekonomiji. Ona je ekonomija drugoga reda i ta nam činjenica mnogo šta objašnjava u životu imovnih općina. Sve krajiške mjesne općine imale su i svojih lokalnih općinskih površina, »gmajnica«, na koje se ispušta blago, a s kojima se postupa neracionalno. Dio ovih pašnjaka pretvoren je u bolju vrst kulture, dio su pašnjaci, koji sve više gube na svojoj vrijednosti, a dio je apsolutno šumsko tlo i golet, od čega nema nitko koristi, već predstavljaju mrtvi kapital, koji se može privesti jedino šumskoj kulturi. U bivšem provincijalu nije se ni poslije donošenja zakona o zemljišnim zajednicama od god. 1894. podiglo šumsko gospodarstvo zemljišnih zajednica. Većina zcm. zajednica nema šumsko-gospodarske važnosti ni vrijednosti. One su, kao mnogo manja šumsko-privredna tijela, već ranije likvidirale. Kraj vrlo dobrih općih i specijalnih zakonskih propisa nije se komunalno šumarstvo diglo na poželjni niveau, naprotiv ono je većinom propalo i ako ostane ovakovo stanje bez radikalnijih promjena, ono mora za nekoliko decenija posve propasti i tamo, gdje danas još vegetira. Nepoznavajući naših novih državnih i privrednih odnosa očekivali smo i novi život i obnovu čitavoga našega komunalnoga šumarstva. Obnove nema, naprotiv naša šumska privreda u ovim sjeverozapadnim krajevima naše države čitavi decenij stvarno nazaduje. Naprijed navedeni poznati uzroci i razlozi teškom stanju imovnih općina pojačani su općim nesređenim našim unutrašnjim odnosima, gdje je šumarstvo potisnuto u pozadinu, kako još do sada nije bilo, jer je u najnovije doba go 60 |