DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 19     <-- 19 -->        PDF

prema tome i skup : naročito onda, ako nam nije potrebna maksimalna tačnost,
kao na pr. kod izmjere u svrhu sastava gospodarske osnove, kod prodaje na
bosanski nučin i t. d. Posao olakšavamo na taj način, da ne mjerimo promjere
sviju stabala, nego samo onih, koji padaju u „primjerne plohe". Iz rezultata
primjernih ploha izvodi se faktor G za cijelu sastojinu, dok se faktor HF može
ustanoviti i bez obzira na samu primjernu plohu.


Postoje dva načina, kako se odabiru i polažu primjerne plohe. Prv i je
način, da se odabere jedna ili više primjernih ploha, koje se onda po ocjeni
procjenitelja polažu na takova mjesta, koja pokazuju prosječnu drvnu masu,
to jest prosječan obrast, starost, bonitet i smjesu obzirom na cijelu sastojinu.
Za polaganje ovakovih primjernih ploha ne mogu se postaviti nikakva pravila,
nego tek napuci sasma općenite prirode, jer je za njihovo polaganje odlučna
volja i osjećaj procjenitelja, koji u konkretnom slučaju odabira broj, veličinu
i smještaj pojedinih primjernih ploha.


Drug i se nači n sastoji u tome. da se u jednoj sastojini položi veći broj
primjernih ploha, mnogo manjih od onih kod prvog načina, te se podjednako
porazmjeste po čitavoj sastojini, po unaprod striktno odredjenom planu. Te plohe
imaju ili oblik dugih, uzanih pruga — primjerne pruge — ili oblik kruga


— primjerni krugovi.
Prv i nači n odabiranja i polaganja primjernih ploha ima toliko nedostataka,
da ga je za ustanovljenje drvne mase vrlo nesigurno upotrebiti, te bi
ga trebalo uopće napustiti.


Ti svi nedostaci izviru iz toga, što se takove plohe polažu po osjećaju.
A osjećaj vrlo vara. I najvještiji procjenitelj nije toliko vješt, da može i približno
ocijeniti, na kom mjestu ima sastojina svoju srednju vrednost, svoj srednji oblik.
Tako je to i u približno jednakim sastojinama, a kamo li u sastojinama manje
više nejednolikim, zatim u mješovitim, sa kakovim imamo najčešće posla. Pa
i onda, kad polažemo više nego jednu primjernu plohu, to baš zato, jer se one
odabiru i polažu po osjećaju, pravi ćemo pogreške uvijek u jednu stranu. Jedan
te isti procjenitelj pravi obično uvijek ili pozitivnu ili negativnu pogrešku, tako
da se rezultati slabo izjednačuju i medjusobno popravljaju. Naročito je teško
odabiranje ploha, ako procjenu vrše dvije stranke sa protivnim interesima, ili
ako procjenitelja vode bilo kakovi subjektivni razlozi.


Postoji nadalje pitanje, kolik dio površine da zapremaju te primjerne


plohe. Razni autori navode različite brojke. Tako Millier1 traži, da primjerne


plohe zapremaju 5—10% površine, dok je Guttenberg 2 zadovoljan sa 3—5°/0.


A zašto baš tolik dio površine? To nam nitko ne može opravdati drugačije,


nego da je do toga došao iskustvom.


Isto tako ne znamo, koliku tačnost postizavamo na taj način. I nitko nam
na to ne može odgovoriti, jer je procjena običnim primjernim plohama subjektivne
naravi, pa prema tome nije podvržena nikakovim matematičkim pravilima.


1 Lehrb. d. Holzmosskunđe, 3. izdanje, str. 316.
2 Holzmesskundo, i!. Ud., str. 220.


17