DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 18 <-- 18 --> PDF |
je ukupni intenzitet svjetla reduciran na 0.08, onda prema Bečku (1. c. 1901., p. 137.) nema u njoj uopće nikakovog nižeg rašća. d) Šuma crnog bora (Pinus nigra Arn.). Šuma crnoga bora razvita je u onim dijelovima južno-dalmatinskog krša, gdje alepski bor više ne može uspijevati, ali gdje ostali mediteranski zimzeleni elementi još normalno rastu. Na takovim se mjestima crni bor (Pinus nigra Arn.) udružio sa elementima makije u šumu zasebnog tipa. Ta je šuma razvita naročito u višem pojasu na Braču, Hvaru, Korčuli, Pelješcu, a u nešto modificiranom obliku dolazi prema Adamoviču i na području Velebita, na Biokovu i drugdje. U njezinom sastavu dominira Pinus nigra Arn., kojemu su mjestimično primiješani Pinus halepensis Mili, Quercus ilex L., Fraxinus ornus L. i Laurus nobilis L. Nisko drveće i niže rašće sastavljeno je od samih elemenata makije. e) Šuma lovorike (Laurus nobilis LJ. Za lovoriku je značajno — kako to s pravom naglašuje Beck (1. c. 1901. p. 144.) — da se najbujnije razvija tek izvan same makije, dakle već na granici zimzelene regije. Stoga je zadruga, u kojoj dominira Laurus nobilis L., obično bogata i zimzelenim elementima makije i listopadnim sastojcima susjednog područja (n. pr. Fraxinus ornus L., Quercus lanuginosa Lam., Ostrya, i dr.). »Najveće lovorove zadruge nalazimo oko Trogira, na Braču, Hvaru, Korčuli, Pelješcu između Slanoga i Osojnika, u Sutorini, a naročito oko Herceg- Novoga i Risna«. (Adamović, 1. c, 1911., p. 16.). î) Mediteranska kamenjara. Kamenjara podaje upravo glavnu fizionomsku karakteristiku najvećem dijelu mediteranskog krša. »Diese Formation von allgemeinster Verbreitung ist es, welche dem grossten Teile der Adrialander den Stempel der Sterilitat, deri Charakter oder Steinwusten verleiht«. (Beck, 1. c. 1901., p. 151.). A upravo taj čisto îizionomski momenat je ujedno glavna pozitivna oznaka uvriježenog geobotaničkog pojma kamenjare, koja sa modernog fitosocijološkog gledišta ne predstavlja nikakovu homogenu zadrugu, već čitav kompleks asocijacija, trajnih zadruga. Zbog heterogenosti vegetacije u opsegu kamenjare mijenja se od mjesta do mjesta i njezina fizionomija. Izrazi »Phrygana«, »Tomillares « i si., kojima su se kod opisivanja medit. kamenjare služili osobito stariji autori, ne odnose se na nikakove floristički točno obilježene biljnozadružne jedinice, nego označuju i opet jedino čisto fizionomski određene deskriptivno-vegetacijske pojmove, kojima u današnjoj biljnoj socijologiji zapravo i nema mjesta. No upravo stvaranje tih pojmova dokazuje najbolje, kako je velika fizionomska i floristička heterogenost vegetacije u kamenjari bila već rano zapažena. Kako je sva medit. kamenjara, bez izuzetka, sekundarnog podrijetla, to je i karakter njezine vegetacije u pojedinim predjelima ovisan, uz postojeće klimske prilike, u prvom redu od biotičkih, napose antropo-zooičkih faktora. To nam najbolje dokazuje razlika između vegetacije onih dijelova kamenjare, koji su kroz nekoliko godina učinjeni nepristupačnima za stoku, t. j . ogradama izolovani, prema onim dijelovima, gdje je paša stoke posve slobodna. U spomenutim ograđenim dijelovima vegetacija je relativno bujna. Tu se osim različnih zeleni pojavljuju doskora razasuti zimzeleni i listopadni grmovi, koji nakon nekog vremena osjetljivo mijenjaju fizionomiju vegetacije. Ova poprima postepeno značajke tipske makije. Odatle vidimo, kako su makija i kame 412 |