DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 26     <-- 26 -->        PDF

ING. DRAGUTIN POLAČEK


SAOBRAĆAJNA SREDSTVA I ŠUMSKE
ZGRADE U DRŽAVNIM ŠUMAMA GORSKOG
KOTARA NA PODRUČJU KR. DIREKCIJE
ŠUMA U ZAGREBU


Na temelju mnogodišnjeg iskustva želim da prikazem, koja bi saobraćajna
sredstva te koje bi stanove za lugare i cestare trebalo izgraditi u
spomenutim državnim šumama a u interesu racionalnijeg šumskog gospodarstva
budućnosti.


OPĆE PRILIKE GORSKOG KOTARA


Državne šume u Gorskom kotaru zapremaju slijedeće površine i to:
kr. šumska uprava Novi 16.200 k. j., Ogulin 11.808 k. j., Jasenak 22.412


k. j., Ravna Gora 9.002 k. j., Mrkopalj 12.472 k. j., i Fužine 7.362 k. j. , svega
79.256 k. j. , od čega 675 k. j . šumom neobrasle površine.
Prema starim gospodarskim osnovama iznosi godišnji drvni etat
oko 125.000 m8. Ali poslije revizije, koja se ima izvršiti, iznosit će predvidno
godišnji drvni etat oko 250.000 m8, od toga poprečno 40% jelovine


i smrekovine te 60% bukovine. Način sječe je prebirni, a mjestimično
oplodni.


Državne šume su od tržišta veoma udaljene, a opkoljene su šumama
Imovne Općine Ogulinske te djelomično s šumama Zemljišnih Zajednica
i vlastelinstva Thurn-Taxis.


Kako se vidi na nacrtu (str. 421.), steru se državne šume u blizini
Jadranskog mora na gorju Velike Kapele, čiji je najviši vrh Bjelolasica
1533 m, a najniže tačke oko 450 m nad morem.


Šume se nalaze skoro posvuda na apsolutnom šumskom tlu na vapnencima
triasa i krede. Teren je težak, rastrgan, gričovit sa pobrkanim
glavicama, kosama, dulibama, strmim stranama te izbražden većim i manjim
kotlinama, razdoljima i ravnicama sa naplavljenim plodnim tlom.
Nedostatak vode u ovom kraškom kraju je velik. Vrela ima vrlo malo,
ima nekoliko ponornica, kao što je potok Ličanka u Fužinama, Jasenački
potok u Jasenku. Ljudi i stoka troše najviše vodu iz nakapnica i lokava.


Zima je dugotrajna. Debeo snijeg traje po pola godine. Šumi opasni
vjetar je jugo-zapadnjak. Vegetacija je kratka ali bujna. Ima još jelovih
stabala 50 m visokih sa kubnim sadržajem od 30 m3.


420




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 27     <-- 27 -->        PDF

*




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Mjestimično ima čistih sastojina, no u glavnom su mješovite šume,


poprečno 40% jelovine i smrekovine te 60% bukovine sa utrešenim javo


rom, brijestom i jasenom.


Pristupačnije, tržištu bliže sastojine već se odavna intenzivno isko


rišćuju, mlađe su, uslijed čega imadu zdravija, tanja i vrednija stabla, koja


se u trgovini traže.


Skoro na polovini površine ovih državnih šuma u udaljenijim, nepristupačni]
im predjelima nalaze se prastare, prezrele sastojine karaktera
prašuma, čiji proizvodi, kada bi se i iskorišćivali, daleko zaostaju za proizvodima
modernih, racionalno gajenih šuma. Uslijed starosti, ozlijeda i
španjanja prestara su stabla okružljiva i crveno trula, pa se događa da se
kod obaranja gdjekoje stablo raspane. Drvo takovih prestarih stabala je
krhko, izgubilo je na čvrstoći, elastičnosti i trajnosti, ne može se upotrebiti
za finiju piljenu robu, već jedino za debela brvna. Potrošači drva ne traže.
redovno stabla velikih dimenzija, već srednjih kakova proizvađa moderno
šumsko gospodarstvo. Izrada i izvoz debelih stabala su skuplji nego stabala
srednjih izmjera.


Prestare šume stagniraju u prirastu, zaprečuju napredak pomladka
a pošto se ne iskorišćuju, ne nose nikakove rente, nego su na teret državi,
jer ona nadoplaćuje troškove uprave, nadzora i poreza.


U udaljenijim šumskim predjelima, gdje ogrjevno drvo i ugljen nije
unovčiv, iskorišćuju se samo stabla sposobna za tehničku uporabu, uslijed
čega skoro polovina drvne gromade ostaje u šumi neiskoriščena. Poslije
sječe ostaje nevaljala šuma, koja nema budućnosti, jer se najbolja stabla
povade, a ostaju nevaljana, kvrgava, nakazna samo za ogrjev sposobna
stabla i kržljavi potišteni pomladak, zatrpan sa neprohodnim kvantumom
ostataka, vršika, grana i odrezaka posječenih stabala, koja su leglo štetnih
zareznika i opasnost od šumskih požareva.


Stoga je vrlo nužno, da se prestara stabla što skorije iskoriste pa
bilo to i uz malu prodajnu cijenu.


Ovo se može postići samo izgradnjom potrebne mreže saobraćajnih
sredstava, koja su naročito na teškom kraškom terenu jedini fizički nosilac
kulture, nadalje izgradnjom stanova za šumsko osoblje.


Kada bi se još izvršile nužne gradnje, iskorišćivao bi se cijeli budućom
revizijom povećani drvni prihod, iskorišćivalo bi se manje vrijedno
drvo (za ogrjev, ugljen, palenje vapna), mogla bi se izvršivati proređivanja
i čišćenja, a time bi se za budućnost uzgojile zdrave i vrijedne sastojine,
prirast na drvu bi se znatno povisio, promet i šumska industrija
bi se podigla, smanjile bi se šumske štete. Državni erar imao bi direktnu
korist od većeg prihoda šuma, a indirektnu korist od toga, što bi radnu
snagu pučanstva mogao iskoristiti.


U Gorskom kotaru je pučanstvo zdravo, jako, radino i bistroumno
i rado bi ostalo kod kuće da zarađuje. More je blizu, a prirodno blago u
šumama, koje ne samo da valjano ne iskorišćujemo, nego još mjestimično
na isto nadoplaćujemo, dok pučanstvo odlazi u Ameriku i druge daleke
krajeve za zaradom.


Troškovi izgradnje saobraćajnih sredstava i stanova bi se pokrili
vrlo brzo time, što bi se mogao iskorišćivati cijeli povećani drvni prihod,
što bi se poslije izgradnje saobraćajnih sredstava povećala cijena drvu te
napokon što bi se unovčilo i manje vrijedno drvo (za ogrjev, ugljen i palenje
vapna), koje je sada većim dijelom neunovčeno u šumi sagnjije.


422




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 29     <-- 29 -->        PDF

POSTOJEĆA ŠUMSKA SAOBRAĆAJNA SREDSTVA


Iako nije građena kao šumska cesta, mora se ovdje u prvom redu
spomenuti 7 m široka 71 km dugačka cesta Ogulin—Novi, koju je god.
1876. na teret Krajiške Investicionalne Zaklade dala izgraditi bivša vojna
uprava kao stratešku cestu od Ogulina do MoUinaryjevog vrha u duljini
od 50 km, a bivša hrvatska vlada od MoUinaryjevog vrha do Novog u
duljini od 21 km. Ova je cesta vrlo važna za izvoz šumskih proizvoda, jer
je presjekla najveći dio tada nepristupačnog kompleksa državnih šuma,
na koju su cestu kasnije vezane mnoge šumske ceste.


Pošto je ova cesta građena iz strateških razloga u cilju, da se što
kraće spoji Ogulin sa morem, to ide na dužini od 71 km samo kroz selo
Jasenak, dok n. pr. veliko naselje Drežnicu mimoilazi.


Državni erar izgradio je na svoj trošak slijedeće šumske ceste:


Na područja kr. šumske uprave u Novom:


1. oko 1880. god. 4 m široku 18 km dugačku šumsku cestu počevši
od ceste Ogulin—Novi kod Stalka pokraj Alana do Majke Božje kod Krivog
Puta, a odavle u Senj izgradila je zem. vlada ranije cestu tako, da ima
iz Stalka u Senj 33 km;
2. oko 1883. god. 3 m široku 3 km dugačku šumsku cestu počevši
od ceste Ogulin—Novi kod Mošunja u Dulibu, koja je 1890—1892. god.
produžena za 5 km tako, da je u svemu 8 km dugačka, ali je sada jako
zapuštena;
3. 1890—1892. god. 3 m široku 9 km dugačku šumsku cestu Stalak—
Babino Breme pošavši od ceste Ogulin—Novi kod Stalka kroz sjekored
111., koja je također jako zapuštena.
Na području kr. šumske uprave u Jasenku:


4. oko 1885. god. 4 m široku 21.6 km dugačku šumsku cestu Jasenak
Tepice—Željeznička stanica Qomirje, koja počinje na cesti Ogulin—Novi
kod Jasenka te ide od Tepica prama Oomirju i kroz šumu kr. šumske
uprave ogulinske;
5. 1888. god. 4 m široku 18 km dugačku šumsku cestu Tepice—Begovo
Razdolje kroz šumu kr. šumske uprave jasenačke, ravnogorskc i
mrkopoljske.
6. oko 1889. god. 4 m sir. 4 km dugačku šumsku cestu Jasenak—
Vrelo;
7. oko 1890. god. 3 m šir. 7 km dugačku šumsku cestu Vrelo—
Ostrožica;
8. oko 1890. god. 3 m šir. 9.5 km dugačku šumsku cestu počevši
od ceste Ogulin—Novi kod Tisovca do ceste Jasenak—Tepice, pres jeca
djelomično i šumu kr. šumske uprave ogulinske. Ta cesta je sada potpuno
zapuštena ;
9. 1911. i 1912. god. 3.5 m široku, 6.4 km dugačku šumsku cestu
Jasenak^—Begova Staza do međe kr. šumske uprave mrkopaljske;
10. oko 1898. god. 3 m široku 3 km dugačku šumsku cestu Mošunje
—Crna Draga.
Na području kr. šumske uprave u Ogulinu:


11. oko 1890. god. 3 m široku 13 km dugačku šumsku cestu Musulinski
potok—Gladno Brdo do šumske ceste Qomirje—Tepice;
423




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 30     <-- 30 -->        PDF

12. 1915. i 1923. god. 3 m široku 3 km dugačku šumsku cestu Žnidovac—
Gladno Brdo, koja spaja cestu Ogulin—Novi sa cestom Musulinski
Potok-Xjladno Brdo (1915. god. 1, 1923. god. 2 km) :
13. 1916. i 1923. god. 3 m sir. 4 km dugačku šumsku cestu Čarapine
Drage, koja se odvaja od šum. ceste Gomirje—Tepice (1916. god. 0.5,
1923. god. 3.5 km) ;
14. 1923.—1926. god. 4 m široku, 10.5 km dugačku šumsku cestu
Žnidovac—Drugomišalj ;
Na području kr. šumske uprave u Ravnoj Gori:


15. 1914. god. 4 m šir. S km dugačku šumsku cestu Dumanić—Ravna
Gora, koja počinje na km 5.5 šum. ceste Begovo Razdolje—Tepice te se
spaja sa šumskom cestom z. z. Ravna Gora.
Na području kr. šumske uprave u Mrkoplju:


16. oko 1884. god. 4 m šir. 6 km dugačku cestu Mrkopalj—Begovo
Razdolje;
17. oko 1888., 1890. i 1911. god. 3.5 m šir. 14 km dugačku šumsku
cestu Tuk-Matić Poljana—Plana—Begova Staza do mede kr. šumske
uprave jasenačke;
18. od 1906. i 1912. god. 3.5 m široku 6 km dugačku šumsku cestu
Sunger—Bitoraj, koja počinje na staroj Karolinškoj cesti kod Sungera.
Na području kr. šumske uprave na F užini:


19. oko 1890. god. 4 m široku 14 km dug. šumsku cestu od Lica pod
Bitoraj u sjek. II.
Osim navedenih cesta ima mnogo vlaka, koje su drvotršci na svoj
trošak izgradili i koje se ovdje ne navode.
Državni erar izgradio je na svoj trošak 183 km cesta, od toga otpada
na razdoblje od 1880.—1919. god. dakle na 39 godina 167 km, dotično na
svaku godinu 4.3 km, a na razdoblje poslije prevrata od 1919.—1927. god.
dakle na 9 godina 16 km, dotično na svaku godinu 1.78 km.


Na katastralno jutro otpada 183: 79256 = 0.002308 km ceste.


Prema ranijim godinama je poslije prevrata malo cesta izgrađeno,
iako se moglo više investirati s obzirom na povoljnu prodajnu konjukturu,
dotično povećani prihod od šuma. Ovome je najviše kriva nestalnost šumarskih
činovnika, jer šumarskoj službi nije ništa štetnije do neprestanog
smjenjivanja osoblja. U šumarskoj službi treba činovnik više godina dok
valjano upozna šumu, prilike i narod, naročito dok dođe do osvjedočenja,
što i gdje treba nešto graditi. Ali za sve to činovnici nisu imali vremena,
pošto su poslije prevrata neprestano smjenjivani.


Šumska saobraćajna sredstva, koja valja izgraditi.


I. 4 m široku 11 km dugačku šumsku cestu Živa Voda—Vukelić Selo
počevši od km 24 postojeće ceste Senj—Stalak kroz sjekored II. i III. kr.
šum. uprave u Novom.
Kr. šumska uprava u Novom je jedna od najzapuštenijih šumskih
uprava premda je najbliža moru te ima oko 10.000 k. j . prestarili sastojina,
koje bi se sa malim investicijama dale uspješno iskorišćivati.


424




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Do 1888. god. prodavala se je samo leževina i stojeća stabla na male
doznake, kroz što se je polučivao vrlo mali prihod, a pravile su se ogromne
šumske štete.


Od 1888.—1898. god. prodani su 10-godišnji drvni prihodi sjekoroda
L, II. i III. uz cestu Ogulin—Novi drvotršcu Nikoli Srići iz Novoga, 1899.
do 1901. godine iskoristila je drvni prihod sjekoreda II. firma F. Neuberger
i sin iz Rijeke.


Poslije toga do danas se vrlo malo unovčuje, možda do 8.000:i godišnje,
najviše bukovine, dok bi prema svojem položaju mogla da bude
jedna od najaktivnijih uprava.


Ovakovom stanju je krivo to, što se nisu izgradile još potrebne ceste.
U ovom slučaju donekle i to, što je šef šumske uprave u Novom podjedno
i sreski šumarski referent, uslijed čega je preopterećen, pak se ne može
intenzivno baviti svojom šumskom upravom.


Od godine 1901. ovamo projektovana su razna transportna sredstva,
a da se nije baš ništa izvršilo.


Tako je 1898. god. bila projektovana i držav. budžetom već odobren
kredit za gradnju žičare od Žive Vode do Novoga, koji je projekt kasnije
zabačen.


1919. god. trasirana je šumska željeznica Novi—Jasenak 72.1 km i
panoga u Dulibu 5 km sa kolosjekom od 76 cm, ali i ovaj projekt nije
realizovan.


1 bolje je da ova šumska željeznica nije izgrađena, jer držim, da se
ne bi rentirala, pošto polazi od Novog na moru preko primorske krške
goleti sa poprečnim usponom od 23°/oo do km 41.4, gdje tekar ulazi u
državnu šumu na visini od 926 m nad morem. Od km 41.4 do kraja na
km 72.1 u Jasenku ide nizbrdo poprečno sa 10°/uo. Uslijed toga bio bi promet
vrlo skup, jer bi se morali prazni vagoni od Novoga do km 41.4 vući
uzbrdo, kroz što bi se za loženje stroja trošio veliki ogrjevni materijal, a
trošilo bi se i mnogo vremena.


Velika teškoća je i u nestašici vode, koje nema nigdje osim na krajnirn
tačkama u Novom i u Jasenku.


Šumskom željeznicom Novi—Jasenak namjeravao se izvoziti i drvni
prihod šumske uprave jasenačke, što nije potrebno, pošto se ovaj može
rentabilnije izvoziti šumskom željeznicom projektovanom pod tač: VIII.


Niti u Senj se ne bi isplatila šumska željeznica, jer bi baš kao i u Novi
morala da se spusti do mora sa visine od 926 m u istoj dužini od 41.4 km
preko golog krša.


Druga je stvar ako se jednoč izgradi normalna željeznica Bihać—
Plitvice—Vrhovine—Otočac—Primorje. Tada bi se šumska željeznica
mogla u većoj nadmorskoj visini priključiti normalnoj željeznici, bila bi
znatno kraća i ne bi trebala da u velikoj dužini jalovo prolazi po golom
Kršu.


U vezi sa spomenutim projektima izvršene su uzalud po tri puta sa
velikim troškom procjene drvnih etata za veleprodaju. S tim novcem
mogle su se već odavna izgraditi potrebne ceste i zgrade.


Ja sam još 1893. god. kao šef šumske uprave u Novom predložio
tadašnjem kr. šumarskom ravnateljstvu u Zagrebu, da se izgrade ceste
navedene ovdje pod tač. I — III., ali je ovaj predlog zaboravljen uslijed
spomenutih drugih projekata.


425




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Međutim i u onom slučaju ako bi ikada došlo do «radnje šumske
željeznice, izgradnja šumskih cesta navedenih pod tač. I.—III. bezuslovno
je nužna radi pristupa vozara, dotično radi privlačenja drva.


Jedino zasada izvedivo saobraćajno sredstvo jesu šumske ceste projektovane
pod tač. I.—III.
Sjekored I., II. i III. kr. šumske uprave u Novom u površini od 14.000


k. j . slijeva se u Senj, uslijed čega je prama Senju jedini prirodni smijer
za izvoz šumskih proizvoda.
Poslije izgradnje projektovane šumske ceste bit će izvoz svih vrsti
šumskih proizvoda osiguran, jer općina Drežnica, koja broji oko 5000 duša,
ima mnogo vozara, koji kada dovrše poljske radnje, stoje bez posla, pak
bi jeftino vozili drvo u Senj. To više, što bi polazili u Senj i po svoje
potrepštine,


Vozarima općine Krivi Put i Krmpote pružila bi se također prilika za
zaradu.


Cesta Živa Voda—Vukelić Selo ima također veliku važnost za javni
saobraćaj, jer će biti najkraća i skoro jedina upotrebljiva veza Drežnice
sa Senjom. Sada se iz nužde može iz Drežnice u Senj preko Križpolja i
Brinja 52 km, dok će poslije izgradnje šumske ceste iz Drežnice (crkva)
u Senj biti udaljenost samo 40 km. Postojeći put iz Drežnice u Senj preko
Križpolja i Brinja na pruzi od kakova 4 km ispod Bitoraja loš je i prestrm
tako, da se sa normalnim teretom ne može proći, uslijed čega je velika
općina Drežnica od Senja tako reći odcijepljena.


Moram osobito naglasiti, da bi se izgradnjom šumske ceste znatno
podigao promet i trgovina u gradu Senju, koji očevidno propada, odkad
ga je lička željeznica odsjekla od zaleđa.


II. 4 m široku 2.5 km dugačku šumsku cestu kao produženje postojeće
šumske ceste Stalak—Babino Breme do veze sa cestom Živa Voda—
Vukelić Selo u cilju iskorišćivanja sjekoreda III. kr. šum. uprave u Novom.
III. 4 m široku 3.5 km dugačku šumsku cestu Živa Voda—Duliba, koja
počinje na km 23.5 ceste Senj—Stalak te ide kroz sjekored I. kr. šumske
uprave Novi do spoja sa postojećom šumskom cestom Mošunje—Duliba.
Ova šumska cesta morala se već odavna izgraditi, jer je neophodno nužna
za iskorišćivanjc prezrelih sastojina i za proređivanje i čišćenje mladih
sastojina sa sječina 1888.—1898. godine u prostranoj i bujnoj Dulibi.
Ovom cestom moći će i Imovna Općina Ogulinska unovčiti oko 2000
kat. jut. sada nepristupačne, inače dobre, prezrele bukove šume na Ričičkom
bilu.


IV. 4 m široku 4 km dugačku šumsku cestu Smetnik—Crni Vrh, koja
počinje na km 51 ceste Ogulin—Novi, prolazi kroz šumu z. z. Novi, sjekored
IV. kr. šum. uprave Novi i siže u sjek. IV. kr. šum. uprave u Fužinama.
Ova šumska cesta nužna je za iskorišćivanje drvnog prihoda sjek.


IV. šum. uprave Novi, a naročito sjekoreda IV., III. i djelomično II. kr.
šum. uprave fužinske, koji leže na ugaru, jer su nepristupačni. Kasnije
trebalo bi ovu šumsku cestu produžiti, dotično postojeću vlaku opraviti i
mjestimično preložiti. Ovom šumskom cestom izvoziti će se šumski proizvodi
u Novi i druga primorska mjesta, čime bi se u velikoj mjeri olakšalo
snabdijevanje Primorja drvima.
V. 4 m široku 4.6 km dugačku šumsku cestu Drugomišalj—Drežnica
kroz sjekored V. kr. šumske uprave ogulinske kao nastavak postojeće
426




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 33     <-- 33 -->        PDF

šumske ceste Žnidovac—Drugomišalj. Cilj ove ceste je iskorišćivanje prezrelih
šuma sjekoreda IV., V. i VI. kr. šumske uprave u Ogulinu.


Ova šumska cesta je također vrlo važna za javni saobraćaj, jer će
biti najkraća veza općine Drežnica sa Ogulinom. Sada iznosi daljina iz
Drežnice preko Jasenka u Ogulin 39 km, dok će novom šumskom cestom
iz Drežnice (crkva) preko Drugomišlja u Ogulin iznositi samo 31 km.


Izgradnja ove ceste je u interesu države ne samo u cilju da se omogući
iskorišćivanje šume, nego i da se sada izolirana velika općina Drežnica
što više otvori i poveže sa svijetom s jedne strane prama Senju —
kako je to navedeno pod tač. I. — a s druge strane prama Ogulinu i da se
tirn tamošnjem siromašnom i zaboravljenom narodu pruži prilika za
zaradu.


VI. 3 m široku 8 km dugačku šumsku cestu od Drugomišlja kroz sjek.
VI. kr. šumske uprave ogulinske u cilju iskorišćivanja starih sastojina
ovog sjekoreda. Ovu cestu trebalo bi izgraditi jeftinije kao solidnu dobro
trasiranu vlaku, jer ne će imati stalno veliki promet.
VII. 3 m široku 8 km dugačku šumsku cestu od km 5.5 Moravić križ
postojeće šumske ceste Žnidovac—Drugomišalj kroz sjek. IV. kr. šumske
uprave ogulinske mimo Žive vode, ispod Grbinog vrha u sjekored VIII. kr.
šumske uprave jasenačke radi iskorišćivanja šume naročito posljednjeg
sjekoreda. I ovu cestu trebalo bi izgraditi jeftinije kao onu pod toč. VI.
VIII. 29 km dugačku šumsku željeznicu sa kolosjekom od 76 cm ;
najmanje 9 kg teškim šinjama od željezničke stanice Vrbovsko kroz šumu
Imovne općine Ogulinske (oko 6 km), kroz sjekored IL, III. i IV. kr. šumske
uprave ogulinske, te sjekored VIII. i VII. kr. šumske uprave jasenovačke
u Jasenaku, gdje postoje dvije parne pilane.
Imala bi se trasirati i varianta do željezničke stanice Gomirje, te na
osnovu toga odlučiti, da li je podesnije šumsku željeznicu svesti u Vrbovsko
ili u Gomirje.


Ova šumska željeznica je vrlo nužna naročito za iskorišćivanje šuma
na području kr. šumske uprave u Jasenku, koja ima najveći dio prastarih
šuma, od kojih se sada samo jedan dio prihoda iskorišćuje i to posvema
ekstenzivno, jer ogrjevno drvo nije sada unovčivo.


Selo Jasenak sa Vrelom oko 1200 duša je isključivo upućeno na šumske
radnje, a u sadašnjim odnošajima nema dovoljno zarade. Kada bi se
spomenuta šumska željeznica izgradila, iskorišćivao bi se intenzivno cijeli
drvni prihod, država imala bi znatno veći prihod, a Jasenčani trajnu i
obilnu zaradu.


IX. 4 m široku 5 km dugačku šumsku cestu od km 5 ceste BegovoRazdolje—
Tepice kroz sjekored IV. kr. šumske uprave ravnogorske do
spoja sa postojećom šumskom cestom Vrek*— Ostrožica za izvoz šumskih
proizvoda iz ravnogorske i jasenačke šumske uprave.
X. 4 m široku 5 km dugačku šumsku cestu Crna Draga—Stalak kao
produženje postojeće šum. ceste Mošunje—Crna Draga u cilju iskorišćavanja
sjekoreda I. i II. kr. šumske uprave jasenačke.
XI. 20 km dugačku šumsku željeznicu Sunger—Široka Draga—Carevića
kroz sjekored I., II. i V. kr. šumske uprave u Mrkoplju sa kolosjekom
od 76 cm. i najmanje 9 kg teškim šinjama.
Ova šumska željeznica počinje na cesti Lokve—Mrkopalj 3 km daleko
od željezničke stanice Lokve s razloga, jer bi gradnja do same že


427




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 34     <-- 34 -->        PDF

ljezničke stanice stajala nerazmjerno mnogo, nadalje jer na željezničkoj
stanici Lokve apsolutno ne ima prostora za šumsku željeznicu, zgrade i
stovarište.


Najpotrebnije je, da šumska željeznica počinje ondje, gdje je projektirana,
jer tamo na erarskom zemljištu ima za stovarište i zgrade prikladne
površine koliko se hoće, nadalje jer se odanle mogu šumski proizvodi
laglje odvoziti na pilanu u Mrkoplju, Sungeru i Bukovcu.


Bilo bi poželjno, da bi jednoč državna željeznica izgradila industrijalni
kolosjek od željezničke stanice Lokve do početka šumske željeznice,
koji bi služio i za podvoz žita i drugih stvari za Sunger i Mrkopalj, pak bi
se time također odteretila tijesna stanica Lokve.


Veliku važnost ima ona šumska željeznica zbog toga, što bi se mogao
iskorišćivati cijeli drvni prihod šum. uprave mrkopaljske i djelomično
sjekoreda I. i II. kr. šumske uprave jasenačke, naročito ogrjevno drvo.


XII. Treba opraviti i oko 3 km preložiti postojeći put iz Mošunje
prema Brestovoj dragi radi privlačenja šumskih proizvoda do šumske željeznice
iz sjekoreda I. i II. šum. uprave Jasenak i sjekoreda V. kr. šumske
uprave u Mrkoplju.
U svemu je nužno što skorije 35.6 km 4 m široke i 19 km 3 m široke
šumske ceste, te 49 km šumske željeznice.


LUGARSKI I CESTARSKI STANOVI


Lugar može svoju dužnost valjano vršiti, ako ima primjerenu plaću,
stan u blizini sreza, bašću i nešto zemlje, da može pristojno i od pučanstva
nezavisno živjeti. U Gorskom kotaru se rijedko gdje može dobiti u najam
pristojan stan u blizini šume, radi čega su lugari prisiljeni, da stanuju u nezdravim,
tijesnim, bijednim stanovma, često puta i do 3 sata daleko od
šume, pak već zbog toga ne mogu valjano vršiti službu.


Šumarski činovnici ne mogu također poslove u šumi valjano obavljati,
kad moraju na konak daleko hodati, uslijed čega se bez potrebitih
stanova, dotično putničkih soba, ne može voditi valjano šumsko gospodarstvo.


Mjestimično su nužni i cestarski stanovi, jer i cestar ne može valjano
izdržavati povjerenu mu cestu, ako mu je stan daleko.


Oradnja stanova je i u interesu gajenja lova, od kojega bi drž. erar
Također mogao imati koristi, jer je teško izvršivati lov ili uzeti lov u zakup,
kad ne ima dovoljno konačišta.


Dakle treba ondje, gdje je to nužno, što skorije sagraditi stanove za
lugare i cestare, te svakom dati bašću i gdje je moguće do 3 k. j . zemlje.


Primjećujem, da je uputno da se i ondje, gdje na jednom mjestu mora
da budu zajedno dva namještenika, grade jednostruki stanovi, t. j . za
svakoga posebna zgrada, jer je iskustvom dokazano, da na selu, kada se
nalaze po dvije obitelji pod jednim krovom, nastaju redovno svađe, koje
nisu u interesu službe niti ugleda namještenika.


Postojeći lugarski stanovi te lugarski i cestarski stanovi, koje bi treba!«
još izgraditi


Kr. šumska uprava u Novom ima samo jedan dvostruki lugarski stan
sa putničkom sobom na Stalku na cesti Ogulin—Novi 33 km daleko od
Novog, koji je sagrađen oko 1900. godine.


428




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Potrebno je da se još sagradi: 1. Jedan lugarski stan sa putničkom
sobom na Živoj Vodi na početku projektirane šumske ceste Živa Voda—
Vukelić Selo. 2. Jedan cestarski stan na Živoj Vodi. 3. Jedan lugarski
stan sa putničkom sobom kod Alana na cesti Senj—Stalak. 4. Jedan lugarski
stan sa putničkom sobom u Vukelić Selu, na kraju šumske ceste
Živa Voda—Vukelić Selo. 5. Jedan lugarski stan sa putničkom sobom kod
Skalića (Rajačić) na rubu državne šume. 6. Jedan lugarski stan sa putničkom
sobom na km 20. ceste Novi—Dgulin, na početku projektirane šumske
ceste Smolnik—Crni vrh.


Kr. šumska uprava u Ogulinu ima jedan dvostruki lugarski stan u
Ogulinu, preuzet od bivše krajiške vojne uprave, nadalje 1912. god. sagrađen
lugarski stan sa putničkom sobom u Josipovcu na 16. km ceste Ogulin—
Novi, te iste godine sagrađeni lugarski stan sa putničkom sobom kod
Kosanović Sela na 4. km ceste Gomirjei—Tepice. Iskustvom se je pokazalo,
od kolike su blagodati ovi u predratno vrijeme sagrađeni stanovi, jer
omogućuju lugarima pristojan život, a šefu šumske uprave vršenje terenskih
radova.


Potrebno je da se još sagradi: 7. Jedan lugarski stan sa putničkom
sobom kod Žnidovca na 14. km ceste Ogulin—Novi, na početku šumske
ceste Musulinski Potok—Gladno Brdo. 8. Jedan lugarski stan sa putničkom
sobom na Drugomišlju na 10.5. km ceste Žnidovec—iDrugomišalj.


9. Jedan cestarski stan kod Muravić križa na 5.5. km šumske ceste Žnidovac—
Drugomišalj.
Kr. šumska uprava u Jasenku ima samo 2 lugarska stana na Mošunju,
od kojih je jedan sa putničkom sobom u cestarskoj kući, koja je sagrađena
zajedno sa cestom Ogulin—Novi, a drugi u bivšoj trgovačkoj baraki,
Koja je prešla u vlasništvo erara.


Treba još sagraditi: 10. Jedan lugarski stan u Jasenku. 11. Jedan
lugarski stan u Vrelu. 12. Jedan lugarski stan sa putničkom sobom na
km 12. šum. ceste Jasenak—Gomirje kod lokve. 13. Jedan cestarski stan
u blizini stana pod tač. 12., jer je iz Jasenka preko Tepica u Gomirje 24 km
kroz šumu, gdje neima nigdje skloništa, uslijed čega je stan pod tač. 12. i


13. neophodno nuždan. 14. Jedan cestarski stan sa putničkom sobom na
cesti Jasenak—Begova Staza na međi kr. šumske uprave mrkopaljske.
Kr. šumska uprava u Ravnoj Gori ima jedan lugarski stan sa putničkom
sobom u Begovom Razdolju, koji je preuzet od bivše krajiške vojne
uprave i jedan lugarski stan u Srpskim Moravicama, koji je preuzet od
bivše fužinske gospoštije.


Treba još izgraditi: 15. Jedan lugarski stan sa putničkom sobom na
raskrižju šumske ceste Begovo Razdolje—Tepice i ceste Dumanić—Ravna
Gora, i 16. jedan cestarski stan u blizini predspomenutog lugarskog stana.


Kr. šumska uprava u Mrkoplju ima jedan lugarski stan na Bukovcu
i jedan u Sungiru, koji su preuzeti od bivše fužinske gospoštije.


Treba još sagraditi: 17. Jedan lugarski stan u Tuku. 18. Jedan lugarski
stan sa putničkom sobom na Plani na km 15.. šumske ceste Tuk—
Begova Staza—Jasenak. 19. Jedan cestarski stan u blizini spreda spomenutog
lugarskog stana, jer od Tuka do Jasenka na daljini od 24 km ne ima
nigdje kuće.


Kr. šumska uprava u Fužinama ne ima niti jednog lugarskog stana,
a trebala bi 20. Jedan lugarski stan sa putničkom sobom na Mrzloj Vodici


429




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 36     <-- 36 -->        PDF

na rubu šume u sjekoredu VI/6, i 21. jedan lugarski stan sa putničkom
sobom na Maševu.
U svemu postoje sada 2 dvostruka i 7 jednostrukih lugarskih stanova,
što je premalo na površinu od 79.256 k. j . šuma. Cestarskih stanova nema.
Trebalo bi, da se što skorije sagradi 15 lugarskih i 6 cestarskih
stanova.
Iznos investicija:
Poprečni troškovi gradnja bili bi od prilike slijedeći:
Šumske željeznice sa kolosjekom od 76 cm, 12 kg teškim
šinjama, voznim parkom, strojevima i zgradama


49 km po 400.000 Din. od km 19,600.000 Din.
Šumske ceste 4 m široke 35.6 km po 90.000 ... . 3,204.000 »
Šumske ceste 3 m široke 19 km po 60.000 ... . 1,140.000 »


Lugarski stanovi sa putničkom sobom, nuzzgradom i
nakapnicom 12 po 120.000 Din 1,440.000 »
Lugarski stanovi bez putničke sobe sa nuzgradom i
nakapnicom 3 po 110.000 Din 330.000 »
Cestarski stan sa putničkom sobom, nuzzgradom i nakapnicom
1 po 120.000 Din 120.000 »
Cestarski stan bez putničke sobe sa nuzzgradom i nakapnicom
5 po 110.000 Din 550.000 »
Svega: 26,384.000 Din.
Godišnji troškovi izdržavanja željeznica 365.500 Din., šumskih cesta


86.880 Din., te zgrada 32.000 Din., svega 484.380 Din.
Rentabilitet investicija.
Sada se od 250.000 nf godišnjeg drvnog prihoda unovčuje samo


73.750 m3 četinjara i lišćara, za koje se dobije računajući poprečno 31 Din.
po m3 2,300.000 Din.
Poslije ostvarenja projektiranih investicija moći će se svake godine
iskoristiti 215.000 m8 uz veću poprečnu cijenu od 34.4 Din. po m8 =
7,405.000 Din., dakle bi iznosio višak godišnjeg prihoda 7,405.000 —
2,300.000 = 5,105.000 Din., a poslije odbitka troškova za izdržavanje


5.105.000 — 484.380 = 4,620.620 Din.
Ako se uzmu 5% kamati od uložene glavnice od 26,384.000 Din. —
1,319.200 Din., k tome godišnji otplatni iznos glavnice sa 4,620.620 Din.,
svega 5,939.820 Din., to bi se uložena glavnica, kada bi se sve investicije
prve godine izvršile, povratila za 5% godina.


Konačno primjećujem, da se poslije prevrata izgrađenih 16 km ceste
sa troškom od po prilici 2 milijuna dinara ima u prvom redu zahvaliti gospodinu
Zivojinu Rafajloviću, koji je kao Ministar Šuma i Rudnika 1922.
godine proputovao Gorski kotar, uvidio potrebu gradnja i odobrio cijeli
građevni program, koji sam mu tada predložio,


U interesu šumskog gospodarstva i države bilo bi, da se ovdje navedene
gradnje što hitnije izvrše.


Les moyens de communication et bâtiments construits et a construir sur le territoire
de la Direction des Forets a Zagreb.


Rédaction


430




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Dr ANDRIJA PETRAČlC


LITERATURA O KRŠU


Rad oko pošumljivanja našega gologa Krša smatran je u nas već od
polovine prošloga stoljeća vrlo važnim narodno-gospodarskim pitanjem,
koje je mnogo zanimalo i vlasti i gospodarske i šumarske krugove. O
tom važrtom pitanju mnogo se raspravljalo u našem stručnom časopisu
»Šumarskom Listu«, a izdano je i nekoliko posebnih publikacija. Da se
dobije pregled svih važnijih literarnih radova o pošumljenju našega Krša,
iznosimo ovdje njihovu hronologiju i kratki prikaz njihova sadržaja.


— Pored literature na hrvatsko-srpskom i slovenačkom jeziku, spomenut
ćemo onu, koju su napisali domaći stručnjaci na stranom jeziku, kao i onu,
koju su o našem Kršu te na poticaj i trošak domaćih vlasti napisali strani
stručnjaci u doba, dok je naše šumarstvo bilo tek u zametku.
Uviđajući teškoće života naših ljudi na Kršu, a u namjeri, da im se
pomogne, povjerila je Uprava građanske Hrvatske godine 1857. profesoru
gimnazije na Rijeci Dru Josipa Lorenzu, da prouči gornjo-hrvatski
Krš i da izradi predlog, na koji bi se način moglo obaviti pošumljenje tamošnjih
goljeti. Dr Lorenz proučio je Krš, izradio svoje stručno mišljenje,
te ga publikovao pod naslovom Bericht tiber die Bedingungen der Aufforstung
und Cultivierung des kroatischen Karstgebirges, u »Mitteilungen
der k. k. geographischen Gesellschaft«, Wien 1860, pag. 97—140.


U toj radnji prikazao je Lorenz samo Krš građanskeHrvatske, dakle
od Kastva do Povilja kod Novoga. Najprije su vrlo dobro opisane prilike
tla, klime i vegetacije toga područja, a onda slijedi mišljenje, kako da se
pošumi ta kamena pustoš. Radnji je priklopljena i kulturno-geografska
karta toga predjela, izrađena po samom autoru. Lorenz je bio mišljenja,
da pošumljenje Primorskoga Krša treba provađati na velikim površinama.
Počevši od ruba starih šuma, koje su od mora udaljene neko 15 km, a
leže u nadmorskoj visini od cea 800—1000 m, treba da pošumljavanje napreduje
prema moru. Na taj bi način starije i odraslije sastojine uvijek
štitile mlađe i niže sastojine od jake bure (bora), koja vegetaciju mnogo
smeta. Stare šume na tim površinama posječene su oko 1800—1830. godine.
Pošto su ta mjesta dosta udaljena od sela, nije ondje paša i daljna
sječa posve uništila vegetaciju. Površine su još obrasle grmljem bukve, te
je i tlo bolje nego na površinama bliže moru. Pošumljenje i— mislio je
Lorenz — treba po mogućnosti provesti naravnim putem. Prije svega
jelovim sjemenom, što ga vjetar zanosi iz starijih susjednih sastojina, a
onda bukovim (hrast dolazi niže) izdankom, koje treba gojiti dok ne obi
ode sjemenom. Na taj bi se način podigla ovdje mješovita bukova i jelova
visoka šuma. Na pojedinim mršavim mjestima preporučio je Lorenz jesenju
sjetvu običnog i crnog bora, te sjemena onih listača, koje ovdje od


431




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 38     <-- 38 -->        PDF

naravi pridolaze. Napose podvlačimo pogrešno mišljenje Lorenza, koji


nije bio šumar, da se radi nestašice vlage ne može ni pomisliti na pošum


ljenje biljkama.


Na nešto nižim mjestima, već počevši od Grobničkog polja a na crti


Kamenjak (polovina puta između Zlobina i Plasa, nešto sjevernije od Tri


botinja nad Novim), tlo je tako omršavilo i opustilo, da se na podizanje


visokih šuma ne može ni misliti, nego se mora ići za podizanjem što gušće


niske šume od onih vrsta drveća, koje tamo rastu, a na rebrima i vrho


vima može se sijati bor.


Na donjoj stepenici od Orehovice—Sv. Kuzma—Grižani—Bribir pre


ma moru nije pošumljenje toliko važno, jer se ove površine mnogo upo


trebljavaju za vinograde i vrtove. Ukoliko dolazi potreba pošumljenja,


dolazi u obzir niska šuma.


Lorenz se kod pisanja ove radnje koristio radnjom prof. Dra F. X.


Hlubek-a: Die Bewaldung des Karstes, u kojoj je opisano pošumljenje


Krša u okolici Trsta.


2. U svojoj knjizi »Korist i gojenje šuma«, Zagreb g. 1866. posvetio
je Bogoslav Šulek posebno opširno poglavlje (str. 153—215) pošumljenju
našega Krša. Citira brojne podatke iz dotadanje literature o pošumljenju
krša. Glede načina pošumljenja zaključkom skupštine Austrijskog šumarskog
društva održane na Kršu g. 1865. koji glasi: da je pošumljenje biljkama
pouzdanije, brže i jeftinije nego sjetva sjemena; da se površine, gdje
nema pitome zemlje, niti je zemlja obrasla travom, pošumljuju biljkama
crnoga bora, a površine, obrasle travom i sa dosta zemlje, da se pošumljuju
biljkama lisnatoga drveća, koje tamo od prirode raste, uz primjesu
crnoga bora; da treba riješiti pitanje ispaše, za koju treba ostaviti samo
potrebno prostranstvo, a ostale površine treba zabraniti i zašumiti; one
vlasnike, koji sami zašume svoje goleti, treba oprostiti od poreza za pošumljene
površine.
3. Glavno zapovjedništvo u Zagrebu, kao vrhovna uprava Vojne Krajine,
povjerilo g. 1875. Josipu Wessely-u, direktoru šumarske akademije
u Mariabrunnu, da razvidi Krš Hrvatske Krajine i da predloži, kako bi se
najuspješnije priveo kulturi taj pusti kraj. Wessely je opisao krš i predočio
krško pitanje uopće i iznio svoje mišljenje o njegovom pošumljenju
u djelu, »Das Karstgebiet Militdr-Kroatiens und seine Rettung«, »Krš hrvatske
krajine i kako da se isti spasi« Šumarski List 1877—1879. (hrvatski
prevod Ivana viteza Trnskoga).
Wessely zabacuje pošumljenje Krša sjetvom, jer da mlade biljke, ako
i niknu, ne ojačaju dosta do nastupa ljetne suše i zato poginu. Izuzetak
je u kišno ljeto, no takovo ljeto nije moguće unapred predviđetL Biljke
za sadnju treba uzgojiti što jedrije, a ne tanke i visoke. Borove biljke treba
saditi kao dvogodišnje, a lisnate kao jednogodišnje, da bi troškovi kopanja
jama bili što manji. Visinu troškova pošumljenja jednog katastralnog jutra


(0.575 ha) iskazuje sa 100 nadnica onih radnika, koji kopaju jame, ili sa
cea 200 nadnica onih radnika, koji sade biljke.
4. O pošumljenju i gospodarskom podizanju Krša u Bosni i Hercegovini
ističe se t. zv. Karst-Memorandum od E. Horovitz-a i K. Petrašeka
1890., i t. zv. Županjački operat iz god. 1891. izrađen po nadšumaru Andriji
Gešvindu, gospodarskom stručnjaku Josipu Ecklu i kotarskom pred432




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 39     <-- 39 -->        PDF

stojniku Dru Radinskome1 ´2. Ovaj opérât je potpuna monografija šumarskog
i gospodarskog stanja kraja oko Županjca u Bosni (Duvno). Taj operat
stoji, kako Petrašek kaže, na istoj visini kao i spomenuto Wessely-jevo
djelo. Šumarski dio pomenutog operata sadržaje pored ostaloga još i ova
poglavlja: Krš Županjca i njegovo stanovništvo; opis Krša; posljedice
pustošenja u sadašnjosti i budućnosti; klima i njen upliv na vegetaciju;
vjetrovi; vodne prilike; šuma pošumljenje krša; uređenje bujica; pašnjačke
površine; prijedlozi za postavljanje zabrana paše i za kresanje
brsta; ustanovljenje potrebe na drvu i ugljenu; individualna dioba malih
pošumljenih površina; nadzor nad pošumljenjem; odstranjenje koza od
paše i t. d.


5. »Pošumljenje krša« od Ferdinanda Holla, profesora na tehničkoj
srednjoj školi u Sarajevu, 1894. Publikacija opisuje ukratko Krš i samo
pošumljavanje, za koje pisac daje slijedeća pravila:
a) površina, koju valja pošumiti, mora se prije pošumljenja zagajiti;
b) valja nastojati, da se za pošumljenje upotrijebe onakove biljke,
kakvih već ima na toj površini;
c) radi velikih troškova sadnje, valja, gdje je moguće, upotrijebiti
sjetvu;
d) kod izbora drveća valja u prvom redu uzeti obzir na crni bor
(Pinus nigra Arn.);


e) velike kao i slabe biljke valja po mogućnosti izbjegavati, te upotrijebiti
kod listača jednogodišnje, kod četinjača (bora) dvogodišnje biljke
sa neoštećenim žilama;


f) ne valja da se iskopaju veće rupe, nego što zahtijevaju žile (na
položajima izloženima buri), jer zemlja ostaje u rupi rahlija, te olakšava
pravljenje lijevaka;


g) travu i korov valja po mogućnosti ostaviti;
h) rđava mjesta valja tek onda pošumiti, pošto su već pošumljena
povoljnija mjesta.


6. »Die Aufforstung in Krain« Ljubljana 1898. od Wenzel Goll-a,
deželnog gozdarskog nadzornika u Ljubljani (120 stranica). Pisac nas
upoznaje sa geološkim, klimatskim i gospodarskim prilikama slovenačkoga
Krša, opisuje izvođenje pošumljenja, iznosi podatke o postignutim
kulturama, upoznaje nas sa sastavom i radom Povjerenstva za pošumljenje
Krša i sa zakonskim odredabama za pošumljenje Krša u Sloveniji.
Napose su "navedene i odredbe Šumskog Reda iz godine 1771. glede pošumljavanja
pustih zemljišta u Sloveniji, po kojem je svaka kuća bila
dužna sijati svake godine šumsko sjemenje po pustim čistinama tako dugo,
dok takovih ima. Osim toga je svaka kuća morala oko kuće, vrtova, livada
i pašnjaka zasaditi po 20 šiba.
7. Ferdinand Holl (vidi toč. 5.) štampao je u Sarajevu g. 1901. ponovo
publikaciju o pošumljenju Krša i to u srpsko-hrvatskom i njemačkom
jeziku pod naslovom »Pošumljenje Krša (Die Karstaufforstung)«. Ova
radnja obasiže 112 stranica. Pisac ponajprije opisuje geološke, orografske,
—i—,


1


Ludwig Dimitz: Die forstlichen Verhâltnisse und Einrichtungen Bosniens und
der Hercegovina. Wien 1905., str. 315—360.
2 Pavao Bilić: Gospodarenje u Bos. Herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljavanje.
»Šum. List« g. 1924., str. 385—413.


433




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 40     <-- 40 -->        PDF

hidrografske i klimatske prilike našega Krša i način samoga pošumljenja.
Prema njegovim navodima pošumljavanje sijanjem sjemena malo se rabi,
jer mlade biljke ponajčešće nisu u stanju odoliti velikoj suši ljeti, ni velikoj
buri zimi. Sjeme četinjača uopće se ne sije, jedino u južnijim predjelima,
na toplijim i zaštićenim položajima, može se upotrebiti sjetva vrsta
Pinus halepensis i P. Pinea, koje vrste imaju već kao klice dugo žilje, i vrlo
su osjetljive na ozljede prigodom presađivanja. Od sijanja sjemena lisnatog
drveća može se očekivati uspjeh sarno od vrsta sa velikim sjemenkama
(Quercus, Castanea, Juglans, a eventualno i kod Celtis i Prunus
Mahaleb). Sve ostale vrste moraju se gojiti sadnjom. U velikom dijelu
Krša dolaze od četinjača u obzir na prvom mjestu Pinus Luricio aastnaca
EndL, a u toplijim predjelima (Dalmacija, otok Rab i južnije) na zaštićenim
položajima Pinus halepensis, P. Pinuster (maritimu), P. Paroliniuna,


P. Pinea, a od listača vrste Quercusa (osobito Quercus pubescens Wild.),
u toplijim predjelima (Rab i južnije) Quercus ilex, nadalje vrste ostalih
rodova, koje od naravi pridolaze. Pojedine površine, gdje ima od brštenja
zakržljalog grmlja, pošume se najlakše, da se tamo zabrani paša, a grmlje
se pris ječe kod zemlje (resurekciona sječa).
8. Die Aufforstung des Karstes in Oesterreich, od Komada Rubbia,
deželnog gozdarskog nadzornika u Ljubljani, 1907. U ovom djelu (referat
na internacionalnom poljoprivrednom i šumarskom kongresu u Wienu)
iznosi pisac prikaz pošumljenja Krša u Kranjskoj, Istri, Gradiški, Trstu
i Dalmaciji, ćlede načina pošumljavanja kaže izrično, da se ručno pošumljenje
gotovo u pravilu izvodi sadnjom biljaka. Ručno pošumljavanje sjemenom
četinjača ne obavlja se uopće u Kranjskoj, u primorskom Kršu
rijetko, no u Dalmaciji i na otocima dosta često, pošto su tamo klimatske
prilike povoljnije.
9. Pošumljenje Krasa, napisao Bogoslav Kosović, šumarski nadzornik,
Zagreb 1909. (štampano je u Šumarskom Listu, 60 stranica). Ovu je
radnju razdijelio pisac u 4 poglavlja i to:
a) postanak Krša, te njegovo sadanje stanje; b) biljevišta; c) tehnika
pošumljavanja Krša; d) riješenje pravnih odnošaja i gospodarskih pitanja
suvislih sa pitanjem o kultiviranju Krša.


Pisac napominje vrlo slabe uspjehe pošumljavanja Krša biljkama
lisnatog drveća i kaže, da se kod pošumljavanja Krša u predjelima oko
sjevernog Jadrana mora slijediti primjer slovenskih stručnjaka, da se najprije
odgoji gusto sklopljena šuma sadnjom biljaka (Pinus laricio austr.)
ili Pinus strobus, koje su vrste kadre izdržati jake vjetrove i ine nepogode
krške klime, a padanjem Cetina brzo popravljaju tlo. Uspjeh sjetve
sjemena na neobraštenom Kršu je rijetko dobar. Ukoliko se ipak sjeme
sije, preporuča pisac Miroševićevu metodu. Ona se sastoji u tom, da se
tik kakvog kamena ili grma pospe po zemlji par zrna sjemena i pokrije
suhim listom ili travom, poklopi grančicom, a ovu opet pritisne kamenom.
Lišće čuva sjeme od ptica i drži ga vlažnim.


10. Zakon o pošumljenju Krasa, od Stevana Petrovića, šumarskog
nadzornika, Zagreb 1910. (štampano i u Šumarskom Listu, 45 stranica).
Pisac detaljno i temeljito obrazlaže potrebu, da se donese zakon o pošumljenju
Krša, te iznosi glavna načela, na kojima bi se takav zakon morao
izgraditi.
434




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 41     <-- 41 -->        PDF

11. Petindvajset let pogozdovanja Krasa na Kranjskem, Funfundzwanzig
Jahre Karstaufforstung in Krain, napisao Komad Rubbia, višji
gozdarski svetnik in deželni gozdni nadzornik, Ljubljana 1912. (na slovenski
jezik preveo Anton Šivic, gozdarski komisar v Ljubljani). U ovom
djelu iznosi pisac rezultate 25-godišnjeg rada slovenskih šumara na pošumljavanju
bivšeg slovenskog Krša. Za to pošumljenje uzeto je iz šumskog
vrta u Ljubljani 43,550.600 biljaka. Pošumljenje se obavlja u glavnom
sadnjom, od kojih 91.6% otpada na crni bor (Pinus laricio austr.). Sadnja
se obavlja u pravilu rano u proljeće, jer se tlo kasnije isuši. Jesenje kulture
sa četinjačama daju slabe uspjehe, koji zaostaju za uspjehom sadnje u
proljeću, pa i u kasnom proljeću. Nasuprot jesenje kulture sa biljkama
listača daju bolje rezultate. Udaljenost biljaka kod sadnje je cea 1.2 m.
Kulture sa crnim borom imaju ili trajnu ili prolaznu zadaću. Prve su takove,
gdje crni bor imade trajno ostati kao glavna sastojina; to su redovno
zaštitne šume i zabrane na opustošenom mršavom kamenitom tlu osobito
uz ceste i željeznice. Prolazne su kulture crnoga bora takove, gdje
bor ima zadaću da popravi tlo, da se kasnije na tim mjestima mogu uzgojiti
tehnički vrednije vrste drveća, eventualno pod zaštitom bora.
12. Prilozi za povijest pošumljenja Krasa u Hrvatskoj, napisao Alfonzo
Kauders, šumarski nadzornik, Ogulin, 1921. (175 stranica litografije,
štampano i u Narodnoj Šumi, god. 1921. i 1922.). U ovom radu iznosi pisac
povjesni razvitak pošumljenja Krša u Hrvatskoj, prikazuje nastojanje
vlasti oko pošumljenja, i daje u vrlo opširnom izvatku sadržaj glavnih
štampanih djela iz toga područja naše literature.
13. Bura i njezino značenje za pošumljenje Krasa, napisao Josip Balen,
šum. nadzornik, Senj, 1922. (manuskript, 90 stranica). Pisac raspravlja
o buri kao vrlo važnom klimatskom faktoru, koji znatno utječe na pošumljenje
Krša. Bura je vrlo jaki i hladni vjetar N—E quadrant. Javlja se
na, Kršu vrlo često, u većini mjeseci duva gotovo 60% broja danâ. Nastupom
bure pada temperatura zraka i temperatura gornjeg sloja tla. To u
hladnijim godišnjim dobama ima za posljedicu smrzavanje vode u tlu i
nastup sriježi sa svim lošim posljedicama. Uslijed bure umanjuje se relativna
vlaga zraka, te su zato naši krški predjeli, iako su uz more, dosta
suhog zraka (60.65%). Uslijed bure povećava se isparivanje vlage iz tla
i pospješuje transpiracija biljaka. To sve štetno utječe na porast raslinstva,
osobito za vrijeme ljetne suše, koja se ovdje često javlja. Poradi
mehaničkog djelovanja bure moraju se za pošumljenje Krša rabiti male
biljke, da ih vjetar ne može pokretati, dok se rahla zemlja oko njih opet
posve ne slegne. Najbolje se opaža učinak bure na sadanjoj mršavoj vegetaciji,
koje gotovo i nema na buri izloženim stranama, dok je u neposrednoj
blizini tih mjesta na od bure zaklonjenim, vegetacija mnogo bolja. Zato
se kod pošumljavanja Krša moraju izrabiti svi mogući, makar i najmanji
zakloni od bure. Bura osim toga štetno djeluje na razvoj krošanja.
Važnije manje članke o pošurnljenju Krša, štampane u Šumarskom
Listu, spominjemo ovdje tek po naslovima, iz kojih se i sam sadržaj razabire.


14. D. Hlawa: Rasprave iz velike skupštine austrijskog šum. društva
u savezu sa Hrvatsko-slavonskim i Kranjsko-primorskim šumarskim društvima
u Austrijskom i Hrvatskom Primorju. (Š. L. 1879. str. 153—225).
435




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 42     <-- 42 -->        PDF

15. »Kako ćemo u buduće gospodariti na Krasu«, po šumarskom savjetniku
H. Guttenbergu (Š. L. 1881. str. 305—309).
16. »Osvrt na Kras Grobnika«, napisao kot. šumar Josip Majnarić(Š. L. 1891. str. 307—324, 358—373).
17. »Kulturno geograf ički opis hrvatsko-primorsko g krasa u području
modruško-riječke županije i njegovo pošumljenje iz autonomnoga budgeta«,
od Marina de Bone, žup. nadšumara (Š. L. 1892. str. 331—352).
18. »Hrvatsko-primorski kras i pošumljenje istoga u području bivše
Vojne Krajine«, napisao Malbohan, šumarnik i nadzornik za pošumljenje
primorskoga krasa (Š. L. 1892. str. 211—220).
19. »Kulture na Grobničkom polju«, napisao Ettinger (Š. L. 1897.
str. 448-4452).
20. »K dvadeset i pet godišnjici pošumljavanja Krasa u posestrimiKranjskoj«, napisao Dr. A. Petračić (Š. L. 1913. str. 188—194).
21. »Kras i pošumljenje Krasa u Crikveničkom šumskom kotaru«,
napisao prof. Alfonzo Kauders, kot. šumar (Š. L. 1914. str. 347—356).
22. Dr. Josip Balen: »Rad šumara na kršu« (Š. L. 1925. str. 470—
474).
23. Dr. Josip Balen: »Organizacija rada pošumljenja Krša i Goleti«
(Š. L. 1925. str. 710—719).


24. Dr. Josip Balen: »Pošnmljavanje Krša i Goleti« (Pola stoljeća
šumarstva, Zagreb 1926. str. 332—354).
25. Dr. Josip Balen: »Dioba gologa Krša, prilog studiju pošumljavanja
Krša« (Š. L. 1927. str. 454—462).
26. Dr. Josip Balen: »Pošumljavanje Krša sjetvom« (Š. L. 1927.
str. 122—129).
27. Dr. Josip Balen: »Podizanje šuma na Kršu resurekcijom« (Š.
L. 1927. str. 287-4294).
La littérature sur le Karst. Voir la monographie Le Karst Yougoslave, Zagreb
1928, publiée par le Ministere des Forets et des Mines.
! Rédaction


436