DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 36     <-- 36 -->        PDF

........, . a . . ., ... ....., ......, ....., ........, ......,
. a . . . . . ., . . . . . . . h, Pop, . . . . . ..
...... ..... . ...... ........ . ........, .. ce ....... .. .........
....... ...... ...... . ...... ......
... ....... . ........ . ....., .. je ...... ..... ............, .. ..


...... ..... ......., .... .. ......... ...... ..........
. . . . . .: ...... ... ....... ... ..., ... .. .... ..... ...... .........
... ........ : ...... ...... .... ......... ..... y ........, .... Je


....... 21. ....... 1928. ....... ... 46.330 .... ......... ....... ........ .
........... ..... .........: „.. je .. 28. ....... 1928. y ....... ........ .........
.............. ......... ........ ........ .. .......... ........ . .. je
.... ........ y ....... ..... ....... ......... ... . ........ ;sa ...... ......
.. ce ............", ..... y .... ... ......... .... .... .. ....... . ... .......


..... . ..... .. ......., .. ce ...... . ...... ...... ... ...... .....,
.. .. ..... .... .... ........ ......... ..........


..... ......... ...... . ......... ...... ..... ....... .... ......., ........
je, .. ...... ...... ........ ......... .. ....... .......... y ... .......
(.... ........ ..........)


....... ce .. ...... ........ ....... ..... „.... .....". ...... .....
........ ...... ...... y ......... ....... ........ ...... ....... .. 3. .....
1928., .. ce .... ..... .... „.... ....." .. ........ ....... ......... .........
. ....... .......... .. ...... .. „... ......" ..... ..... .... .... .. ........
.............. ...... . ......... ............


....)..... ce, .. ce ....... ..... ..... ........ „.. .." .. ......., .. ...


´........, .... .. ce .... .... ..... ... ..... ....... ..... he ... .... „.....
....." ......... ....... ... ... 40.000.—, ......... ..... y ......, .. .. ... ....
.... ... ....... „.... .....", ... ce ........ ..... ......, .. .. ...... ...
y ...... .......


...... ce ......... . ............ ........... .. ........ 52. ......
........ .......... (.... .. .......... y ............ ..........)


Izvadak iz zapisnika nastavka 52. (VII.) redovite glavne skupštine J. Š. U.,


održane dne 8. i 9. decembra 1928. u Zagrebu.


Skupštinu otvara u 10 sati predsjednik g. Vilim Č m e 1 i k. Za vođenje zapisnika
određena su gg. Stjepan Šuri ć i Stjepan Briksy . Skupštini je prisustvovalo
220 članova.


Predsj. Č m e 1 i k pozdravlja izaslanika Njegovog Veličanstva Kralja brigadnog
generala g. Mil. Pešića i moli, da isporuči Nj. Vel. Kralju duboku zahvalnost za
visoku pažnju prema Udruženju. Predlaže, da se Nj. Vel. odašalje slijedeći brzojavni
pozdrav:


»Jugoslavenski šumari, sakupljeni na 52. god. skupštini u Zagrebu u dubokoj
odanosti pozdravljaju Vaše Veličanstvo Visokog Pokrovitelja svoga
Udruženja.


Da živi Vaše Kralj. Veličanstvo!


Da živi ceo naš uzvišeni Kraljevski Dom!«
Cijela skupština stojeći sluša, i nastaje dugotrajno klicanje: Živi o Kralj !
Predsjedni k pozdravlja izaslanika Čehoslovačkog Šum. Udruženja gosp.


lesmistra Vavrinca Horačeka , zastupnika Ćchosl. Min. Poljoprivrede višeg ministarskog
inspektora ing. Adolfa M a 1 e c a, zastupnika Poljačkog Šum. Udruženja g.
Ivana M a r c i n k o w s k o g a.


Svi su izaslanici bili od skupštinara burno pozdravljeni.
General g. Peši ć u ime Nj. Vel. pozdravlja skupštinu toplim riječima.


34




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 37     <-- 37 -->        PDF

I opet nastaje dugotrajno klicanje Nj. Vel. Kralju.


Oosp. ing. Adolf M a 1 e c pozdravlja skupštinu u ime Čehoslov. Ministarstva
Poljoprivrede, i ispričava generalnog direktora g. Dr. Karela Šimana, koji je bio
službeno spriječen, da osobno prisustvuje.


Qosp. Vavfiuec Hor â če k pozdravlja u ime Čehoslov. Šum. Udruženja.
Naročito naglasuje potrebu solidarnog rada svih slovenskih naroda.


Qosp. Ivan Ma r cin k owsk i pozdravlja u ime Poljskog Šum. Udruženja.


Prelazi se na drugu tačku dnevnog reda. Q. ing. Andrija P e r u š i ć drži predavanje:
»O krajiškim imovnim općinama«.


Po održanom predavanju odlaze zastupnik Nj. V. i ostali gosti uz burno pozdravljanje
skupštinara.


Prelazi se na III. tačku dnevnog reda: izvještaj Glavne Uprave o
društvenom radu u god. 1927./28. Na prijedlog tajnika prof. Dr. P e t r a č i ć a
ne čita se izvještaj, već se odmah prelazi na raspravu.


Riječ dobiva g. ing. Petar Manojlovi ć i podvrgava izvještaj Glavne Uprave
točku po točku oštroj kritici. O agrarnoj reformi da se navode samo rezultati prošlih
godina, nema ništa stvarna. Ništa nije preduzimano u pogledu promjene činovničkog
zakona i uredbe o razvrstavanju. Uredbi za iskorištavanje vodenih snaga posvetio je
izvještaj naročitu pažnju, no Ministarstvo je Poljoprivrede povuklo nacrt te uredbe, pa
je prema tome sve to bez važnosti. Pominje se, kakovo je stanovište zauzelo Udruženje
u pitanju zakona o dobrovoljcima, no ne vidi se, da li je to stanovište makar i
djelomice uplivisalo na donošenje samog zakona. Neizvještava se pobliže, kako stoji
pitanje ukidanja fakulteta. O famoznom članu 133. -samo se polemizuje sa javnim
glasilima. Nastoji se neopazice umanjiti važnost rada vanredne skupštine. Manjkav
je izvještaj u pitanjima zakona o šumama, zakona o držanju i nošenju oružja, o lovu
i neposrednim porezima. O budžetu Ministarstva Š. i R. izvještaj je suviše kratak.
Prešućuje se, da je na traženje Udruženja financijalnim zakonom od 1928./29. ukinut
odiozni član 252. fin. zakona od 1927./28. Nastoji se umanjiti značaj referata »Sudbonosne
posljedice dosadanjeg gospodarenja sa šumama«.


Ništa ne kaže izvještaj, šta je učinjeno sa onih 8 rezolucija, koje su donesene
na prošloj skupštini, i kada su podnesene Min. Š. i R. Tražim, da glavna skupština
dade o tome svoje obaviještenje.


Uzima riječ g. prof. Dr. Gjoka Jovanović . Slaže se sa predgovornikom.
Izvještaj daje lijep dojam, ali se u stvari nije postiglo ništa, ili vrlo malo. Čak
su rezolucije ostale samo materijal za historiju šumarstva. Udruženje treba da bude
u jačem odnosu prema Ministarstvu Š. i R. O aktuelnim pitanjima, o dugoročnim
ugovorima, komercijalizaciji, nije povedena riječ u našem Udruženju. Ako se ne daju
obaviještenja o parlamentarnoj komisiji za dugoročne ugovore, gdje su naši drugovi
samo eksperti, a ono bi se moralo obavijestiti barem o radu komisija, koje je imenovalo
Ministarstvo Š. i R.


G. Ruži ć oštro kritikuje rad Glavnog Odbora, te rad ljubljanske podružnice.
U izvještaju se mnogoi šta spominje, što se uopće nije dogodilo. Moli gg. iz podružnice,
da to objasne. Ministarstvo omalovažuje suradnju Udruženja. Malo se misli na pošumljenje
Krša, te Ministarstvo misli, da je ono samo za eksploataciju. Personalna
politika je takova, da daje dojam, da se nepoštenje nagrađuje (odobravanje).
Predsj. Č m e 1 i k kaže, da bi u prvom redu imali davati objašnjenja poslovni
tajnik i predsjednik g. Lenarčić, ali su oba u ostavci. Radilo se koliko se moglo, ali
sve se ne može postići. Udruženje može samo moliti, žaliti se, ali ne može naređivati.
Odbor nije eksekutiva. Postoji samo formalna greška u sastavu zapisnika. Pita, prima
li se izvještaj.


35




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Q. Manojlović : preko jednog pitanja ne može se preći, hoćemo da čujemo,
šta je bilo sa rezolucijama.
Predsj. Čmelik : rezolucije su upućene na pravo mjesto, i nije na nama
krivnja. Tajnik bi o tome morao dati obaviještenje.


G. Čeović : na kongresu bilo je doneseno kojih devet rezolucija, u kojima se
u glavnom ponavlja ono, što je u ranijim rezolucijama kazano. Na nijednu raniju
rezoluciju nismo dobili odgovora. Zato sam na prvoj odborskoj sjednici (16. XII.)
predložio, da se rezolucije lično predadu g. Ministru.
G. Manojlović : znam, da tajnik po dva mjeseca od donošenja rezolucija
nije ništa po tom uradio i cijela je uprava odbila izvještaj, a tajnik nije povukao
konzekvenee. Bila je velika rezolucija o rasipničkom gazdovanju, i da je na vrijeme
donesena, bila bi spriječila mnogo zla.
G. Ćirkovi ć pita, da li su svi članovi glavnog odbora primili ovaj izvještaj
kao svoj. Ako jesu, onda su svi oni odgovorni.
G. Čeovi ć se osvrće na govor g. Manojlovića, kaže, da nitko nije zahtijevao,
da se on ukloni. Dapače, na prvoj sjednici Glavnog Odbora on je ponovno biran, jer
mu je mandat bio istekao.
Predsj. Čmeli k izvjavljuje, da za izvještaj pada odgovornost na cijeli odbor.
Radilo se koliko se moglo, a krivnja za neuspjeh leži na nadležnima. Pita, prima li
se izvještaj, jer će se i onako glede nekih pitanja, koja su sada nabačena, kasnije
govoriti.


Većina prima izvještaj.
Predsjednik prekida sjednicu i urice nastavak za poslije podne.


Nastavak istog dana u 15 sati.


Blagajnik g. D r . i ć čita blagajnički izvještaj, predlaže bilancu za g. 1927.,


ispitanu po nadzornom odboru, i prijedlog budžeta za g. 1929.
Izvještaj se prima i podijeljuje odrješnica nadzornom odboru.
Gosp. Dr. Pe t rači ć predlaže, da se doprinos članova utemeljača povisi od


Din 500.— na Din 2.000.—. Prijedlog obrazlaže time, da godišnji kamati uz 5 % treba


da iznose bar toliko, kolika je redovna članarina.
Predsjednik daje taj prijedlog na glasanje, te se prijedlog jednoglasno prima.
Budžet za god. 1929. prima se bez izmjena.
Uzima riječ g. Pecija Petrovi ć i traži, da se dade razjašnjenje po odluci


skupštine od 28. oktobra 1928. u pogledu krivice onih članova, koji su odgodili
skupštinu.


Predsj. Čmeli k izjavljuje, da je to pitanje raspravljeno i ustanovljena krivica
poslovnog tajnika, te je u tom smislu sastavljen prijedlog odbora, koji će se pročitati.
Glede ostalih krivaca, koji su tražili odgodu skupštine, zamolila je Uprava Ministarstvo,
da joj saopći ona lica, koja su tražila odgodu, ali do danas nema odgovora.


Tajnik Dr. Mileti ć čita prijedlog odbora u tome predmetu:


»Glavna Uprava jednoglasno konstatuje, da se poslovni tajnik Čeović svojim
radom oko odgode glavne godišnje skupštine grubo ogriješio o tajničke i članske
dužnosti prema Udruženju i naneo mu svojim radom moralnu i materijalnu štetu.
Stoga Glavna Uprava najoštrije osuđuje takav nelojalan rad poslovnog tajnika Čeovića.
Uprava ujedno izvješćuje, da je prihvatila njegovu demisiju, a većinom glasova
smatra, da je za Upravu to pitanje likvidirano«.


Dr. Jova no vić kaže, da on kao bivši predsjednik nije bio zadovoljan sa


g. Čeovićem, kao tajnikom, jer ga je često stavljao pred gotov čin. Zato predlaže,
da ga se isključi iz Udruženja, a ne samo iz odbora.
Uzima riječ g. Čeović . Ova skupština bila je 3 puta sazvana, a 2 puta
odgođena. Prvi put je odgođena iz poznatih razloga. Za drugu odgodu je tekla stvar


36




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 39     <-- 39 -->        PDF

ovim tokom: 23. došao je poznati brzojav od Generalne Direkcije, neka se skupština
odgodi. U Zagrebu bio sam od odbora ja, blagajnik i prof. Petračić, pa smo sporazumno
zaključili, da se prijepis brzojava brzojavno dostavi predsjedniku, svim
potpredsjednicima i tajniku, da oni po tom dadu svoje mišljenje. Čekao sam odgovor.
Međutim je predsjednik Lenarčić dobio od Qen. Direkcije sličan brzojav, i uputio
mi pismo (Čita. Pismo je štampano u br. 12. Šum. Lista«, g. 1928.). Od g. Ljuštine
dobio sam prijepis raspisa Direkcije u Sarajevu, kojim su svi članovi obaviješteni,
da je skupština odgođena. Nadalje nije dano činovnicima odsustvo, niti je dobivena
povlastica za vožnju. (Manojlović: povlastica je dana.) Poslije toga i poslije novinskih
vijesti o skupštini, ponovno sam se posavjetovao sa navedenim odbornicima. Jedan
se nije odlučno izrazio, prof. Petračić je bio zato, da se skupština održi. Predsjednik
se saglasio sa odgodom.


Ja sam kao poslovni tajnik prvi put odgodio skupštinu na poziv potpredsjednika.
Po drugi put sam ju odgodio uz opisane prilike, a pred očima mi je bio samo
interes »Udruženja«.


Prof. Petrači ć obrazlaže čitav tok stvari. Predložio sam, da se uz prijepis
brzojava Qen. Direkcije pošalje još i obrazloženje, kojim se tumači, kako je Upravni
Odbor imao prema zaključku Glavne Skupštine pravo, da sâm odredi mjesto skupštine.
Q. Ceović je odlučno odbio, da pošalje takovo obrazloženje. G. Ceović me je
ponovno pozvao po primitku pisma g. Lenarčića. G. predsjednik nije bio odlučno ni
za odgodu niti protiv odgode. Ja sam bio protiv odgode. I po odgovoru potpredsj.
Stojanovića ne slijedi, da je on za odgodu. Po mom dubokom uvjerenju, poslovni
tajnik je imao sačekati odgovore gg. čmelika i Miletića, jer su baš njihovi odgovori
bili odlučno zato, da se skupština održi.


G. Ceović : nisam uz prijepis brzojava slao tumačenje, jer bi se to onda
moralo poslati pismom, što se nije moglo radi prekratkog roka.
Objašnjava, da je Upravni Odbor zaključio još 15. maja 1928., da se skupština
drži u Zagrebu, ma da se onda još nije znalo, da Liga neće zasjedati.


G. Manojlović : kako je poslovni tajnik mogao slati raspise o odgodi
25. novembra, a 24. novembra je predao ostavku?
G. Ceović : 24. novembra je skupština odgođena, 24. sam dao ostavku, jer
sam vidio, da ne mogu raditi po svojoj savjesti i poštenju. Ja nisam mogao pobjeći,
dok nisam predao dužnost, pa sam zato još uredovao.
Dr. Petrači ć objašnjuje, da su depeše Čmelika i Miletića odaslane iz Beograda
25. oktobra, a da su stigle u Zagreb u 14 li odnosno 16 h, a u Udruženje su
dostavljene u 19 h. Poslovni tajnik zaprimio ih je 26. oktobra u 9 h.


G. Ć i r k o v i ć traži, neka se objasni, da ako je bilo makinacija, da li je
Ceović svijesno radio.
G. Ceovi ć izjavljuje na časnu riječ, da sa nikim sa strane nije stajao u
vezi. Moli, neka se skupština izjasni, da li je kriv ili ne.
Pristupa se glasanju listićima o prijedlogu g. Jovanovića: za isključenje ili proti
isključenja
g. Čeovića iz Udruženja.
Dok skrutatori vrše svoj posao prelazi se na V. tačku dnevnoga reda.


1. Rasprava o povlačenju nacrta zakona o r a z v1 a š t e n j u
privatnih šuma.
Prvi uzima riječ g. Vilim D o i k o v i ć. Ističe, kako je naš šumski privatni
posjed na najvišem stupnju, bolji nego ikoji drugi. Ima izuzetaka, ali to su oni, koji
su bili mišljenja, da spase što se još spasiti dade, te su sjekli i što ne treba.


Navodi primjere, kolike namete imadu da podnesu privatne šume.


G. Petar Rohr: 0 agrarnoj reformi možemo imati razna mišljenja, ali n
jednom se moramo svi složiti: čuvajmo naše šume.
37




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Počela se praksa, da se za ova pitanja ne pitaju stručni forumi. To pitanje
treba da se likvidira, ali tako, da se čuvaju naše šume. Država je dosada za agrarnu
reformu potrošila toliko para, da je zato mogla kupiti tri puta toliko zemlje, koliko
je razdijeljeno1.


Pogreške učinjene kod poljodjelskog zemljišta dadu se popraviti, kod šumskog
tla se ne dadu.
Obrazlaže i čita slijedeću rezoluciju:


REZOLUCIJA.


U času kad u javnost dopiru glasovi, da nadležni krugovi kane pristupiti konačnoj
likvidaciji agrarnih odnosa u državi; kada se čuje da će tom prilikom biti
odlučeno sudbinom onakovih šumskih dijelova privatnog šumskog posjeda, koji svojom
površinom ne premašuju 100 ha; u času kada se gotovo dnevno mogu čitati novinske
vijesti kako postoji namjera, da se donese — ili što više, da čak već i postoji — neki
zakonski nacrt o eksproprijaciji dijelova velikog privatnog šumskog posjeda, imenito
onih, koji se »zabijaju kao klin u tuđi seoski posjed, ili koji poput obruča okružuju
takav posjed«; Jugoslovensko Šumarsko Udruženje smatra jednako kao i dosada, ne
samo svojim pravom, nego i svojom dužnošću, da svojim strukovnim znanjem i iskustvom
sudjeluje pri riješavanju svih pitanja, koja se odnose na šumarstvo.


U koliko takove vijesti odgovaraju činjenici, to Jugoslovensko Šumarsko
Udruženje na današnjem svojem kongresu konstatuje žalosnu činjenicu, da nadležni
krugovi pri donošenju tih i takovih po šumarstvo naše države važnih pitanja i ne
pitaju za naše mišljenje. To je tim važnije istaći, što se obzirom na loša iskustva, koja
su stečena sa dosadanjim radom na polju naše agrarne politike — naročito kod provadanja
agrarne reforme na poljoprivrednim objektima —I može sa pravom da izrazi bojazan,
da će poput poljoprivrednih stradati i naši šumski objekti. Naročito i oni, na koje
nailazimo na dosada uzorno gospodarenim velikim privatnim šumskim posjedima.


Odklanjajući svu odgovornost za sve teške i loše posljedice, kojima može takav
postupak mjerodavnih krugova da urodi; kojima može da urodi eksproprijacija i rasparčavanje
takovih posjeda po naše narodno-gospodarski najvažnije objekte, naše
uzorno gospodarene šumsko-gospodarske cjeline; Jugoslovensko Šumarsko Udruženje
ovime javno i najenergičnije protestuje protiv svakog zapostavljanja naše najviše i
jake strukovne organizacije, te apelira ovime još u dvanaesti čas javno na sve u tom
pitanju odgovorne instancije, u prvom redu na: Kr. Vladu, te na naše Ministarstvo
Šuma; na sve poslaničke i parlamentarne klubove, kao i na sve pojedine naše narodne
poslanike, bez obzira na političko´-stranačku opredjeljenost njihovu, moleći i zahtijevajući
da ne prenagle sa odlukom, nego da za riješenje toga teškog i za naš budući
narodno-gospodarski život odlučnog pitanja saslušaju i mišljenje onih stručnih krugova,
koji neće samo snagom svoga patriotizma nego i svoga stručnog znanja te dugogodišnjeg
iskustva, moći, htjeti i znati da kažu objektivno pravu riječ u pravi čas.


Ono što je do sada o tim zakonskim predlozima doprlo u javnost, smatramo da
nije dobro i da može* da urodi velikim zlom po cijelo naše narodno gospodarstvo obzirom
na naše šumarstvo.


Molimol i zahtijevamo, da se svi zakonski prijedlozi ukoliko se odnose na šumarstvo,
prije podnašanja parlamentu na pretres, povuku, odnosno dostave i Jugoslovenskom
Šumarskom Udruženju na mišljenje.


Konačno slobodni smo ponovno zamoliti, da se smjesta opozove i zlokobna naredba
»O izlučivanju pojedinih dijelova privatnog šumskog
veleposjeda « i to s razloga svojevremeno već opetovano istaknutih; ponajpačc
pako poradi toga, što takovo nezakonito uredovanje po tako važnom gospodarskom
problemu unosi posvemašnju zabunu jednako u gospodarstvo tih objekata kao jedne


38




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 41     <-- 41 -->        PDF

ustaljene gospodarske cjeline, kao i u pravo shvatanje ustavom zagarantovanog prava
privatne svojine, što se uoči donošenja zakona i likvidacije tih pitanja ta zabuna jpš I
pooštrava stvarajući nepotrebne préjudice zakonskom riješenju.


Ova se rezolucija prima jednoglasno.
Objavljuje se rezultat glasanja o isključenju g. Ceovića, po kojemu većinom glasova
nije isključen.


G. Krišković : Kod privatnog šumskog veleposjeda stanuju obično šumarski
činovnici i čuvari šuma (lugari) u neposrednoj blizini na upravu i čuvanje povjerenih
im šuma. Stanujuć tako udaljeno od naselja, prisiljeni su voditi gospodarstvo i sami
proizvadati potrebne životne namirnice. Šumoposjednik morao im je radi toga dodijeliti
stanovite površine za vrtove, oranice, livade i pašnjake i nije moguće pretvoriti im
tu vrst beriva u novac, jer ne mogu dnevno za kućanstvo potrebno mlijeko, žitak,
živad i t. d., ići kupovati na trg u udaljena sela i gradove.
Ovim šumarskim organima često su oduzeta i u svrhu agrarne reforme odvojena
ograđena dvorišta, ograđeni zasijani povrtnjaci, voćnjaci, zasijane oranice, pašnjaci
i dodijeljeni dobrovoljcima i kolonistima, a često su istima dodijeljena i stovarišta
šumskih industrijalnih željeznica.


Razumije se i jasno je, da se ovakovim nepodesnim radom organu agrarne
reforme čini nepotrebno šteta privatnim osobama t. j. šumarskim namještenicima, a
tim i cijelom šumskom gospodarstvu, od kojega naša država crpi danas goleme koristi,
a od kojega će biti i za pojedinca i za narod i za državu to manje koristi, u koliko će
sami organi vlasti smetati redovitoj i uobičajenoj upravi sa tim šumama.


Stoga predlažem slijedeću rezoluciju:


REZOLUCIJA.


Redovita skupština Jugoslovetiskog Šumarskog Udruženja, održana dne 8. decembra
1928. u Zagrebu, preporuča i moli g. Ministra Šuma i Ruda, da u zajednici sa


g. Ministrom za Agrarnu Reformu, odredi naredbenim putem, da se:
1. parcele, koje služe šumarskim činovnicima i službenicima i u opće svima kod
šumskog gospodarstva zaposlenim licima, za nastanbu i kao deputatski vrtovi, voćnjaci,
oranice, livade i pašnjaci;
2. parcele, koje služe za produkciju krme i za pašu u šumskom gospodarstvu
zaposlenoj voznoj i teglećoj marvi;
3. parcele, koje su potrebne i koje služe šumskim industrijalnim željeznicama 1
putevima za promet, ugibališta, odlagališta i stovarišta:
a) u koliko su već dodijeljene agrarni m interesentima od
istih oduzmu;
b) da se u buduće takove parcele ne d o d i j e 1 j u j u t. j. od d o d
i j e 1 j i v a n j a agrarnim interesentima posvema izuzmu.


Prima se jednoglasno.


Q. Manojlović : predlaže i obrazlaže slijedeće rezolucije:
1. O unapređivanju šumarskih činovnika.
REZOLUCIJA.


Unapređenja po šumarskoj struci vrše se u velikoj meri bez svakog reda i pravila.
O broju godina službe, o broju godina provedenih u jednoj grupi, ne vodi se uopšte
nikakova računa. Jedni čekaju u grupi po pet i više godina, dok drugi dobijaju grupe
uzastopce dve ili više, a nekoji u jednoj godini po dva puta. Nekoji, koji su svršili šumarske
nauke poslije rata i počeli služiti, na taj način preterirali su svoje starije dru


39




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 42     <-- 42 -->        PDF

gove, koji su svršili nauke pre rata, za 1—3 grupe. Prvih ima danas u petoj i šestoj
grupi, šta više i u četvrtoj, dok drugih u velikom broju još uvek u sedmoj grupi,
znatnom delu u šestoj i petoj, zaostalih prema prvima, koji su u petoj i četvrtoj grupi.


To povlašćivanje prvih dovodi do toga, da pojedinci, tako rekući bez ijednog
dana stručne prakse, dolaze na visoke i odgovorne položaje, od česa ne samo da trpe
služba i struka, nego i samo šumsko gospodarstvo. Za dokaz toga ima dosta primera iz
posve rasklimane i upropaštene administracije šumskih ustanova. Stručna kvalifikacija,
ispravnost i sposobnost u službi, stručni radovi i praksa ne dolaze nikako u račun,
nego se jedino ističe bezuslovna poslušnost sretnika, koji su se tako naglo popeli na
ljestvu grupa i položaja. Pregaženi, zapostavljeni i u svakom pogledu besprikorni
stručnjaci, imaju da moralno trpe, da postaju nezadovoljni i gube svaku ljubav i volju
za službu, a pojedinci još da dočekaju, da im za neposredne starešine dođu oni, koje
su do juče upućivali u najelementarnije stvari iz struke i službe.


Povodom toga izloženog stanja, koje se zacarilo u svim granama šumarske
struke, Jugoslovensko Šumarsko Udruženje na svojoj redovnoj godišnjoj skupštini u
Zagrebu, diže svoj glas u moralnu zaštitu svojih mnogobrojnih ispravnih i sposobnih, a
zapostavljenih članova stručnjaka, k o . s t a t u j u ć i, da takova personalna
politika s jedne strane potresa temelje šumarske struke i
službe, a s druge strane izlaže opasnosti samo šumsko gospodarstvo.


2. 0 presizanju rada Mjesnih Kontrola u kompetenciju stručnih činovnika.
REZOLUCIJA.


Postavljanjem Mesnih Kontrola pri Direkcijama Šuma, u čijim je područjima u
punoj meri razgranjena eksploatacija šuma, bilo po zakupcima, bilo u samoj državnoj
režiji, ili se izvadaju u širim razmerama šumsko-uzgojne mere, kao i radovi na pošumljavanju,
dalje veći tehnički radovi (gradnje i opravci cesta, zgrada i t. d.), zatim
suabdevanja zemljoradnika i malih obrtnika drvom, sa prethodnim radnjama konsignacija,
procena i obračuna drvnih masa, prodaja šumskih meduužitaka i nuzužitaka i t. d.,
dakle pri Direkcijama, u kojima se ti radovi već iz davnijih vremena izvode u punoj
meri i sa jakim intenzitetom, stvarajući velike prihode državnoj kasi, kada je sve to
rađeno bez svake prisutnosti Mesnih Kontrola i stvoren stalan, određen i samostalan
okvir, u kome su državni interesi, bili u najpodpunijoj meri osigurani, nastupio je u tima
radovima potpuni poremećaj, jer Mesne Kontrole duboko zadiru u spomenute radove,
tražeći i za posve stručna rešavanja svoje uvide za davanje viza, komplikujući i uvećavajući
u velikoj razmeri administraciju šumskih ustanova (Direkcija i Šumskih
Uprava), dok se istovremeno forsira štednja na osoblju, naročito pomoćnom, štednja
na kancelarijskom materijalu, (pojedine Šumske Uprave nemaju u kancelarijama pisara)
pa je tehnički nemoguće tu nerazmerno uvećanu administraciju svršavati. Usled
takova stanja vode se samo sporovi i objašnjenja između Mesnih Kontrola i šumskih
ustanova, sa posledicom, da ceo rad šumskih ustanova zapinje, a time je njihov glavni
zadatak rada na terenu doveden u pitanje. Državne šumske ustanove, kao
eminentno privredne jedinice prvoga reda, pod takovim okolnostima,
u kojlima im je oduzeta n a jip o t r e b n i j a s a m o s t a´l no s t
rada, stavljene pod tutorstvo, ne mogu odgovarati ni svojim
n a j b i t n i j i m zadacima.


Povodom svega toga, Jugoslovensko Šumarsko Udruženje, na svojoj redovnoj
godišnjoj skupštini u Zagrebu skreće pažnju Glavnoj Kontroli u Beogradu na izloženo
stanje, u koje su dopale državne šumske ustanove, da za vremena preduzme mere,
da se to zamršeno stanje raščisti i popravi, te državnoj šumskoj privredi vrati prvašnji


40




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 43     <-- 43 -->        PDF

samostaini rad, jer svrha je državnog´ šumskog gazdinstva, da bude što više živo, dakle


naprednije i korisnije za državne interese, a ne da nastupa tome obratno stanje.


Ne postupi li se tako, posledice su neminovne:


Mesne Kontrole stajaće u punoj veličini svoje spomenute
moći, a šumske ustanove bez svakog šireg intenzivnijeg
rada, šume će biti mrtvi kapital.


3. 0 nedovoljnom davanju kredita za poslove u šumarstvu: kancelarijski materijal,
putne troškove, obilježavanje šuma te uzdržavanje šumskih prometala.
REZOLUCIJA.


Godišnjim budžetima traži se od državnog šumskog gazdinstva da odbacuje što
veće prihode u državnu kasu, a bezobzirno se skresavaju i brišu izdaci, koji omogućuju
ostvarenje i pribiranje tih prihoda.


Šumarskom osoblju oduzeti su svi atributi vršenja službe na terenu. Smanjeni
su i oduzeti deputati na ogrijevnom drvu i zemljištu, a koliko su i priznati, ne osiguravaju
se u budžetu. Putni troškovi za vršenje terenske službe isključuju izvršavanje
stručnih radova na terenu. Opšte kancelarijske i manipulativne troškove (ogrev, osvet-
Ienje i t. d.) veliki deo šumskih ustanova ne dobija, a da služba ne stane, daju te troškove
činovnici iz svojih vlastitih sredstava. Zgrade, šumske ceste, nalaze se u najderutnijem
stanju. Upropaštene ceste isključuju unovčenje šumskih produkata. Gospodarske
su osnove za šume napuštene, jer se ne dobija sredstava ni za održanje onih,
koje postoje. Šumski objekti, koje treba izložiti prodajama, da se realizuju prihodi, ne
mogu se obeležiti i proceniti, jer nema za to potrebnih troškova. Novac kreditiraju
preduzeća, koja su najviše interesirana za kup, šta je na posvemašnju štetu ugleda
državnih ustanova. Potrebe zemljoradnika na gradi i ogrevu ne mogu se zadovoljiti,
jer nema troškova, da se izvrše predradnje.


Kako se vidi na svim stranama nedaće, koje ne mogu trpeti privredne šumske
ustanove, ako treba da vrše zadatak stvaranja i povišenja prihoda državnog gazdinstva.
Jugosloveusko Šumarsko Udruženje, na svojoj redovnoj godišnjoj skupštini u
Zagrebu, skreće pažnju Ministarstvu Finansija na izloženo stanje, u koje je dopala
šumska privreda i šumske ustanove, a koje zahteva neminovnu popravku, da se
s jedne strane omogući realizovanje predviđenih prihoda, a
s druge strane da šumska privreda i struka u blizoj budućnosti
ne dospe u potpunu ruševinu i slo ., kojim p o s1 e d i c a m a predh
o d i nemogućnost vršenja službe, pres tanak stručnih radova,
propadanje šuma i njihovih objekata ili u kratko rečeno: šume
postaju mrtvi kapital.


Sve su tri rezolucije sa aplauzom jednoglasno primljene.


G. Slapniča r obrazlaže i predlaže slijedeću rezoluciju:
REZOLUCIJA.


Jugosloveusko Šumarsko Udruženje na svojoj 52. redovnoj glavnoj skupštini od


8. i 9. decembra 1928. obraća se svojim jednoglasnim zaključkom Gospodinu Ministru
Šuma i Rudnika s molbom:
1. da se izvoli priopćiti tom Udruženju tko upravlja sa mirovinskom zakladom
činovnika imovnih općina, kojom je do likvidacije šum. odsjeka kr. zemaljske vlade u
Zagrebu, upravljala bivša kr. hrv. slav. zem. vlada, po svojem računarskom uredu,
odnosno zemaljskoj blagajni,
41




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 44     <-- 44 -->        PDF

2. Pošto je ta zaklada do prevrata iznašala više milijuna kruna, a od g. 1918.
do danas su se istoj prilagale i nadalje svote, koje su imovne općine i njihovi činovnici
po zakonu o imovnim općinama od g. 1873. i 1881. uplaćivali i danas uplaćuju, umoljava
se Gospodin Ministar, da ovom Udruženju sada i svake godine dade javiti stanje
zaklade, da se to objavi u »Šumarskom Listu«, kao što se je to prije svake godine
činilo.
Rezolucija se prima jednoglasno.


Q. Slapniča r obrazlaže nepravdu, koja je učinjena umirovljenicima prije
novog zakona od 1923. god. i predlaže slijedeću rezoluciju:
REZOLUCIJA.
Jugoslavensko Šumarsko Udruženje na svojoj 52-goj redovnoj glavnoj skupštini
od 8. i 9. decembra 1928. god. jednoglasnim svojini zaključkom obraća se na Mini starski
Savjet, na Q o s p. Ministra Šuma i Rudnika, Narodnoj
Skupštini Kraljevine SHS na sve Klubove te Skupštine za hitno došenje
zakona ili amandmana Finansijskog zakona za god. 1928/29.:
Da se onim činovnicima, koji su bili u aktivnoj službi za vrijeme
postanka ove države, a koji su prije donošenja zakona o činovnicima i ostalim
državnim službenicima građanskog reda od god. 1923. umirovljeni , uslijed
toga što su navršili 40 godina službe i 60-tu godinu starosti — dakle
bez svoje krivnje stupili u mir — dopita mirovina po tom zakonu i po
položaju u kojem ih je umirovljenje zateklo.


Rezolucija se prima jednoglasno.


Predsi. Čmelik : izjavljuje, da obzirom na glasanje o isključenju g. Čeovića
polaže svoju čast, kao i cijeli odbor. Prema tomu ima se birati nanovo cijeli odbor.
Predlaže slijedeći kandidacijoni odbor: Cirković, Qriinwald, Sacher, Latig, Pahernik,
Miljuš, Dereta, dr. Nenadić.


Predsjednik prekida sjednicu i urice nastavak za 9. decembra u 9 sati.


Nastavak 9. decembra u 9 sati.


Predsj. Čmeli k pita skupštinu, da li prima odstupanje cijelog odbora.


Skupština prima.


Q. Qriinwald : Jugosl. Šum. Udruženje nastojalo je, da se održi praksa iz
prijašnjih vremena i da šumarsko osoblje dobiva i nadalje deputate u ogrijevu i
zemljištu. U tome predmetu podneslo je Udruženje zadnjih godina više predstavki
Ministarstvu Šuma i Rudnika, no sve te molbe i predstavke ostale su bez pravog
riješenja i jedinstvenog postupka u cijeloj Kraljevini SHS.
U nekim pokrajinama davani su deputati u potpunoj predašnjoj mjeri, u nekim
pokrajinama djelomično, a u nekim nikako. Isto tako je bilo i po raznim šumarskim
nadleštvima.


Član 40. zakona od 31. jula 1923. o činovnicima i ostalim državnim službenicima
građanskog reda osigurao je za struke ili krajeve, u kojima se služba vrši sa stalno
uvećanom pažnjom ili naročitim naporom ili sa izvjesnom opasnošću po život ili zdravlje
državnih službenika, da će Ministarski Savjet sporazumno sa Financijskim Odborom
Narodne Skupštine odrediti naročite dodatke na platu, bilo u novcu ili u naturi.


Izlišno je, da obrazlažemo, da se ovaj zakonski propis obzirom na bit šumarske
službe ima u prvome redu primijeniti baš na šumarske službenike, i to tim više, što
su isti od uvijek, a naročito u Hrvatskoj i Slavoniji, uživali takove dodatke u obliku
deputata u drvu i naturi a ponajviše još i stana u naturi. Potonje nije bilo redovno, i
tamo. gdje nije bilo stanova u naturi, dobivali su dotični službenici primjerenu stanarinu
kao i činovnici i službenici inih struka.


42




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Trebalo je pune tri godine nakon citiranoga zakona, dok je izdan »Pravilnik« u
gornjem predmetu po Generalnoj Direkciji Državnog Računovodstva od 3. jula 1926.
broj 87.000/26., kojim je uređeno pitanje naročitih dodataka na platu u resoru Ministarstva
Šuma i Rudnika. Tim Pravilnikom je riješeno, da svi državni službenici šumarskog
resora dobivaju besplatno godišnje i to: činovnici 27 kub. met., zvaničnici
12 kub. met. i služitelji 6 kub. met. drva za ogrijev. Deputat u zemljištu dobivaju:
činovnici 4 ha, zvaničnici 2 ha, te služitelji i lugarski pomoćnici 1 ha.


Gornja se količina drva daje ili u naturi ili gdje je to nemoguće u novcu. Depu


tatno se zemljište izdaje onamo, gdje ga za tu svrhu ima.


Prije gore citiranog zakona i pravilnika, dobivali su službenici gotova ogrijevna
drva dostavljena u stan odnosno dvorište i to u znatno većoj količini. Pravilnik o tome
ništa ne govori, da li se drva dobivaju u šumi, na skladištu ili u dvorištu. Posve je
naravno, da se imadu dosljedno starom običaju davati u ime deputata umetrena i postavljena
u dvorište dotičnog službenika.


Kako se redovitim državnim budžetom za Ministarstvo Šuma i Rudnika nije
osiguravala potrebna svota za sječu, izradbu i podvoz deputatnih drva, to mnogi
službenici nisu pripadajuća deputatna drva dobivali niti u naturi niti u novcu, jer su
često sječa, izdradba i podvoz drva daleko skuplji, odnosno nadmašuju vrijednost
samih drva.


Tim su povodom podnašala razna šumarska nadleštva Ministarstvu Šuma i
Rudnika predstavke, molbe i žalbe, da su prikraćena za zakonom i Pravilnikom osigurana
ira nadleštva.


Na takovu predstavku Kr. Direkcije Šuma u Aleksincu od 17. septembra 1926.
br. 7491/26. upravljenu Generalnoj Direkciji Šuma, izdala je potonja Generalna Direkcija
naređenje od 20. septembra 1926. broj 36.951/26., kojim određuje da se svim
službenicima imadu izdati Pravilnikom osigurana drva u dvostrukoj količini t. j. 12 kub.
met. i 54 kub. met., i to, da se višak imade smatrati kao nadoknada za izradbu i
podvoz drveta. Odšteta u novcu za zemljište mjesto u naturi ne može se dati, jer
potrebne svote u tu svrhu nisu budžetom osigurane. Pitanje Generalne Direkcije glede


4coličnika o pretvorbi kubne sadržine u prostorne metre, kao i visina otštete u novcu
za deputatno zemljište nalazi se na pretresu kod Glavne Kontrole.


Riješenjem Ministarstva Šuma i Rudnika od 7. oktobra 1926. broj 39.299/26.
određeno je, da se službenicima po gornjem Pravilniku pripadajuća drva imadu davati
umetrena računajući jedan kubni metar sa 1.40 prost, m., a ujedno se određuje, kako
se imade deputatna ogrijevna drva izdavati obzirom na nastup službe, odnosno za
slučaj premještenja. Sve ovo odnaša se na službenike Generalne Direkcije Šuma.


Ovo potonje riješenje dostavilo je Ministarstvo Šuma i Rudnika istoga dana i
pod istim brojem t. j. 7. X. 1926. broj 39.299 Glavnoj Kontroli, da o njemu donese- svoju
odluku.


Povodom toga, izdala je Glavna Kontrola svoje riješenje u ovome predmetu od


29. oktobra 1926. broj 79.485/26., upravljeno na Ministarstvo Šuma i Rudnika Generalnoj
Direkciji Šuma, kojim mu saopštava, da je Glavna Kontrola gornje riješenje Gospodina
Ministra Šuma i Rudnika broj 39.299 u svojoj opštoj sjednici od 26. oktobra
1926. razmotrila i našla, da protivu ovog riješenja nema šta da primjeti.
Na temelju gornjih riješidaba Ministarstva Šuma i Rudnika te Glavne Kontrole,
uređeno je pitanje deputatnih ogrijevnih drva za službenike kod Generalne Direkcije
Šuma i Direkcije Šuma u Aleksincu.


Kako se i nadalje t. j . i za budžetske godine 1926. i 1927. redovitim godišnjim
budžetima Ministarstva Šuma i Rudnika ne osiguravaju potrebni izdaci za sječu,
izradbu i podvoz ogrijevnih deputatnih drva državnih šumarskih službenika, to je


43




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 46     <-- 46 -->        PDF

potrebno, da se za sve šumarske državne namještenike u pogledu davanja deputatnih
ogrijevnih drva primjene gornje riješitbe Ministarstva Šuma i Rudnika i Glavne
Kontrole.


Stoga predlažem slijedeću rezoluciju:


REZOLUCIJA


Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja o primjeni pravilnika o deputatima namještenicima
državnih šumarskih nadleštava; usvojena na zboru Jugoslovenskog Šumarskog
Udruženja, koji je održan dne 8. i 9. decembra o. g. . Zagrebu.


Povodom činjenice, da se redovitim godišnjim budžetima Ministarstva Šuma i
Rudnika ne osiguravaju potrebni izdaci za nabavu ogrijevnih deputatnih drva državnim
šumarskim namještenicima u smislu u krijeposti stojećeg Pravilnika od 3. jula 1926.
god. broj 87.000/1926., to se umoljava Gospodin Ministar Šuma i Rudnika, da izvoli
izdati naređenje, svim državnim šumskim nadleštvima, t. j . državnim šumskim direkcijama
te šumarskim namještenicima kod političkih oblasti, da se riješitba Ministarstva
Šuma i Rudnika od 20. septembra 1926. broj 36.951/26. i ona od 7. oktobra 1926. broj
39.299/26. kao i riješitba Glavne Kontrole od 29. oktobra 1926. broj 79.485/26. primijeni
za sve državne šumarske namještenike i tako svi šumarski namještenici izjednače ne
samo u dužnostima, nego i u pravima.


Isto tako se umoljava Gospodin Ministar Šuma i Rudnika, da se za ona nadleštva,
gdje nema mogućnosti podavanja drva u naturi, dade šumarskim službenicima pravedna
nadoknada u novcu. Isto tako i za zemljišta, gdje ih nema u naturi, da se dade
pravedna nadoknada u novcu i da se u tu svrhu potrebne svote osiguraju redovitim
državnim budžetom za Ministarstvo Šuma i Rudnika.


Rezoluciju prima skupština jednoglasno.


Prelazi se na referat g. prof. dra Gjure N c n a d i ć a o mjerama, koje treba poduzeti,
da se spriječi pretjerana produkcija pragova, i da se osigura dovoljna količina
za domaću potrebu.


Ograničiti treba produkciju pragova u prvom redu zato, jer je prevelika produkcija
ozbiljna opasnost za naše srednjodobne šume.


Na temelju statističkih podataka dokazuje, da ako se produži dalje sa tolikom
proizvodnjom pragova, za kratko će se vrijeme iscrpsti šume u tolikoj mjeri, da neće
biti osigurana domaća potreba.


Kritikuje način nabavke pragova za potrebe drž. željeznica, jer na taj način
država skupo plaća pragove, a glavnu korist vuku u Hrvatskoj samo tri velike firme.


Predlaže rezoluciju u tome predmetu.


Uzima riječ g. Jošovac , koji u ime sekcije rada predlaže izmjenu u toj rezoluciji
u pogledu zabrane izvoza pragova. Zabrana izvoza zlo bi djelovala na i onako
pasivnu trgovačku bilancu. Što mnogi šumoposjednik siječe i srednjodobnu šumu, kriva
je mnogo i agrarna reforma.


G. Dojkovi ć slaže se time, da ne treba zabraniti izvoz pragova. Na to ne će,
da pristane niti Ministar Finansija. Žali, što nemamo dovoljno zavoda za inpregniranje.
G. R o h r kaže, da se svi slažu, da ima nečega što ne valja. No ne slaže se
time, da se zabrani izvoz pragova, jer će se onda od takih stabala praviti daleko manje
vrijedno gorivo. Mnogo su krive vlasti, koje dozvoljavaju pretvorbu srednjodobnih sastojina
u oranice. Time se dobiva mnogo materijala za pragove. Ako nije potrebno to
pretvaranje u poljodjelsko tlo, neka se zabrani. Boriti se proti principa slobodne trgovine
nije savremeno, već kao šumari ne smijemo dati da se sijeku srednjodobne
Sastojine,
44




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 47     <-- 47 -->        PDF

G. Ćirković : za visoku cijenu, koju je država platila za pragove, nije kriv
trgovac, već država, koja je tek u martu o. g. raspisala natječaj za 500.000 komada
hrastovih pragova, koje je trebala odmah isporučiti za potrebe dvostrukog kolosjeka
Beograd—Novska. Užičani su ponudili 10.000 komada uz cijenu od 45 Din, a Travers
po 59.50 Din, iskoristivši to što je država pošto po to morala da nabavi pragove.
Na konferenciji Ministarstva Saobraćaja zaključeno je, da se podignu još dva
zavoda za inpregnaciju. Tako bi imali u zemlji tri zavoda, koja bi mogla godišnje
izraditi 600—700.000 bukovih pragova. Naša potreba iznosi 1,200.00 komada. Ostalo
cea % milijona namiriti će se od hrastovih pragova. Naša produkcija iznosi 1,700.000
hrast, pragova, dakle se izvoz mora dozvoliti. Najedanput zabraniti izvoz pragova
značio bi krah u šumskoj trgovini.


O. M e 11 a š je mišljenja, da hitna zabrana nije potrebna. Treba zabraniti izvoz,
ali tek pošto se nagomilane zalihe izvezu. Bukove pragove bolje bi bilo izrađivati, ali
nastaje pitanje iz čega, kad su gotovo sve bukove šume izdane na dugoročne ugovore.
Naravno treba osuditi, što se pragovi izrađuju i iz takovog materijala, iz kojega se
dade vredniji materijal izrađivati.
Dr. Nenadi ć odgovara predgovornicima i naglašuje, da se naše nacionalno
dobro u šumama mora svim sredstvima čuvati. Trgovina je sa pragovima monolisana.
Visoke cijene pragovima su vještačke, jer porast cijena nije u skladu sa porastom produkcije
i izvoza.


Predsj. C m e 1 i k predlaže neka se odabere odbor od 4 lica, koji će konačno
redigovati rezoluciju u tome predmetu. U odbor ulaze gg. Metlaš, dr. Nenadić, Ćirković,
Rohr i Jošovec, koji su redigirali rezoluciju, koju je skupština jednoglasno prihvatila,
a koju donosimo na drugom mjestu.


Dr. Pe t rači ć predlaže rezoluciju, kojom se protestuje proti proširenju člana


133. srbijanskog zakona o šumama na cijelu državu. I ako je na prošloj skupštini donesena
takova rezolucija, zlo je tako veliko, da svaka skupština mora da protiv tome
digne svoj glas.
REZOLUCIJA.


J. Š. U. na svojoj 52-goj glavnoj redovnoj godišnjoj skupštini, održanoj S. i 9.
decembra 1928. u Zagrebu, konstatira jednoglasno, da je zakon od 12. decembra 1927.,
kojim su odredbe čl. 133. zakona o šumama od 30. marta 1891. proširene na cijeli teritorij
Kraljevine, neprovediv u krajevima, na koje je proširen, s razloga, što stoji
u suprotnosti sa već postojećim temeljnim kaznenim zakonima kao i sa zakonima i
propisima administrativnih jedinica; što je štetan po ugled šumarskih i čuvarskih
organa i što je štetan po interese općenarodne i državne, jer je taj čl. 133. promašio
svrhu, koja se je proširenjem njegovim htjela postići. Stoga zaključuje J. Š. U. jednoglasno,
da se zamoli Gosp. Ministar Šuma i Rudnika, da svojim uplivom uznastoji u
interesu struke, naroda i države, da se u financijalnom zakonu za god. 1929/30. uvrsti
zakonska odredba, po kojoj se taj zakon stavlja van snage i da što prije podnese Narodnoj
Skupštini Zakon o Šumama, koji će vrijediti za cijelu Kraljevinu.
Skupština burno odobrava i rezolucija se prihvaća jednoglasno.
Prelazi se na VI. tačku dnevnog reda »Izbor nove Glavne Uprave i Nadzornog
Odbora«.


Nastavlja se istog dana u 16 sati.


Pošto listine još nisu gotove, prelazi se na eventualije.
Predsj. čmelik : predlaže, da se slijedeće godine održi skupština u Sloveniji
i to u Ljubljani ili Mariboru.


45




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 48     <-- 48 -->        PDF

G. Ruži ć preporuča Maribor.
Nakon kraće rasprave odlučeno je velikom većinom glasova, da se iduća glavna
skupština održi u Mariboru.


G. K n e ž e v ić daje slijedeće objašnjenje. Kod prošlogodišnje skupštine apostrofirao
je g. Manojlovića i mene g. Gen. Direktor Stamenković riječima »Druže i
prijatelju, znamo se«. Ova izjava mogla se tumačiti tako, da ja spadam u društvo onih
ljudi, koji nose ljagu, ili nešto, što ne bi bilo časno i pošteno. 1 ako sam dobio riječ,
da o tome na onoj skupštini govorim, nisam to mogao radi buke, koja je nastala. Nadalje
objašnjava samu stvar u pogledu određivanja klasifikacije bosanskog drveta i
svoje stanovište u tome predmetu.
G. Albin L eu s tek Obzirom na to, što Ministarstvo ne daje uopće odgovora
na rezolucije Udruženja, predlažem, da se rezolucije i ne šalju G. Ministru, nego da se
samo štampaju u »Š. L.«, a G. Ministra upozori, da su rezolucije izašle.
Poslije kraće diskusije skupština prima predlog g. G r un w aida da se rezolucije
imadu odaslati gg. Ministrima i poštom i lično po g. predsjedniku.


G. Jo š ov e c: čita konačno redigovanu rezoluciju dra. Nenadića o izvozu hrastovih
pragova.
REZOLUCIJA 0 ZABRANI IZVOZA HRASTOVIH PRAGOVA.
Glavna skupština Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja, održana dne 8. i 9.
decembra 1928. u Zagrebu, po saslušanju referata profesora universiteta g. dra. Gjure
Nenadića »Zabrana izvoza hrastovih pragova«, skreće pažnju nadležnih
faktora na veoma teške posljedice, koje prijete valjanom gospodarenju sa hrastovim
šumama u državi i podržavanju željezničkog saobraćaja zbog prekomjerne i nesistematske
proizvodnje hrastovih pragova u šumama.


1. Od godine 1923., kada je izvoz hrastovih pragova dozvoljen, raste proizvodnja
hrastovih pragova neslućenom brzinom. U godini 1927. izvezeno je hrastovih
pragova 1,931.068, koja će brojka u godini 1928. dostići izvoz preko 2,500.000 pragova,
jer je za prve tri četvrti ove godine dostigao izvoz hrastovih pragova nešto manje od
2,000.000 komada. U svemu je do sada u periodu od 10 godina zajedničkog života Srba,
Hrvata i Slovenaca izvezeno hrastovih pragova 6,032.672 komada.
Ogromne su to količine hrastovih pragova, koje se godišnje iz naše države
izvoze u 20 država svijeta. Nema na svijetu države, koja izvozi tolike količine pragova
kao naša država, koja svoje pragove- izvozi čak i u Njemačku, u kojoj je šumsko
gospodarstvo najnaprednije na svijetu, koja bi svoje potrebe na pragovima mogla
sama podmiriti, kada bi svoje šume bez reda i sistema sjekla, kako se to nažalost
kod nas čini.


2. Usprkos toga, što je godišnja produkcija hrastovih pragova ove godine dostigla
neslućenu visinu od 3,500.000 komada, cijena im je u državi još uvijek znatno
visoka do 55—70 Din po komadu. Za godišnju potrebu pragova našim željeznicama,
koja iznosi oko 1,200.000 komada, pošto je ugrađeno u željeznice od 10.000 km oko
12,000.000 pragova, pa ako se uzme godišnja potreba sa 10% tog kvantuma, izdaje se
55—65,000.000 Din. Na taj se način još jače tereti državni budžet za uzdržavanje
željezničkog saobraćaja, što svi državljani teško osjećaju i podnose.
Očita je anomalija u tom, da naše državne željeznice pored tolike hipeprodukcije
hrastovih pragova, plaćaju kroz nekoliko zadnjih godina tako visoke cijene za
pragove, koje ne padaju nego naprotiv sve više rastu. To je živ dokaz za to, da u
trgovini sa pragovima ne dolazi do izražaja nacionalno ekonomski zakon o regulaciji
cijena dobrima na tržištu prema ponudi i potražnji. Za robu na tržištu vrijedi pravilo,
što je njena produkcija veća, to joj cijena mora biti manja. Mora dakle u trgovini
sa hrastovim pragovima da postoji neka dosada nerazjašnjena zagonetka, jer kod


46




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 49     <-- 49 -->        PDF

velike hiperprodukcije cijena sve više raste. Neosporno je, da je trgovina sa hrastovim
pragovima kod nas koncentrisana u rukama nekih velikih firma, koje cijene
pragovima vještački visoko drže. Po tom tako moiiopolisaiiom položaju iskorišćavaju
bezobzirno našu željezničku upravu, da ova za hrastove pragove mora plaćati jednaku
cijenu, koju plaćaju i druge eminentno importne države za pragove, a koje u
svojim šumama proizvode jedva 10 % pragova vlastite potrebe. Taj monopolisani
položaj neke firme spram naše države direktno zlorabe što se dokazuje ovom
činjenicom.


Kada je Direkcija Željeznica u Zagrebu u proljeću ove godine dobila od Ministarstva
Saobraćaja ovlaštenje, da ispod ruke do najviše cijene od Din 50.— kupuje
pragove od producenata za dupli kolosjek Beograd—Novska, to su neke domaće firme
taj pokušaj u zametku ugušile. Naime prije početka te ručne kupnje kupovale su
velike firme pragove od malenih producenata uz cijenu od Din 37.— do 40.— po
komadu, ali su odmah u početku, kad je Zagrebačka Direkcija počela kupovati potrebne
pragove, digle cijene istima na Din 60.— odnosno prosječno Din 10.— više
po komadu.


3 Drugo veliko zlo, koje dolazi od slobodnog izvoza hrastovih pragova teško
pogađa opstanak i razvitak mladih hrastovih šuma u državi, naročito u Hrvatskoj i
Slavoniji i Bosni, gdje se zadnjih godina hrastove sastojine srednje dobe upravo od
reda sijeku i u pragove izrađuju.


4. Maleni vlasnici prodaju svoje dobro čuvane hrastove šume seoskim trgovcima
i birtašima, koji opet ove, bez dozvole vlasti, sijeku i u pragove izrađuju. Na
željezničkim stanicama prodavaju ih dalje namještenicima i pouzdanicima firmi, koje
plaćaju daleka manje cijene nego što traže bilo od naše države bilo od stranih kupaca
hrastovih pragova.
5. Pa i veleposjednici dobivaju lako i brzo od Ministarstva Šuma i Rudnika
dozvolu za sječu hrastovih sastojina na prostranim površinama od nekoliko 1000
jutara, koje nisu u financijskom pogledu zrele za sječu, nego samo za proizvodnju
pragova. Na taj način su potpuno upropaštene prostrane, mnogo vrijedne hrastove
sastojine od srednje dobi, koje su bile uzgojene sa mnogo truda i mara, i koje su
predstavljale veliki kvantitativni i kvalitativni priraštaj, po kome bi priraštaju za
sjegurno nakon dva do tri decenija vrijedile najmanje tri do četiri puta toliko, za
koliko su sada prodane.
6. Seoski trgovci i birtaši, koji hrastove pragove od šumskih štetočinaca kupuju,
a \\ čemu su pomagani članom 133. Šumskog Zakona predratne Srbije, koji je
član nedavno zaključkom Narodne Skupštine protegnut na tako zvane prečanske
krajeve, a po kom se štete u šumama imaju proveriti po seoskim odbornicima, jesu
glavni zatornici mnogih šuma komuna i privatnih lica.
7. Ako se uvaži, da je u Hrvatskoj i Slavoniji uslijed katastrofalnog sušenja
šuma zadnjih godina posušeno oko 2,500.000 m3 hrastovog drva sredujo^dobnih
sastojina, pa ako se tomu doda ogromna količina hrastovog srednje-dobnog zdravog
drva, koje se izrađuje u pragove, to se dolazi do potpunog osvjedočenja, da slobodni
izvoz hrastovih pragova u temeljima ugrožava opstanak hrastovih šuma u državi,
a time dovodi u pitanje normalno uzdržavanje naših željeznica, kojih je normalno
funkcionisanje od odlučne važnosti ne samo za naš materijalni opstanak i kulturni
napredak, nego ništa manje i za obranu same države.
8. Prema aproksimativno izvedenom računu za hrastove šume u Hrvatskoj i
Slavoniji, koje se mogu jedino smatrati glavnim rezervoarom za snabdevanje naših
željeznica sa hrastovim pragovima, može se kroz slijedećih 10 godina izraditi najviše
oko 1,700.000 komada pragova godišnje, čime će se jedva pokriti potrebe naših
željeznica, a za eventualni izvoz u inostranstvo preostat će malo ili nimalo.
47