DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1928 str. 16 <-- 16 --> PDF |
3. submontanska zona. U ovoj zoni nema više elemenata makije. Šibljake sastavlja naročito Quercus lanuginosa Willd. s njome dolazi Cotinus Coggygria Scop., Crataegus i t. d. Mnogo dolazi i šibljak od vrsti Fraxinus ornus L.; rijetka je Juniperus oxycedrus L. Ova zona dopire u južnim krajevima i preko 1200 m nadmorske visine; u unutršnjem Kršu i na sjev. dijelu Primorja do 1000 m., a na južnim ekspozicijama dopire i do veće visine. 4. Montanska zona. U toj zoni nema više šibljaka od vrsti Fraxinus ornus L. Karakteristika su ove zone bukove šume. Na mnogo mjesta dolaze u ovoj zoni šume crnog bora (Budim, na južnoj strani Velebita, povrh Starigrada u Hrvatskom Primorju), za tim šume od vrsti Quercus lanuginosa Willd. U južnim dijelovima Krša dopire ova zona do preko 1500 m nadmorske visine; u unutrašnjem Kršu i na sjevernom dijelu Krša do 1300— 1400 metara. 5. Predalpinska zona. Prema Adamoviću nalazimo ovu zonu na svima brdima Dalmacije, koja prelaze 1500 metara. Analogno tome dolazi predalpinska zona na Velebitu, na Dinari, na Biokovu kao i na brdima Hercegovine i Crne Gore, koje prelaze pomenutu visinu. U ovoj zoni nema više hrastove šume, a ni šume crnog bora. Za ovu je zonu karakterističan Pinus leucodermis Ant. i Fagus silvatica L. Poljoprivredna kultura, koja je još i u montanskoj zoni dolazila, u ovoj zoni posve iščezava. 6. Subalpinska zona i 7. Alpinska zona. Prva dolazi tamo, gdje je prirodna granica šume. Suma prelazi u omanje grupe stabalja, koje poprimaju formu klekovine ili pozemljara; druga se jedva javlja i redovito na malim površinama. Kako se naš Krš prostire od obale mora i ostrva do visine od preko 1000 m, a kako zalazi i u kopno, na njemu je i prirodna vegetacija veoma raznovrsna. b) Opažanja o izvjesnim vrstama u dosadašnjem radu oko pošumljavanja Pred nama stoje rezultati dosadanjega rada na potezu od Sušaka do Kotora, uz more, te u unutrašnjosti Krša, do visine od gotovo 1000 m i više (Duvno). Na temelju tih rezultata možemo kazati da se je malo pošumljavalo van apsolutno šumskoga tla. To je i razumljivo — jer je vlasnik stajao redovito na stanovištu, što veće koristi. Četinjari. Od upotrebljenih vrsta, dali su kod nas do sada najzamašnije rezultate četinari i to borovi, naročito vrste: Pinus Iialeppensis Mili.. Pinus muritima L. i Pinus Laricio L. Dobri su rezultati postignuti sa Pinus Pinea L., Cupressus horizontalis Mili. i pyramidalis. Nema dovoljno rezultata, a da bi se konačni sud mogao reći o vrstama Pinus paroliniana (brutia) Pinus canariensis, Pinus banksiana i Larix europea. Kako se je od početka najveća pažnja obraćala četinarima — vjerojatno u nastojanju, da se poboljša tlo, a možda i radi izvjesnih estetskih razloga, nije rad sa lišćarima došao do jačeg izražaja. Zato i imamo razmjerno malo kultura lišćara. Za vještačko pošumljavanje dolazili su kod nas u obzir od lišćara naročito: Laurus nobilis L., Quercus ilex L., Fraxi 474 |