DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 40     <-- 40 -->        PDF

hidrografske i klimatske prilike našega Krša i način samoga pošumljenja.
Prema njegovim navodima pošumljavanje sijanjem sjemena malo se rabi,
jer mlade biljke ponajčešće nisu u stanju odoliti velikoj suši ljeti, ni velikoj
buri zimi. Sjeme četinjača uopće se ne sije, jedino u južnijim predjelima,
na toplijim i zaštićenim položajima, može se upotrebiti sjetva vrsta
Pinus halepensis i P. Pinea, koje vrste imaju već kao klice dugo žilje, i vrlo
su osjetljive na ozljede prigodom presađivanja. Od sijanja sjemena lisnatog
drveća može se očekivati uspjeh sarno od vrsta sa velikim sjemenkama
(Quercus, Castanea, Juglans, a eventualno i kod Celtis i Prunus
Mahaleb). Sve ostale vrste moraju se gojiti sadnjom. U velikom dijelu
Krša dolaze od četinjača u obzir na prvom mjestu Pinus Luricio aastnaca
EndL, a u toplijim predjelima (Dalmacija, otok Rab i južnije) na zaštićenim
položajima Pinus halepensis, P. Pinuster (maritimu), P. Paroliniuna,


P. Pinea, a od listača vrste Quercusa (osobito Quercus pubescens Wild.),
u toplijim predjelima (Rab i južnije) Quercus ilex, nadalje vrste ostalih
rodova, koje od naravi pridolaze. Pojedine površine, gdje ima od brštenja
zakržljalog grmlja, pošume se najlakše, da se tamo zabrani paša, a grmlje
se pris ječe kod zemlje (resurekciona sječa).
8. Die Aufforstung des Karstes in Oesterreich, od Komada Rubbia,
deželnog gozdarskog nadzornika u Ljubljani, 1907. U ovom djelu (referat
na internacionalnom poljoprivrednom i šumarskom kongresu u Wienu)
iznosi pisac prikaz pošumljenja Krša u Kranjskoj, Istri, Gradiški, Trstu
i Dalmaciji, ćlede načina pošumljavanja kaže izrično, da se ručno pošumljenje
gotovo u pravilu izvodi sadnjom biljaka. Ručno pošumljavanje sjemenom
četinjača ne obavlja se uopće u Kranjskoj, u primorskom Kršu
rijetko, no u Dalmaciji i na otocima dosta često, pošto su tamo klimatske
prilike povoljnije.
9. Pošumljenje Krasa, napisao Bogoslav Kosović, šumarski nadzornik,
Zagreb 1909. (štampano je u Šumarskom Listu, 60 stranica). Ovu je
radnju razdijelio pisac u 4 poglavlja i to:
a) postanak Krša, te njegovo sadanje stanje; b) biljevišta; c) tehnika
pošumljavanja Krša; d) riješenje pravnih odnošaja i gospodarskih pitanja
suvislih sa pitanjem o kultiviranju Krša.


Pisac napominje vrlo slabe uspjehe pošumljavanja Krša biljkama
lisnatog drveća i kaže, da se kod pošumljavanja Krša u predjelima oko
sjevernog Jadrana mora slijediti primjer slovenskih stručnjaka, da se najprije
odgoji gusto sklopljena šuma sadnjom biljaka (Pinus laricio austr.)
ili Pinus strobus, koje su vrste kadre izdržati jake vjetrove i ine nepogode
krške klime, a padanjem Cetina brzo popravljaju tlo. Uspjeh sjetve
sjemena na neobraštenom Kršu je rijetko dobar. Ukoliko se ipak sjeme
sije, preporuča pisac Miroševićevu metodu. Ona se sastoji u tom, da se
tik kakvog kamena ili grma pospe po zemlji par zrna sjemena i pokrije
suhim listom ili travom, poklopi grančicom, a ovu opet pritisne kamenom.
Lišće čuva sjeme od ptica i drži ga vlažnim.


10. Zakon o pošumljenju Krasa, od Stevana Petrovića, šumarskog
nadzornika, Zagreb 1910. (štampano i u Šumarskom Listu, 45 stranica).
Pisac detaljno i temeljito obrazlaže potrebu, da se donese zakon o pošumljenju
Krša, te iznosi glavna načela, na kojima bi se takav zakon morao
izgraditi.
434