DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 17 <-- 17 --> PDF |
b) Šuma crnike (Qaercits ilex L.l. Od šuma zimzelenih hrastova, koje za veliki dio méditer, krša predstavljaju konačne, dakle klimatske zadruge, najviše je do danas uzdržana šuma crnike {Qnercus ilex L.). Osobito se lijepi sastojci ove šume nalaze na otocima Rabu, Braču, Korčuli i Mljetu. Kao primjer za njezin sastav neka nam služi šuma na otoku Rabu, kako je opisuje Morton (1. c. 1914.). Među visokim drvećem dominira Quercus ilex L. Njemu se mjestimično pridružuju Laurus nobilis L., Pirus amygdaliformis Vili, Rhamnus alaternus L., Sorbus domestica L., ali i kultivirani Pinns hulepensis Mili., P. pinuster Sol., P. pineu L., Quercus lunuginosu Lam. Među nižim drvećem dominiraju Juniperus ...cedrus L., J. mucrocarpa Sibth. et Sm., Cistus salvifolius L., Pistucia lentiscus L., Rubus ulmifolius Schott., Crataegus monogyna Jacqu., Prunus spinosa L., Myrtus italica Mili., Arbutus unedo L., Ericu arboreu L., Phillyreu latiîolia L., Vibumum tinus L., a česti su i Osyris alba L., Cistus villosus L., Colutea arborescens L., Spartium juncem L., Coronilla emeroides Boiss., Olea oleaster Hoffm. et Lk., Ligustrum vulgure L., Lonieera implexa Ait. Rijetko i pojedinačno dolaze među nižim drvećem Fruxinus ornus L., Pnliurus uculeatus Lam., Ruscus hypoglossum L. i dr. Po tome vidimo, da je niže drveće šume crnike sastavljeno gotovo isključivo od tipskih elemenata makije. Na toj se činjenici osniva mišljenje (Flahault, Chodat, Adamović i dr.), da makija i nije ništa drugo već »niže rašće nekadašnjih visokih šuma, čije je drveće s vremenom od neracionalne sječe potpuno upropašćeno.« (Adamović, 1. c, 1911., p. 4.). Kao elemente niskog rašća crnikine šume na Rabu navodi Morton preko 160 biljnih vrsta, što zeleni, što polugrmova. Veliki dio tih biljaka pripada međutim korovima i ruderalu, te okolnim halofitskim zadrugama i kamenjari, a tek jedan dio predstavlja prave elemente šume. Šuma crnike na Rabu velikim je naime dijelom posve otvorena i jako utjecana, pa su se stoga svi ti elementi po njoj lako raširili. Od povijuša dolaze u šumi crnike također sve one, što smo ih naveli i za makiju. (Hedera, Smilax, Turnus, Asparagus i dr.). c) Šuma alepskog bora (Pinus hulepensis MULI. Ova je šuma ograničena na izvjesne dijelove južno-dalmatinske regije makije, te predstavlja bez sumnje »najljepše šume dalmatinskoga zimzelenoga pojasa« (Adamović, 1. c. 1911., p. 10.). Prema Adamoviću dolazi autohtona šuma alepskog bora na dalmatinskom kopnu južno od Splita i na dalmatinskim otocima južno od Šolte i Brača. U tom je području ova šuma nekoč zapremala bez sumnje mnogo veću površinu, nego danas. U sjevernoj Dalmaciji dolazi alepski bor jedino sađen. Alepski je bor uopće vezan na posve toplu klimu, pa se stoga ni u južnoj Dalmaciji nigdje ne udaljuje mnogo od obale mora. Prema Bečku i Adamoviću ne penje se normalno niti u visinu više od 200 m. Od drveća dominira u šumi alepskog bora jedino i gotovo isključivo Pinus hulepensis Mili. Tek sasvim lokalno na Mljetu našao je Adamović pojedinačne primjese pinje, Pinus Pinea L. Nisko je drveće i niže rašće razvito različito, već prema tome, u kojem je stepenu šuma zatvorena. Što je šuma zatvorenija, to je nisko rašće oskudnije i obrnuto. Kod otvorene šume sastavljeno je nisko drveće i niže rašće od svih naprijed spominjanih tipskih elemenata makije. Kad je pak šuma toliko zatvorena, da 411 |