DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 21 <-- 21 --> PDF |
lanuginosa Lam., Qu. sessiliflora Salisb., Qu. cerris L., Fraxinus ornas L., Ostrya carpinifolia Scop., Acer cumpestre L., A. monspessulamim L., Carpinus duinensis Scop. Ovim vodećim elementima primiješana su u manjoj mjeri još neka drveta, kao Carpinus betulus L., Celtis australis L., Pirus communis L., Quercus hungarica Hubeny., Tilia argentea Dsf., T. cordata Mili. i dr. a i mnogobrojni grmovi, kao n. pr. Prunus mahaleb L., Crataegus monogyna Jacqu., Cotinus coggygria Scop., Corylus avellana L., Colutea urborescens L., Ligustrum vulgare L., Juniperus communis L., J. oxycedrus L., Paliurus aculeatus Lam., Evonymus europaeus L., E. verrucosus Scop., Pistacia terebinthus L., Cornus sanguinea L., C. /rcas L., Cytisus ramentaceus Sieb. (mjestimice u velikim masama) i t. d. Od povijuša najznatnije su Clematis vitalba L., Hedera hélix L., Viiis vinifera L., Calystegw silvatica (Spreng.) W. K. i dr. Za sastav nižeg rašća krške šume navodi Beck preko 150 vrsta, među kojima se nalaze i mnogi naprijed spominjani ilirski tipovi. Prema Bečku čini istočnu granicu krške šume linija, koju možemo povući od Karlovca kroz Bosnu do Konjica. No najljepše razvitu kršku šumu nalazimo upravo uz samo Jadransko more. Tu ona pokriva obronke liburnijskog krša, Velebita, sjeverni dio Cresa i gotovo čitav Krk. Po svojem je postanku krška šuma sekundarnog podrijetla. Ona je proizašla pod utjecajem biotičkih faktora, poglavito sječe, iz nekadanje homogene hrastove listopadne šume (isp. Adamović, 1. c, 1909., p. 126.). h) Hrska kamenjara (»Karstheide« po Bečku). Ono što je za mediteranski krš medit. kamenjara, to je za ilirski krš t. zv. krška kamenjara(»Karstheide«, isp. Beck, 1. c. 1901., p. 248.). Ova potonja podaje fizionomski karakter velikom području našega kontinentalnoga krša, počevši od kvarnerskih i velebitskih obronaka kroz čitavu unutarnju Dalmaciju i jedan dio Bosne sve do najvećeg dijela Hercegovine i Crne Qore. »Dort ist in der Karstheide der Charakter des Landschaftsbildes verkôrpert.« (Beck, 1. c. p. 249.). Fizionomski je krška kamenjara u tolikoj mjeri, slična mediranskoj, te Beck s pravom kaže, da će onaj, tko nije dobro upućen u vegetaciju, jedva i primijetiti razlike između jedne i druge, odnosno postepeni prelaz jedne u drugu. U glavnome razlikuje se krška kamenjara od mediteranske time, što je u njoj vegetacija više zatvorena i što se u njoj postepeno gube mediteranski tipovi, koji bivaju zamijenjeni mnoštvom ilirskih brdskih elemenata. Osim toga ističe Beck još jednu razliku, koja je od poglavite važnosti za problem pošumljenja. Dok naime medit. kamenjara treba, da se prirodnim putem zašumi, relativno mnogo vremena, dotle krška kamenjara nosi u sebi »den Keim rascher und iippiger Entwicklung«. Čim na kojem dijelu krške kamenjare prestane nepovoljni utjecaj biotičkih faktora, zazeleni se taj dio u relativno kratkom vremenskom razmaku. Najprije se pojavljuje mnoštvo zeleni, koje čitavom području podaju fizionomiju zatvorene livade. Iza toga useljuju se postepeno elementi krške šume, koji napokon sasvim preotmu teren kamenjare. Kao što mediteranska, tako se i krška kamenjara odlikuje velikim obiljem biljnih vrsta, koje u njezinoj vegetaciji igraju sad veću, sad manju ulogu. Sam Beck navodi u sastavu krške kamenjare preko 300 vrsta, od kojih ćemo ovdje radi primjera spomenuti tek nekoliko značajnih tipova. Među takove idu primjerice mnoge trave, kao Štipa pennata L., Andropogon ischaemum L., Bromus erectus Huds., Koeleria cristata (L.) Pers. 415 |