DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Vidjeli smo, da postoje ove jednadžbe pravih pogrešaka:


e, == 0 — Oj ej = O2 — 2.p Oj + o\


e2 = 0 — oa ´ e\ = O2 — 2 0 o2 -f o*


[ee] = »..0« — 2-0[o]+ [oo|


Uvrstimo li ovamo otprije poznati iznos [o] ~n-S. dobivamo:


Obzirom na jednadžbu (8) i (9) dobivamo:


, , /_*_ , Y -nir-f(0 -s)>-^ + M\


(/ o) ao = —-dej le \v » j


-de| .-./´..--s4.„-»v(o-s)»


v V .


U ovoj jednadžbi sve su nam veličine osim veličine 0 ili poznate ili
konstantne, jer i de naznačuje jednu nepoznatu, ali konstantnu veličinu. Zato
ćemo iaktor, koji nije ovisan od 0, supstituirati ovako:


,7= de e v » k´)=c-da.
, V . /


gdje je .(. = (dé)" . Prema tome je :


, , , —nh*(0 — sy , —nh*a´ ,
çp (ffj da= c-e da = c e da


U ovoj jednadžbi potrebno je, da se odredi konstanta c. Kako postoji
apsolutna vjerojatnost (t. j . sigurnost), da bilo koja slučajna pogreška mora
ležati izmedju granica — oo i -|r-oo, to integral ovog diferencijala vjerojatnosti
mora biti jednak jedinici (apsolutna vjerojatnost), t. j. :


— nh´-o-
V ep {a) do — c \ e da — l


— CO Ou
Supstituiramo li . n -h-a=.t, dobiva se:


— t-
JL= \
\\ e
ee f* dt =


Izraz V e dt, to je poznati Laplaee-ov integral i on je jednak


iznosu ~\. .


23