DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1929 str. 5     <-- 5 -->        PDF

režija je rasla, prihodi i kapitali se smanjivali. Pošumljavanju i uzgoju
mladih šuma smetala je trajno paša. Nije se moglo u pridizanje gospodarstva
gotovo ništa investirati, nisu se mogle vršiti stručne radnje većega
stila, nije se moglo čak ni samo šumsko gospodarstvo svih imovnih
općina do kraja urediti.


Čitavo osoblje imovnih općina bilo je i danas je u neprestanoj borbi
protiv raznih napadača na šume (samih uživalaca, trgovaca, vlasti, čitave
neupućene javnosti i nedostatnoga nadzora vlasti). Neobično su teško
uspijevala uporna i neprestana nastojanja i prijiedlozi stručne uprave, da
članovi u smislu § 17. Naputka A. doprinašaju šumsku pristojbu za užitke
odnosno da im se užitci (kompetencije) smanje,.ma da je osobita dužnost
nadzorne vlasti bila, da iz vlastite inicijative kao nadzorna vilast odredi
bezobzirno provođenje propisa § 17. Upravne vlasti nisu vodile potrebnu
brigu oko spriječavanja šteta i utjerivanja dužnih šumskih odšteta. Da su
vršeni postojeći propisi, Članovi bi se s tim sprijateljili, drvo bi se mnogo
bolje šteidilo, šume očuvale i s tim troškovi kućanstva i gospodarstva
silno smanjili.


Stručna Je uprava dala najiviše, što je znala i mogla, vodeći brigu


o trajnosti zajednice, dok su predstavnici vlasnika, zastupstvo i odbor,
a osobito sami uživaoci, vodili više brigu o potrebama sadašnjice. Između
jednih li drugih vodi se neprestana borba, u kojoj su stručnjaci osamljeni
i podliježu borbi, tako da danas kod većine imovnih općina nema normalne
drvne zalihe, već se radi o prehvatima, da nema ni novčanoga
kapitala ili drugih sredstava i načina, kako bi se kraj današnje potrebe i
upotrebe šumskih produkata i sve većih potreba članova mogao osigurati
kontinuitet u prihodima, a da se raspoložive glavnice ne smanjuju. Nekoje
su imovne općine već izgubile stručni raison d´etre, jer prehvate redovitim
putem iscijeliti ne mogu, a nestručne uređajne operacije ne mogu
donijeti trajnu korist. Nestručan rad tih općina produžit će im život još
na dugo vrijeme, jer se šuma nestručno može uživati, sve dok se ne pretvori
u grm i šikaru.
Kraj svega toga ni sam narod nije odavna zadovoljan sa svojim
imovnim općinama, jer nema iz njih onoga, što treba i što smatra, da mu
je potrebno, a ti su zahtjevi redovito pretjerani, jer se s drvom, postupa
još i danas neracionalno. I danas ima kuća, gdje se podržava stalna
vatra, gdje se ni petrolej´ ne pali, već se tešu luči, gdje su ognjišta otvorena,
gdje u zgradama nema ni kamena ni cigle, gdje se za brst blagu
i za luči čitava stabla i krešu i sijeku. Često je loša uprava i gospodarstvo,
loše čuvanje i nedostatan nadzor šuma dao opravdanoga razloga
za nezadovoljstvo naroda. Kao što kod većine zemljišnih zajednica nema
potrebnoga osjećaja za zajedničko dobro, nema pogotovo takvoga osjećaja
za mnogo veću zajednicu, kakove su imovne općine. Zato pravoužitnici
u najvećem dijelu ne vode brigu o budućnosti svojih imovnih
općina, već o tomu, da se njihovim sadanjim potrebama što bolje zadovolji.
Nije im ni do oblika ni do njihove organizacije. Ne vode brigu o
tom, kako će uprava umjeti da kraj istih šumskih prihoda zadovolji sve
većim potrebama sve većega broja uživalaca. Nezadovoljnici traže, da
se režija t. j . troškovi uprave i čuvanja smanje na minimum, kako bi oni
participiralli što duže na što većem prihodu liz šuma. Nezadovoljnici neznaju
ništa konkretna predložiti, kako da se stanje stvari popravi bez


59