DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1928 str. 36 <-- 36 --> PDF |
posletku najveća šumska i najveća rudarska direkcija u državi, koje i tako treba dotirati sa najboljim stručnim silama i koje br valjda nešto značile i za stručne fakultete. Bilo bi dakle dovoljno razloga da se koncepcija o visokoj školi za šumsku i rudarsku privredu bolje razume, ali nema dovoljno volje i interesa zato, pa se iznalaze svi mogući razlozi protiv. Zato se može razumeti, što nam jedan profesor šumarstva sa fakulteta iz Zagreba, koji je inače protiv izolovanih visokih škola, preporučuje izolovanu montanistiku, a drugi profesor montanistike sa univerziteta iz Ljubljane upravo protivno. Nama u Bosni ostalo bi prema tome da čekamo, dok se gospoda univerzitetski profesori iz Zagreba i iz Ljubljane putem naučne diskusije ne sporazume za koji fakultet imamo manje uslova. Možda bi se tako uzgred utvrdio i pravi nivo akademske objektivnosti u našoj zemlji. Ipak mi ne verujemo, da će na kulturni jauk Bosne sav Zagreb i sva Ljubljana odgovoriti gestom pomenutih univerzitetskih profesora. Ing. Dr. J. Zubović Nama je milo, što smo našim primjedbama u broju 5. »Šumarskoga Lista« dali autoru sarajevske rezolucije poticaj da osvijetli šumarsku stranu pitanja višeg stručnog obrazovanja. Na taj je način odstranjen onaj defekat rezolucije, sa kojim je ona ugleda svjetlo i po kojemu nam se moralo pričinjati da je šumarska nastava imala da bude tek od sekundarne važnosti u kombinaciji sa rudarskom školom. Naši su´ prigovori, izneseni u broju 5. »Šumarskoga Lista«, strogo načelni, stvarni i koncizni. Zato nema ni razloga ni povoda da se na njih ponovo vraćamo. Mi ćemo se tek zaustaviti na nekim pojedinostima gornjega obrazloženja u želji, da osvijetlimo naše gledanje na te pojedinosti. Mi priznajemo da će naša savremena šumarska politika i savremeno »stručno gazdovanje« po čitavoj državi a naročito u Bosni stvoriti strahovitu množinu teških sručnih problema, koje će morati da riješi budućnost. U toj je konstataciji saglasan s nama i autor. Ova strahovitost tih problema iskače danas ne samo pred očima šumarskih stručnjaka već i pred očima onih lajika, kojima je iskreno na srcu interes otadžbine. Jaki intenziteti oplodnih sječa, od kojih je samo jedan korak do čistih sječa, u oblasti uzgojno najtežih vrsti bukve i jele pa neracijonalnost paše, već sami po sebi ruše u prah svako stručnjaštvo. No beznadno je tražiti liječenje toga zla u smještanju šumarske nastave u centar bosanskih šuma. U Sarajevu bi mogli da rade svi mogući naučni instituti najsavremenije visoke škole — posve je svejedno, da li u formi fakulteta ili izolovane stručne škole — sa dovoljnim brojem snaga, pomagala, finansijskih sredstava i t. d., pa se ipak problem »podizanja i obnavljanja šuma« ne bi krenuo ni za pedali. To iz prostoga razloga, što »podizanje i obnavljanje« bosanskih šuma ne traži nikakav neobičan i specijalan naučni rad već samo solidan stručnjački rad. A uslove toga rada može da stvori samo valjana organizacija šumarske administracije, prosta od svih partijskih upliva. To emancipovanje stručnjaka od partijskih upliva ne može provesti ni nauka ni najsolidnije stručnjačko obrazovanje negledcći da li se ono stiče na univerzitetima ili na izolovanim školama, da li u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani ili Sarajevu. Dakle potreba podizanja i obnavljanja bosanskih šuma nije i ne može biti argumenat, koji bi dovoljno opravdavao potrebu da Sarajevo bude sjedište šumarske nastave. Autor ima pravo kad tvrdi, da »ni klinike ne demonstriraju samo zdrave i uzorne ljude«. No autor zaboravlja dvije važne stvari. Prvo, da se i na medicini prije svega — i to vrlo temeljito — uči anatomija i fizijologija dakle građa i funkcionisanie organizma zdravoga čovjeka, a tek onda patološka anatomija i bolesti i njihovo liječenje. Ako ostanemo na našem gledištu, znači da i šumari moraju prije svega da upoznaju i strukturu zdravog šumskog organizma i funkcionisanie zdravog gazdovanja. A takve objekte, kako priznaje sam autor, ne može dati uprava bosanskih šuma. Drugo, autor zaboravlja na osnovnu razliku između medicine (u običnom smislu riječi) 362 |