DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 13     <-- 13 -->        PDF

makijsku i prelazim. Onoj prvoj pripada cjelokupno područje, što joj ga
pridjeljuje Beck, osim toga čitava otočna skupina Rab, a možda i jedan
dio otoka Pasa. Prelaznoj regiji pripada srednji dio Cresa, Plavnik, dio
sjeverno-dalmat. kopna i možda dio otoka Paga. Osim toga razvita je
ova regija kao submediteranski visinski pojas u višim zonama Raba, Lošinja
i Cresa.


Čitav kontinentalni dio našega krša zauzima jedna jedina i to ilirska
zona transalpinske oblasti, kola odgovara ilirskoj provinciji Braun-
Blanqueta. Ta je zona karakterizovana time, što ilirski florni elemenat
(u širem i užem smislu) ima u njezinoj flori relativno veliki procentualni
udio, a u vegetaciji vrlo važnu, mjestimice i dominantnu ulogu. Prema
Martom ubrajamo u ovu zonu prije svega gore spomenutu liburnijsku
regiju, koja obuhvata usku zonu kvarnerskog kopna, sjeverni dio Cresa
i čitav otok Krk. Osim toga podijelio je već Beck čitavu ilirsku zonu u
nekoliko regija, od kojih dolaze za nas ovdje u obzir samo dvije, i to


ilirska krška regija i ilirska planinska regija.
Ilirska krška regija karakterizovana je tipskom krškom šumom
(Karstwald po Bečku) odnosno miješanom šumom crnoga jasena (Ornus


— Mischlaubwald po Adamovim, l. c, 1909.) i krškom kamenjarom (u
širem smislu, dakle Karstheide po Bečku). 1 jednoj i drugoj formaciji —
mi ćemo ih obje opisati kasnije — podaje veliku osebujnost ilirski florni
elemenat i veliko mnoštvo značajnih endema. Osim već naprijed spomenutih
ilirskih drveta {Ostrya i t. d.) odlikuje se i nisko rašće krške šume
velikim brojem osobitih tipova (Aristolochia pallida Willd., tiacquetia epipactis
I). C, Patentilla curniolica Kern., Medicago carstiensis Wult, Digitalis
laevigata W. K. i t. d.), ali je na endemima naročito bogata krška
kamenjara (na pr. Sesleria autumnalis (Scop.) Schultz, Iris illyrica Tomm.,
Roripa lippicensis Rchb., Euphorbia fragifera Jan., Seseli Tommasinii
Rchb., Salvia Bertolonii Vis. i t. d.RZa kršku šumu ilirske krške regije
navodi Beck 27 osobitih i 18 endemičnih biljaka, a za kršku kamenjaru
91 osobiti i 63 endemična tipa. Ovako karakterizovana ilirska krška regija
nadovezuje se u horizontalnom (prema unutarnjosti kopna) i vertikalnom
(prema gore) smislu na liburnijsku regiju s jedne strane, a na prelazne
regije mediteranske oblasti s druge strane. Prema tome proteže se ona
od južne Kranjske do južne Hercegovine paralelno sa obalom Jadranskog
mora. Gornja visinska granica ove regije pokriva se sa gornjom granicom
krške šume. Ova pak ovisi, prema Beckovim mjerenjima (1. c. 1901.,
p. 201.), o geografskoj širini dotičnog kraja i kreće se između 700 m (kod
Rijeke) i 1300 m (u brdima Hercegovine). Gornja se granica krške regije
spušta dakle od juga prema sjeveru sve niže.
Na kršku se regiju nadovezuje iznad njezine gornje visinske granice
ilirska planinska regija. »Die illyrische Hochgebirgsregion ist ein floristisch
sehr ausgezeichnetes Voralpengebiet, das eine grosse Anzahl von
Hochgebirgen mit einheitlicher sehr charakteristischer Flora umschliesst.«
(Beck, 1. c, 1901., p. 439.). Ova regija obuhvata sve hrvatske, bosanske,
hercegovačke, dalmatinske i crnogorske planine, a značajne su za nju
sve biljne formacije višeg montanog, predalpinskog, subalpinskog i alpinskog
pojasa. Tu su dakle prije svega razvite montane i predalpinske šume,
u kojima pripada dominantna uloga srednjo-evropskim drvetima, kao što
su Fagus silvatica L., Picea excelsa (Lam.) Lk., Abies alba Mili., i dr. Tim


407