DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Vidjeli smo, da postoje ove jednadžbe pravih pogrešaka: e, == 0 — Oj ej = O2 — 2.p Oj + o\ e2 = 0 — oa ´ e\ = O2 — 2 0 o2 -f o* [ee] = »..0« — 2-0[o]+ [oo| Uvrstimo li ovamo otprije poznati iznos [o] ~n-S. dobivamo: Obzirom na jednadžbu (8) i (9) dobivamo: , , /_*_ , Y -nir-f(0 -s)>-^ + M\ (/ o) ao = —-dej le \v » j -de| .-./´..--s4.„-»v(o-s)» v V . U ovoj jednadžbi sve su nam veličine osim veličine 0 ili poznate ili konstantne, jer i de naznačuje jednu nepoznatu, ali konstantnu veličinu. Zato ćemo iaktor, koji nije ovisan od 0, supstituirati ovako: ,7= de e v » k´)=c-da. , V . / gdje je .(. = (dé)" . Prema tome je : , , , —nh*(0 — sy , —nh*a´ , çp (ffj da= c-e da = c e da U ovoj jednadžbi potrebno je, da se odredi konstanta c. Kako postoji apsolutna vjerojatnost (t. j . sigurnost), da bilo koja slučajna pogreška mora ležati izmedju granica — oo i -|r-oo, to integral ovog diferencijala vjerojatnosti mora biti jednak jedinici (apsolutna vjerojatnost), t. j. : — nh´-o- V ep {a) do — c \ e da — l — CO Ou Supstituiramo li . n -h-a=.t, dobiva se: — t- JL= \ \\ e ee f* dt = Izraz V e dt, to je poznati Laplaee-ov integral i on je jednak iznosu ~\. . 23 |