DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 12 <-- 12 --> PDF |
C. A. Mey., Erica multiflora L., Quer.cus cocciîera L. i t. d.) i pravom méditer, kamenjarom. Autohtonim šumama alepskog bora (Pinus halepensis Mil.) nema tu više ni traga. U tu regiju spada po Bečku zapadna obala poluotoka Istre, južni dio Cresa, čitav Lošinj svi sjeverno-dalmatinski otoci izuzevši Pag i uska obalna zona sjeverno-dalmatinskog kopna s jedne i druge strane Šibenika. Sjeverno-dahnatinska prelazna regija karakterizovana je time, što se u njoj miješaju zimzeleni elementi makije sa listopadnim elementima ilirske krške šume, dok se kompaktniji zimzeleni sastojci pojavljuju samo lokalno. Ovamo ide po Bečku srednji dio Cresa, južni dio Krka, veći zapadni dio Raba i Paga te jedan dio dalmatinskog kopna između Nina, Zadra i Šibenika. Liburnijska je regija karakterizovana prevladavanjem listopadnih krških drveta (n. pr. Quercus lanuginosa Lam., Qu. cerris L., Fruxinus ornas L., Oslrya carpinifolia Scop.. Carpinus duinensis Scop. i dr.), kojima su samo mjestimice primiješani i neki čisto mediteranski elementi. U tu regiju ubraja Beck sjeverni dio Cresa i Krka, istočni dio Raba i Paga i usku obalnu zonu kvarnerskog kopna. Međutim su novija detaljnija istraživanja ovu prvobitnu Beekovu razdiobu znatno modificirala. Prije svega pokazao je Morton (1. c. 1915.), da otok Rab sa susjednim školjevima pripada u cijelosti istarsko-sjevernodalmatinskoj regiji makije, a ne prelaznoj regiji, kao što to hoće Beck. Iza toga je Baamgartner (1. c. 1916.) na osnovu svojih istraživanja o raširenju drveća došao do uvjerenja, da čitav otok Krk treba pribrojiti listopadnoj (dakle Beckovoj liburnijskoj) regiji. Protivno tomu predlaže Buumgartner, da se čitav otok Pag pripoji zimzelenoj (dakle Beckovoj makijskoj) regiji. Time bi prvobitna Beckova prelazna regija bila znatno reducirana. U njoj bi osim sjeverno-dalmatinskog kopna ostao jedino srednji dio otoka Cresa i mali otok Plavnik (isp. Horvatič´*). Osim svega toga izdvojio je Morton čitavu liburnijsku regiju iz sklopa istarsko-sjevernodalmatinske mediteranske zone i pripojio je ilirskoj zoni transalpinskog područja. Ovaj potonji postupak Mortonu smatramo potpuno ispravnim. Jednako smatramo opravdanim, da se otok Krk u cijelosti pripoji liburnijskoj, a otok Rab makijskoj regiji, jer na to upućuje sastav njihove današnje vegetacije. Što se pak tiče otoka Paga, to je izvan svake sumnje, da njegov najveći dio pripada istarsko-sjeverno-dalmatinskoj zoni. Teže će se međutim riješiti pitanje, da li taj otok valja pripojiti zimzelenoj regiji, kako to hoće Baumgartner i i 1 prelaznoj, kamo ga je uvrstio Beck. Rješenje toga pitanja znatno otešćava okolnost, da je relativno uski i dugi otok Pag, izvrgnut već hiljadama godina utjecaju čovjeka, koji je na najvećem dijelu njegove površine upravo temeljito izmijenio prvobitno lice vegetacije. Veliki je dio otoka pokriven upravo doslovno čistim golim kamenom, pa je na takovim mjestima gotovo nemoguća rekonstrukcija prvobitne vegetacijske slike. Nadamo se ipak, da će naša floristička i fitosocijološka istraživanja na tome otoku, koja su upravo u toku, baciti nešto svijetla i na taj problem. Ovako ograničena istarsko-sjeverno-dalmatinska zona Jadranske oblasti mediteranskog područja obuhvata prema tome samo dvije regije: 34 Horvatić: Flora i vetegacija otoka Plavnika, Acta Bot. univ. Zagreb,. IL, 1927. 406 |