DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 16 <-- 16 --> PDF |
a) Makija. Pravu zatvorenu makiju t. j . zimzelenu šikaru, »koja pokriva gotovo sav neoguljeni i neobrađeni prostor na jadranskom primorju « (Adamović 1. c, 1911., p. 4.), sastavljaju pretežno ovi grmovi: Juniperus oxycedrus L., J. macrocarpa Sibth. et Sm., Phillyrea latifolia L., Arbutus Unedo L., Myrtus italica Mili., Pistacia Lentiscus L., P. Terebinthus L., Erica verticillata Forsk., E. arborea L., Viburnum tinus L., Juniperus phoenicea L., Cistus villosus L., C. salvifolius L., a nešto su rjeđi grmoliko razviti zimzeleni hrastovi Quercus ilex L. i Qu. coccifera L., te grmovi Spartium junceum L., Rhamnus alaternus L., Coronilla emeroides Boiss., Rosa sempervirens L., Lonicera implexa Ait., L. etrusca Santi, Colutea arborescens L., Cistus monspeliensis L., C. creticus L. i dr. Značajne su za makiju i neke povijuše, kao Smilax aspera L., Tainus communis L., Clematis flammula L., C. vitcdba L., Asparagus acutifolius L. i dr. Slučajnim primjesama makije možemo smatrati n. pr. Laurus nobilis L., Punica granatum L., Paliurus aculeatus Larn., Ceratonia SiliquuL., Nerium Oleander L., O/e« oleaster Hoffm. et Lk. i neke druge. Nisko rašće makije sačinjava veliki broj zeleni i niskih grmova, ali bi nas predaleko vodilo, da ovdje izbrojimo makar samo najvažnije od njih. Mnogi od spomenutih grmolikih elemenata nijesu međutim vezani isključivo na pravu makiju zimzelenog pojasa. To su naročito oni elementi, kojima njihova relativno široka ekologijska amplituda omogućuje uspijevanje i izvan makije u užem smislu. Među takove elemente ide u prvom redu Juniperusaxycedrus L., koji svojim arealom seže i daleko izvan makijske regije, čineći mjestimice (n. pr. na Plavniku, isp. Horvatić, 1. c., 1927.) gotovo čiste, zatvorene sastojine. Slično vrijedi i za zimzeleni grm Phillyrea latifolia L., kaô i za vrstu Pistacia terebinthus L., koje su obje, i ako samo pojedinačno, raširene i izvan regije makije. Zanimljivo je, da i neki osjetljiviji zimzeleni elementi makije, kao n. pr. juniperus phoenicea L., Erica arborea L. i Arbutus Unedo L. prelaze kadikad makijsku zimzelenu regiju, pa se poput malenih oaza pojavljuju i izvan nje. Tako na pr. juniperusphoenicea L. stvara na velikom području sjevernog dijela otoka Paga posve čiste i jednolične sastojine, bez ikakove primjese drugog grmlja (isp. Baumgartner, 1. c. 1916.). Poznata je osim toga ona vrlo zanimljiva zimzelena oaza {Arbutus, Erica arborea i t. d.) na otoku Krku, koja dolazi na obronku Skudeljni nasuprot pristaništa Sv. Marka, a okružena je sa svih strana listopadnom krškom šumom (isp. Baumgartner, 1. c. 1916. i Horvatić, 1. c. 1927.). No i u samom zimzelenom pojasu susrećemo nerijetko takove šikare, u kojima spomenuti grmoliki elementi makije nijesu međusobno pomiješani u normalnom omjeru, nego samo jedan od njih znatno prevladava. U tom je pogledu osobito poznata mrča (Myrtusitalica), koja na mnogim mjestima čini gotovo čiste sastojine, ali isto vrijedi i za neke druge grmove, kao na pr. Pistacia Lentiscus L. Vrlo je vjerojatno, a to je danas i mišljenje većine geobotanika, da su i prava makija kao i sve druge vrste spomenutih zimzelenih šikara sekundarnog, antropogenog podrijetla. One su vjerojatno nastale pod uplivom sječe i paše nakon uništenja nekadanjih zimzelenih šuma, koje se u ovom području mogu smatrati klimatskim zadrugama. U koliko pak još danas ima i protivnih mišljenja o genezi makije i njenih modifikacija, to se mi na ovome mjestu ne možemo i ne želimo upustiti u njihovu diskusiju (isp. o tome Morton, 1. c. 1915.). - 410 |