DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Din), dok je iz Bosne nudilo 15 firmi 290.000 kom. uz cijenu od 52.90—62 Din (prosječno 55.64 Din). Ostale firme iz Srbije i Slovenije ispuštamo iz računa s napomenom, da su njihove ponude malene, a prosječne cijene manje od cijena firmi iz Hrvatske. 3. Za pragove od 2.30 m traženo je 225.100, a nuđeno je 239.500 komada. Na te pragove nudile su iz Hrvatske i Slavonije 3 firme 110.000 kom. uz cijenu od 32—37 Din (prosječno 34.18 Din), dok je iz Bosne nudilo 13 firmi 85.000 kom. uz cijenu od 26—35 Din (prosječno 33.05 Din). Uglavnom se može reći, da iz Hrvatske i Slavonije na licitacijama za državu učestvuje neobično maleni broj firmi (po 3 firme), te da su njihove cijene za sve tipove pragova znatno veće od cijena, koje nude trgovci pragova iz Bosne. Uzrok tomu valja tražiti u tom, što firme iz Hrvatske i Slavonije eksportiraju* hrastove pragove, dok one iz Bosne nude najviše pragova državi. U vezi s nižim cijenama, što ih nude bo sanske firme, valja istaći, da je velika količina pragova u Bosni kradena roba, kako to tvrdi i predstavnik šumske industrije gosp. J. Furdek. Iz toga se može povući zaključak, da država pokriva svoje potrebe na pragovima velikim dijelom sa kradenom robom. Na taj način ona indirektno podupire uništavanje hrastovih šuma, a s druge opet strane dozvoljava izvažanje pragova, sve na svoju veliku štetu, ne samo u sadašnjici nego još više u dalekoj budućnosti. Još ćemo jasnije razabrati slabi intéressement velikih firmi kod licitacije pragova za državu, ako razmotrimo slijedeći iskaz hrastovih pragova, koji su nabavljeni bilo po Generalnoj Direkciji željeznica u Beogradu, bilo po Direkciji željeznica u Zagrebu od god. 1924. do 1928. za potrebe Direkcije državnih željeznica u Zagrebu od navedenih liferanata uz cijene, koje su bile ugovorom sklopljene. Kod toga valja imati na umu, da Direkcija drž. željeznica u Zagrebu ima najrašireniju željezničku mrežu (2.673 km), a prema tome treba i najviše pragova. U koliko bi mogao tko posumnjati u apsolutnu tačnost statističkih podataka, koje je sastavila Generalna Direkcija Carina, a koje smo naprijed iznijeli u sumarnom iskazu, to se nikako ne može posumnjati u ispravnost, kako količine, tako i cijena pragovima, što su od god. 1924. do 1928. po ugovorima isporučeni Direkciji željeznica u Zagrebu, a sadržani su u iskazu (str. 9). Iz navedenog se brojčanog prikaza vidi, da su u početku dozvole izvoza hrastovih pragova kod licitacija pragova za državne željeznice sudjelovale i neke velike drvarske firme iz Hrvatske i Slavonije i ako u čednim ponudama, dok su te posljednjih godina gotovo posvema izostale. Tako je na pr. Našička tvornica tanina i paropila u Zagrebu godine 1924. prodala Direkciji željeznica u Zagrebu raznih pragova u količini od 45.174 komada, a god. 1925. u količini od 87.500 komada, dok je u god. 1928. prodala samo 560 komada po 50 Din. Iz gornjeg se iskaza vidi, da potrebe Direkcije drž. željeznica u Zagrebu na pragovima podmiruju u glavnom maleni liferanti, koji ne kupuju starih hrastovih šuma, nego do svoje robe dolaze isključivo sječom mladih nezrelih sastojina, ili kradom, kako je o tom prije govoreno. Što vrijedi za zagrebačku, to važi i za sve druge željezničke direkcije. Velike firme, kojih na teritoriju Hrvatske i Slavonije ima najviše, kupuju na licitacijama stare hrastove šume, ali iz njih ne proizvode mnogo 8 |