DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Melica ciliata L., i dr. zatim Tulipa silvestris L., Fritillaria tenella M. B., Iris illyrica Tofnm., /. graminea L., Crocus Heuffelianus Herbert., Gladiolus illyricus Koch., Orchis provincialis Balb., 0. tridentata Scop., O. morio L., Bunium alpinum W. K., Valeriana tuberosa L., Asphodeline lutea (L.) Rchb., .. liburnica (Scop.) Rchb., Tunica saxiiraga (L.) Scop., Ranunculus illyricus L., Helleborus odorus W. K., //. multifidus Vis, Paeonia peregrinaMili., Thlaspi praecox Wulf., Polygala nicaeensis Risso, Sesdi Tommasinii Rchb., Euphorbia fragifera Jan., Potentilla australis Krasan., P. Tommasiniana F. Schultz., Genista sericea Wulf., G. silvestris Scop., Cytisus argenteus L., Satureia montana L., S. pygmaea Sieb., Plantago argenteaChaix, Knautia illyrica Beck., K\ rigidiuscula Beck., Senecio lanatus Scop., Centaurea rupestris L., Scorzonera villosa Scop. i t. d. Ovakovomi širem shvaćanju krške kamenjare, kakovom smo so ovdje priklonili,, usprotivio se je i opet Adamović (1. c, 1911, p. 2.). Njegovi razlozi,, što ih ističe protiv Beckovog izraza »Karstheide« u glavniofrne su isti, što ih je iznio i protiv rJoijma »Karstwald «. Po Adamovićevom je naime mišljenju Beck pod imenom »Karstheide« »sabrao i skupio kamenjare (Felsentrift), krševe (Fels-und Wundformation), zidine i mede (Mauerformation) i točila (Runsen) ne samo primorja, nego i prilično Visokih predjela)«,, pa prema tome taj izraz »prije odgovara pojmu vegetacionskoiga stepiema, negjo li formacije «. Naše jie stanovište i u ovom slučaju identično sa onim, štoi smo ga zauzeli naprijed, govoreći loi poijmu, »Karstwald«. Krška kamenjara predstavlja, jednako kao i mediteranska, bez sumnje čitav heterogeni kompleks asocijacijai. Stoga su i ovdje potrebna prije svega foilj´no-socijološka istraživanja. Ta će istraživanja pokazati, od kolikih asocijacija sastoje i kamenjare i krševi i točila i t. d. A sve dotle, dok ta istraživanja nijesu provedena, bilo bi svako stanovište prema navedenom Adamovićevom, odnosno Beckovom shvaćanju samo provizorno. i) Brdske i predalpinske šume ilirskih planina. Već je naprijed spomenuto, da su za viši montani i predalpinski pojas ilirskih planina značajne šume, u kojima dominiraju poglavito tri drveta: Fagus silvatica L., Picea excelsa (Lam.) Link. i Abies pectinata D. C. Ovima se pridružuju i mnogi drugi bjelogorični i crnogorični elementi. Što se tiče raširenja tih šuma, koje su razvite sad u čistim bukovim ili crnogoričnim, a sad u miješanim sastojinama, to možemo ovdje iznijeti tek nekoliko najznatnijih činjenica, što ih je ustanovio već Beck. Prije svega naglasio je Beck, da su na onim planinama, koje se nalaze blizu Jadranskog mora, pokriveni šumom samo njihovi istočni i sjevero-istočni obronci, dok su obronci prema moru goli, t. j . bez šume. Druga je zanimljiva činjenica, za koju je Beck našao obrazloženje u klimskim prilikama, ta, da crnogorica u glavnome izbjegava one obronke ilirskih planina, koji su okrenuti prema morskoj strani. Na tim obroncima dolazi jedino bukva (Fagus silvatica L.), dok se crnogorica pojavljuje redovno na obroncima, koji su od mora otkrenuti, i to bilo u čistim, bilo u miješanim sastojinama. No i sama bukva izbjegava donekle one obronke, koji su okrenuti prema moru, a što se ide više prema jugu, to se širina pojasa bukove šume sve više sužuje. I ove činjenice objašnjava Beck (1. c. 1901., p. 314.) klimskim prilikama, koje u opće ne dopuštaju uspijevanje bukve, smreke i jele u nižem pojasu ilirskog krša. Stoga je šuma, u kojoj ta drveta dominiraju, potisnuta sasvim u višu zonu (iznad krške regije), pa ni tu nije razvita u pravilnim pojasima, kakove razlikujemo n. pr. u Alpama. U ilirskim planinama ne možemo dakle govoriti o kakovom pravilnom nižem pojasu 416 |