DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 21     <-- 21 -->        PDF

lanuginosa Lam., Qu. sessiliflora Salisb., Qu. cerris L., Fraxinus ornas L.,
Ostrya carpinifolia Scop., Acer cumpestre L., A. monspessulamim L., Carpinus
duinensis Scop. Ovim vodećim elementima primiješana su u manjoj
mjeri još neka drveta, kao Carpinus betulus L., Celtis australis L., Pirus
communis L., Quercus hungarica Hubeny., Tilia argentea Dsf., T. cordata
Mili. i dr. a i mnogobrojni grmovi, kao n. pr. Prunus mahaleb L., Crataegus
monogyna Jacqu., Cotinus coggygria Scop., Corylus avellana L., Colutea
urborescens L., Ligustrum vulgare L., Juniperus communis L., J. oxycedrus
L., Paliurus aculeatus Lam., Evonymus europaeus L., E. verrucosus
Scop., Pistacia terebinthus L., Cornus sanguinea L., C. /rcas L., Cytisus
ramentaceus Sieb. (mjestimice u velikim masama) i t. d. Od povijuša najznatnije
su Clematis vitalba L., Hedera hélix L., Viiis vinifera L., Calystegw
silvatica (Spreng.) W. K. i dr. Za sastav nižeg rašća krške šume
navodi Beck preko 150 vrsta, među kojima se nalaze i mnogi naprijed
spominjani ilirski tipovi.


Prema Bečku čini istočnu granicu krške šume linija, koju možemo
povući od Karlovca kroz Bosnu do Konjica. No najljepše razvitu kršku
šumu nalazimo upravo uz samo Jadransko more. Tu ona pokriva obronke
liburnijskog krša, Velebita, sjeverni dio Cresa i gotovo čitav Krk.


Po svojem je postanku krška šuma sekundarnog podrijetla. Ona je
proizašla pod utjecajem biotičkih faktora, poglavito sječe, iz nekadanje
homogene hrastove listopadne šume (isp. Adamović, 1. c, 1909., p. 126.).


h) Hrska kamenjara (»Karstheide« po Bečku). Ono što je za mediteranski
krš medit. kamenjara, to je za ilirski krš t. zv. krška kamenjara(»Karstheide«, isp. Beck, 1. c. 1901., p. 248.). Ova potonja podaje fizionomski
karakter velikom području našega kontinentalnoga krša, počevši od
kvarnerskih i velebitskih obronaka kroz čitavu unutarnju Dalmaciju i jedan
dio Bosne sve do najvećeg dijela Hercegovine i Crne Qore. »Dort ist in
der Karstheide der Charakter des Landschaftsbildes verkôrpert.« (Beck,


1. c. p. 249.). Fizionomski je krška kamenjara u tolikoj mjeri, slična mediranskoj,
te Beck s pravom kaže, da će onaj, tko nije dobro upućen u vegetaciju,
jedva i primijetiti razlike između jedne i druge, odnosno postepeni
prelaz jedne u drugu. U glavnome razlikuje se krška kamenjara od
mediteranske time, što je u njoj vegetacija više zatvorena i što se u
njoj postepeno gube mediteranski tipovi, koji bivaju zamijenjeni mnoštvom
ilirskih brdskih elemenata. Osim toga ističe Beck još jednu
razliku, koja je od poglavite važnosti za problem pošumljenja. Dok
naime medit. kamenjara treba, da se prirodnim putem zašumi, relativno
mnogo vremena, dotle krška kamenjara nosi u sebi »den Keim rascher
und iippiger Entwicklung«. Čim na kojem dijelu krške kamenjare prestane
nepovoljni utjecaj biotičkih faktora, zazeleni se taj dio u relativno kratkom
vremenskom razmaku. Najprije se pojavljuje mnoštvo zeleni, koje čitavom
području podaju fizionomiju zatvorene livade. Iza toga useljuju se postepeno
elementi krške šume, koji napokon sasvim preotmu teren kamenjare.
Kao što mediteranska, tako se i krška kamenjara odlikuje velikim
obiljem biljnih vrsta, koje u njezinoj vegetaciji igraju sad veću, sad manju
ulogu. Sam Beck navodi u sastavu krške kamenjare preko 300 vrsta, od
kojih ćemo ovdje radi primjera spomenuti tek nekoliko značajnih tipova.
Među takove idu primjerice mnoge trave, kao Štipa pennata L., Andropogon
ischaemum L., Bromus erectus Huds., Koeleria cristata (L.) Pers.


415