DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 17     <-- 17 -->        PDF

b) Šuma crnike (Qaercits ilex L.l. Od šuma zimzelenih hrastova,
koje za veliki dio méditer, krša predstavljaju konačne, dakle klimatske
zadruge, najviše je do danas uzdržana šuma crnike {Qnercus ilex L.).
Osobito se lijepi sastojci ove šume nalaze na otocima Rabu, Braču, Korčuli
i Mljetu. Kao primjer za njezin sastav neka nam služi šuma na otoku
Rabu, kako je opisuje Morton (1. c. 1914.). Među visokim drvećem dominira
Quercus ilex L. Njemu se mjestimično pridružuju Laurus nobilis L.,
Pirus amygdaliformis Vili, Rhamnus alaternus L., Sorbus domestica L.,
ali i kultivirani Pinns hulepensis Mili., P. pinuster Sol., P. pineu L., Quercus
lunuginosu Lam. Među nižim drvećem dominiraju Juniperus ...cedrus
L., J. mucrocarpa Sibth. et Sm., Cistus salvifolius L., Pistucia lentiscus
L., Rubus ulmifolius Schott., Crataegus monogyna Jacqu., Prunus
spinosa L., Myrtus italica Mili., Arbutus unedo L., Ericu arboreu L., Phillyreu
latiîolia L., Vibumum tinus L., a česti su i Osyris alba L., Cistus
villosus L., Colutea arborescens L., Spartium juncem L., Coronilla emeroides
Boiss., Olea oleaster Hoffm. et Lk., Ligustrum vulgure L., Lonieera
implexa Ait. Rijetko i pojedinačno dolaze među nižim drvećem Fruxinus
ornus L., Pnliurus uculeatus Lam., Ruscus hypoglossum L. i dr. Po tome
vidimo, da je niže drveće šume crnike sastavljeno gotovo isključivo od
tipskih elemenata makije. Na toj se činjenici osniva mišljenje (Flahault,
Chodat, Adamović i dr.), da makija i nije ništa drugo već »niže rašće
nekadašnjih visokih šuma, čije je drveće s vremenom od neracionalne
sječe potpuno upropašćeno.« (Adamović, 1. c, 1911., p. 4.). Kao elemente
niskog rašća crnikine šume na Rabu navodi Morton preko 160 biljnih
vrsta, što zeleni, što polugrmova. Veliki dio tih biljaka pripada međutim
korovima i ruderalu, te okolnim halofitskim zadrugama i kamenjari, a tek
jedan dio predstavlja prave elemente šume. Šuma crnike na Rabu velikim
je naime dijelom posve otvorena i jako utjecana, pa su se stoga svi ti
elementi po njoj lako raširili. Od povijuša dolaze u šumi crnike također
sve one, što smo ih naveli i za makiju. (Hedera, Smilax, Turnus, Asparagus
i dr.).


c) Šuma alepskog bora (Pinus hulepensis MULI. Ova je šuma ograničena
na izvjesne dijelove južno-dalmatinske regije makije, te predstavlja
bez sumnje »najljepše šume dalmatinskoga zimzelenoga pojasa« (Adamović,
1. c. 1911., p. 10.). Prema Adamoviću dolazi autohtona šuma alepskog
bora na dalmatinskom kopnu južno od Splita i na dalmatinskim otocima
južno od Šolte i Brača. U tom je području ova šuma nekoč zapremala
bez sumnje mnogo veću površinu, nego danas. U sjevernoj Dalmaciji dolazi
alepski bor jedino sađen. Alepski je bor uopće vezan na posve toplu
klimu, pa se stoga ni u južnoj Dalmaciji nigdje ne udaljuje mnogo od
obale mora. Prema Bečku i Adamoviću ne penje se normalno niti u visinu
više od 200 m.


Od drveća dominira u šumi alepskog bora jedino i gotovo isključivo
Pinus hulepensis Mili. Tek sasvim lokalno na Mljetu našao je Adamović
pojedinačne primjese pinje, Pinus Pinea L. Nisko je drveće i niže rašće
razvito različito, već prema tome, u kojem je stepenu šuma zatvorena.
Što je šuma zatvorenija, to je nisko rašće oskudnije i obrnuto. Kod otvorene
šume sastavljeno je nisko drveće i niže rašće od svih naprijed spominjanih
tipskih elemenata makije. Kad je pak šuma toliko zatvorena, da


411