DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 38     <-- 38 -->        PDF

naravi pridolaze. Napose podvlačimo pogrešno mišljenje Lorenza, koji


nije bio šumar, da se radi nestašice vlage ne može ni pomisliti na pošum


ljenje biljkama.


Na nešto nižim mjestima, već počevši od Grobničkog polja a na crti


Kamenjak (polovina puta između Zlobina i Plasa, nešto sjevernije od Tri


botinja nad Novim), tlo je tako omršavilo i opustilo, da se na podizanje


visokih šuma ne može ni misliti, nego se mora ići za podizanjem što gušće


niske šume od onih vrsta drveća, koje tamo rastu, a na rebrima i vrho


vima može se sijati bor.


Na donjoj stepenici od Orehovice—Sv. Kuzma—Grižani—Bribir pre


ma moru nije pošumljenje toliko važno, jer se ove površine mnogo upo


trebljavaju za vinograde i vrtove. Ukoliko dolazi potreba pošumljenja,


dolazi u obzir niska šuma.


Lorenz se kod pisanja ove radnje koristio radnjom prof. Dra F. X.


Hlubek-a: Die Bewaldung des Karstes, u kojoj je opisano pošumljenje


Krša u okolici Trsta.


2. U svojoj knjizi »Korist i gojenje šuma«, Zagreb g. 1866. posvetio
je Bogoslav Šulek posebno opširno poglavlje (str. 153—215) pošumljenju
našega Krša. Citira brojne podatke iz dotadanje literature o pošumljenju
krša. Glede načina pošumljenja zaključkom skupštine Austrijskog šumarskog
društva održane na Kršu g. 1865. koji glasi: da je pošumljenje biljkama
pouzdanije, brže i jeftinije nego sjetva sjemena; da se površine, gdje
nema pitome zemlje, niti je zemlja obrasla travom, pošumljuju biljkama
crnoga bora, a površine, obrasle travom i sa dosta zemlje, da se pošumljuju
biljkama lisnatoga drveća, koje tamo od prirode raste, uz primjesu
crnoga bora; da treba riješiti pitanje ispaše, za koju treba ostaviti samo
potrebno prostranstvo, a ostale površine treba zabraniti i zašumiti; one
vlasnike, koji sami zašume svoje goleti, treba oprostiti od poreza za pošumljene
površine.
3. Glavno zapovjedništvo u Zagrebu, kao vrhovna uprava Vojne Krajine,
povjerilo g. 1875. Josipu Wessely-u, direktoru šumarske akademije
u Mariabrunnu, da razvidi Krš Hrvatske Krajine i da predloži, kako bi se
najuspješnije priveo kulturi taj pusti kraj. Wessely je opisao krš i predočio
krško pitanje uopće i iznio svoje mišljenje o njegovom pošumljenju
u djelu, »Das Karstgebiet Militdr-Kroatiens und seine Rettung«, »Krš hrvatske
krajine i kako da se isti spasi« Šumarski List 1877—1879. (hrvatski
prevod Ivana viteza Trnskoga).
Wessely zabacuje pošumljenje Krša sjetvom, jer da mlade biljke, ako
i niknu, ne ojačaju dosta do nastupa ljetne suše i zato poginu. Izuzetak
je u kišno ljeto, no takovo ljeto nije moguće unapred predviđetL Biljke
za sadnju treba uzgojiti što jedrije, a ne tanke i visoke. Borove biljke treba
saditi kao dvogodišnje, a lisnate kao jednogodišnje, da bi troškovi kopanja
jama bili što manji. Visinu troškova pošumljenja jednog katastralnog jutra


(0.575 ha) iskazuje sa 100 nadnica onih radnika, koji kopaju jame, ili sa
cea 200 nadnica onih radnika, koji sade biljke.
4. O pošumljenju i gospodarskom podizanju Krša u Bosni i Hercegovini
ističe se t. zv. Karst-Memorandum od E. Horovitz-a i K. Petrašeka
1890., i t. zv. Županjački operat iz god. 1891. izrađen po nadšumaru Andriji
Gešvindu, gospodarskom stručnjaku Josipu Ecklu i kotarskom pred432