DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 18     <-- 18 -->        PDF

je ukupni intenzitet svjetla reduciran na 0.08, onda prema Bečku (1. c. 1901.,


p.
137.) nema u njoj uopće nikakovog nižeg rašća.
d) Šuma crnog bora (Pinus nigra Arn.). Šuma crnoga bora razvita
je u onim dijelovima južno-dalmatinskog krša, gdje alepski bor više ne
može uspijevati, ali gdje ostali mediteranski zimzeleni elementi još normalno
rastu. Na takovim se mjestima crni bor (Pinus nigra Arn.) udružio
sa elementima makije u šumu zasebnog tipa. Ta je šuma razvita naročito
u višem pojasu na Braču, Hvaru, Korčuli, Pelješcu, a u nešto modificiranom
obliku dolazi prema Adamoviču i na području Velebita, na Biokovu
i drugdje. U njezinom sastavu dominira Pinus nigra Arn., kojemu su mjestimično
primiješani Pinus halepensis Mili, Quercus ilex L., Fraxinus ornus


L. i Laurus nobilis L. Nisko drveće i niže rašće sastavljeno je od samih
elemenata makije.
e) Šuma lovorike (Laurus nobilis LJ. Za lovoriku je značajno —
kako to s pravom naglašuje Beck (1. c. 1901. p. 144.) — da se najbujnije
razvija tek izvan same makije, dakle već na granici zimzelene regije.
Stoga je zadruga, u kojoj dominira Laurus nobilis L., obično bogata i zimzelenim
elementima makije i listopadnim sastojcima susjednog područja


(n. pr. Fraxinus ornus L., Quercus lanuginosa Lam., Ostrya, i dr.). »Najveće
lovorove zadruge nalazimo oko Trogira, na Braču, Hvaru, Korčuli,
Pelješcu između Slanoga i Osojnika, u Sutorini, a naročito oko Herceg-
Novoga i Risna«. (Adamović, 1. c, 1911., p. 16.).
î) Mediteranska kamenjara. Kamenjara podaje upravo glavnu fizionomsku
karakteristiku najvećem dijelu mediteranskog krša. »Diese Formation
von allgemeinster Verbreitung ist es, welche dem grossten Teile
der Adrialander den Stempel der Sterilitat, deri Charakter oder Steinwusten
verleiht«. (Beck, 1. c. 1901., p. 151.). A upravo taj čisto îizionomski
momenat je ujedno glavna pozitivna oznaka uvriježenog geobotaničkog
pojma kamenjare, koja sa modernog fitosocijološkog gledišta ne predstavlja
nikakovu homogenu zadrugu, već čitav kompleks asocijacija, trajnih
zadruga. Zbog heterogenosti vegetacije u opsegu kamenjare mijenja
se od mjesta do mjesta i njezina fizionomija. Izrazi »Phrygana«, »Tomillares
« i si., kojima su se kod opisivanja medit. kamenjare služili osobito
stariji autori, ne odnose se na nikakove floristički točno obilježene biljnozadružne
jedinice, nego označuju i opet jedino čisto fizionomski određene
deskriptivno-vegetacijske pojmove, kojima u današnjoj biljnoj socijologiji
zapravo i nema mjesta. No upravo stvaranje tih pojmova dokazuje najbolje,
kako je velika fizionomska i floristička heterogenost vegetacije u
kamenjari bila već rano zapažena. Kako je sva medit. kamenjara, bez izuzetka,
sekundarnog podrijetla, to je i karakter njezine vegetacije u pojedinim
predjelima ovisan, uz postojeće klimske prilike, u prvom redu od
biotičkih, napose antropo-zooičkih faktora. To nam najbolje dokazuje
razlika između vegetacije onih dijelova kamenjare, koji su kroz nekoliko
godina učinjeni nepristupačnima za stoku, t. j . ogradama izolovani, prema
onim dijelovima, gdje je paša stoke posve slobodna. U spomenutim ograđenim
dijelovima vegetacija je relativno bujna. Tu se osim različnih zeleni
pojavljuju doskora razasuti zimzeleni i listopadni grmovi, koji nakon nekog
vremena osjetljivo mijenjaju fizionomiju vegetacije. Ova poprima
postepeno značajke tipske makije. Odatle vidimo, kako su makija i kame


412